Dekan Fakulteta političkih nauka, prof. dr. Sead Turčalo u općini Novi Grad Sarajevo, povodom Dana državnosti BiH, održao je prigodno predavanje, te se osvrnuo na geopolitičke posebnosti Bosne i Hercegovine, ali i pitanja Nacionalne univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.

Predavanje dr. Turčala prenosimo u cijelosti: 

Zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), 25. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od ključnih događaja u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Održano u jeku Drugog svjetskog rata, ovo zasjedanje imalo je dalekosežne posljedice za državnost, identitet i političko uređenje zemlje.

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a označilo je formalnu reafirmaciju državnosti Bosne i Hercegovine nakon višestoljetne historije različitih političkih uprava.

Ključni značaj ovog zasjedanja ogleda se u nekoliko aspekata:

1. Reafirmacija državnosti Bosne i Hercegovine obzirom da je proklamovana kao ravnopravna jedinicu unutar federativne Jugoslavije, čime je priznata njena teritorijalna cjelovitost i politički subjektivitet.
2. Multietnički principi koji je naglasio ravnopravnost svih naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini.
3. Antifašistički karakter imajući u vidu da je kao dio šireg antifašističkog pokreta, ZAVNOBiH doprinio borbi protiv okupatora i kolaboracionista, istovremeno promovirajući ideje socijalne pravde i narodnog oslobođenja.
4. Institucionalni razvoj kroz uspostavljanje prvih narodnih vlasti koje su imale zadatak da organiziraju politički i društveni život na oslobođenim teritorijama, što je bio korak ka izgradnji modernih institucija.

Odluka ZAVNOBiH-a prije 81 godinu suštinski je potvrdila višestoljetni kontinuitet geopolitičke posebnosti Bosne i Hercegovine, postavljajući temelje za borbu za državnost i slobodu koja se nastavila kroz ključne historijske trenutke. Od antifašističke borbe do njezinog nastavka kroz odbranu nezavisnosti tokom agresije 1992-1995. godine, građani ove zemlje pokazali su izvanrednu snagu — ne samo da prežive, već da iznova izgrade i razvijaju svoju državu. Danas trebamo biti svjesni da državnost i sloboda povezana s njom nije naslijeđena privilegija, već živa stvarnost koju svaka generacija mora aktivno održavati i razvijati.

Ne smijemo uzimati ništa zdravo za gotovo. Naše individualne slobode, demokratija, mir i prosperitet nisu neupitni i samopodrazumijevajući. Niti je država sama po sebi datost. Pogledajmo šta se dešava s institucijama nauke i kulture od državnog značaja, poput Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine.

Često se Bosna i Hercegovina osporava kao "nemoguća država" ili se opisuje kao "zarobljena" svojim ustavnim uređenjem, etničkim podjelama i historijskim traumama. Ali ovo su upravo oni zidovi koje trebamo preispitati. Nema ničeg prirodnog ili neizbježnog u trenutnom stanju — ono je rezultat specifičnih historijskih okolnosti i odluka.

Daytonski sistem, koji se često predstavlja kao nepromjenjiv okvir, zapravo je privremeno rješenje koje je zaustavilo rat. Njegovo pretvaranje u "vječnu" prepreku razvoju je primjer zloupotrebe od antisuverenitetskih snaga ili prihvatanja ograničenja od nekih domaćih i međunarodnih aktera koja nisu nužno stvarna. Mnoge države su transformirale svoje ustave i političke sisteme, i naša konstantna težnja praćena konkretnim djelovanjem treba da ide u smjeru tih promjena.

Činjenica da neki osporavaju ovaj dan samo dodatno potvrđuje značaj i državnost Bosne i Hercegovine. Njihovo negiranje ne umanjuje našu stvarnost; naprotiv, ono ističe potrebu za još snažnijim jedinstvom i odlučnošću. Danas smo ovdje slobodni građani, suvereni u našem pravu da sami odlučujemo o svojoj sudbini. To je privilegija koja označava značajan odmak od naše prošlosti, ali i obaveza da tu slobodu sačuvamo i unaprijedimo.

Kada pogledamo narode koji još uvijek tragaju za međunarodnim priznanjem svoje države, izložene najgorim zločinima protiv čovječnosti, poput Palestinaca i drugih, postajemo svjesni koliko su državnost Bosne i Hercegovine i naša sloboda dragocjene. Ova sloboda nije samo historijsko dostignuće; ona je kulminacija napora bezbrojnih generacija i istaknutih pojedinaca koji su se borili za ideju Bosne i Hercegovine kao zajedničkog doma svih njenih naroda.

Ova sloboda traži od sadašnjih i budućih društvenih i političkih elita da odgovorno upravljaju državom. Oni ne smiju biti sami sebi svrha, već moralno i politički odgovorni svima koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu. To uključuje one koji su položili svoje živote za obnovu moderne državnosti, zatim za njenu nezavisnost tokom agresije 1992-1995, ali i one koji tek dolaze — buduće generacije koje će naslijediti ovu zemlju.

U tom duhu, moramo se fokusirati na budućnost. Izgradnja države je kontinuiran proces učenja i prilagođavanja, vođen principima općeg dobra i visokim moralnim i pravnim standardima. Ovaj etos mora se proširiti na sve građane, jer problemi s kojima se suočavamo nisu samo problemi jedne društvene ili etničke grupe. Potrebna nam je zajednička vizija budućnosti koja nadilazi individualne interese i odgovara na pitanje: šta je moguće?

Vrijeme je da napustimo stav pukog opstanka i odbrane, i zauzmemo stav inovacije i vizije. Naša politika treba biti vođena jasnim, budućnosti okrenutim planom koji je u skladu s težnjama i potrebama naših ljudi. Trebamo težiti da budemo predvodnici, a ne samo sljedbenici, u regionalnom političkom okviru.

U našem kontekstu politika je više nego bilo gdje umijeće mogućeg i kao takva zahtijeva pragmatizam, viziju i odlučnost. Moramo napustiti defanzivni mentalitet, poziciju i mentalitet žrtve i preuzeti lidersku ulogu. Previše smo fokusirani na suprotstavljanje tuđim političkim manevrima, što nas čini pasivnim akterima kojima se politika događa umjesto da je proaktivno kreiraju, dugoročno i strateški.

Napuštanje pozicije i mentaliteta žrtve ne znači da zaboravljamo prošlost, već da naše djelovanje ne može biti svedeno na očekivanje da drugi djeluju umjesto nas kao građana Bosne i Hercegovine, dok mi branimo status quo. Nastupanje iz pozicije žrtve je stav koji rađa mentalitet gubitka i poraza.

Potrebno nam je više ideala, nada i strateških akcija. Potreban nam je snažan pogled u budućnost, izgradnja društva koje poštuje i uvažava sve svoje građane. Potrebna nam je politika koja ne odgovara samo na izazove, već ih anticipira, koja ne prati događaje, već ih oblikuje.

Samo tako možemo izaći iz pozicije pukog opstanka i odbrane. Da bismo ostvarili svoje ambicije i imali značajniju ulogu na široj geopolitičkoj sceni, moramo prihvatiti promjene i shvatiti da je održavanje statusa quo neodrživo. Čuvanje postojećeg stanja je recept za neuspjeh. Moramo evoluirati na način koji će održati nadu i pobijediti osjećaj frustracije.

Moramo kreirati strategije koje poštuju identitet svakog od nas, istovremeno njegujući inkluzivni i održivi razvoj. Takve strategije trebale bi obuhvatiti ekonomsku, kulturnu i obrazovnu dimenziju, pozicionirajući nas ne samo kao učesnike, već i kao lidere u evolutivnom geopolitičkom okviru.

U njegovanju odnosa sa susjedima, posebno sa Srbijom i Hrvatskom, ključno je da se angažujemo iz perspektive usredsređene na državu. Taj odnos ne može i ne smije biti reduciran na međuetnički, već isključivo i samo međudržavni. Ovakav pristup nije samo razborit, nego je i neophodan za stabilnost i prosperitet Bosne i Hercegovine.

Naša strategija mora uključivati ulaganje u obrazovanje, jer je ono temelj svakog napretka. Ono je najmoćnije oružje za mijenjanje svijeta oko nas. Veliko ulaganje u obrazovanje je od suštinskog značaja za otvaranje vrata promjenama. Uprkos tendenciji da mislimo kako sve znamo, često nam nedostaje pravo znanje, što sužava osjećaj nade. Samo društva koja razumiju svoju prošlost i prepoznaju svoje slabosti mogu izgraditi stabilnu budućnost. Naš cilj mora biti društvo znanja, tolerancije i pravde, gdje svaki građanin osjeća da pripada.

Transformacija mora početi od obrazovanja na svim nivoima, od osnovnih škola do univerziteta, gdje se obrazuje građanin sposoban da kritički posmatra svijet oko sebe. Takav građanin razumije da politika ne smije biti samo reakcija na poteze drugih, već proaktivno kreiranje strategija koje oblikuju budućnost.

Danas, kada razmišljamo o dugoročnom razvoju Bosne i Hercegovine, trebamo gledati na ono što je moguće, a ne samo na ono što je uvijek bilo. Snaga ove države leži u njenoj sposobnosti da prkosi stereotipima koje su je prikazivale kao “balkansko bure baruta” ili “nemoguću državu”. Naša historija je pokazala da smo sposobni da odgovorimo na složeni geopolitički kontekst.

Geopolitička posebnost Bosne proizlazi ne samo iz njene relativne izdržljivosti i jedinstvenog okruženja, već i iz političkog odgovora na njen geopolitički položaj. Ova zemlja svjedoči kako periferni položaj može paradoksalno postati izvor snage. U njoj se manifestira ono što bi se moglo nazvati "mudrošću margine" — sposobnost da se različiti utjecaji ne samo podnesu, već i kreativno prerade u nešto autentično.

Međutim, ta pozicija "između" učinila je Bosnu i Hercegovinu i metom različitih hegemonijskih projekata. Imperijalne sile i težnje susjeda su je često tretirale kao prostor za demonstraciju moći, dok su nacionalistički pokreti pokušavali negirati njenu unutrašnju kompleksnost. Vrhunac tog nasilja nad bosanskom stvarnošću bio je genocid — pokušaj da se brutalno pojednostavi ono što je suštinski složeno.

Ipak, bosanska posebnost nije samo u patnji već i u otporu pojednostavljenju. Njena historija pokazuje izvanrednu sposobnost održavanja pluralnosti usred pritisaka za homogenizacijom. Ova zemlja nam tako pruža važne lekcije o tome kako preživjeti na razmeđi svjetova — ne kroz jednostrano priklanjanje jednoj strani ili kroz površno miješanje, već kroz razvijanje složenog identiteta koji može izdržati različite pritiske a da ne izgubi svoju bit. To je posebno relevantno u današnjem svijetu gdje se ponovno javljaju pojednostavljene geopolitičke vizije koje negiraju kompleksnost ljudskog iskustva.

Zagovaram snažan optimizam i uvjerenje da Bosna i Hercegovina mora i može postati bolja. Sa jasnom sviješću o prošlosti, ali i sa pogledom usmjerenim ka budućnosti, možemo se suočiti s izazovima koji su pred nama. Potrebna nam je nada — nada koja će nas motivirati da djelujemo, da stvaramo i da gradimo.

Kada odbacimo pretpostavku da je BiH "osuđena" na trenutno stanje, možemo početi graditi viziju:

Moderne ekonomije zasnovane na znanju i inovacijama

Efikasne državne uprave koja služi građanima umjesto “etničkim elitama”

Obrazovnog sistema koji spaja najbolje iz različitih tradicija

Društva koje svoju multikulturalnost koristi kao konkurentsku prednost

Ključno je razumjeti da promjena nije nemoguća — ona je samo proglašena nemogućom od strane onih kojima trenutno stanje odgovara. Svaka značajna transformacija u historiji BiH započela je kada su ljudi odbili prihvatiti "nemoguće" kao konačan odgovor.

Dok slavimo Dan državnosti, “moramo raditi za ono što želimo da se desi, umjesto da žalimo za onim što se već desilo." Neka nas ova misao vodi u našim naporima da izgradimo bolju, pravedniju i prosperitetniju Bosnu i Hercegovinu. Vrijeme za djelovanje je sada, a odgovornost je na svakom od nas.

Sretan nam Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Hvala vam.