Virus vjerskog radikalizma po svemu sudeći je jako oslabio ali nije u potpunosti iskorijenjen. Nasilna radikalizacija je kompleksan proces sa mnogo faktora rizika i raskrsnica sa nepredvidivim ishodom, upozorava prof. dr. Ahmet Alibašić, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i direktor Centra za napredne studije.

Profesor Alibašić dao je ovih dana navedeni komentar povodom, kako je naveo, „povremenih slučajeva nasilnog ekstremizma u zapadnoj Evropi u koje su implicirani i mladi ljudi porijeklom sa Balkana“.

Prema njegovim riječima, to otežava prepoznavanje kritične tačke u kojoj zdrava pojačana pobožnost prerasta u ekstremizam koji može ishoditi kobnim posljedicama za pojedinca i zajednicu.

„Prepoznavanje te tačke je posebno teško za roditelje i porodicu koja nije upućena u finese doktrinarnih i pravnih učenja vjere. Roditelji se često obraduju da je njihovo dijete postalo pobožno da bi u neka doba otkrili da je dijete jednu zabludu zamijenilo drugom. Ne postoji brzi test za kućnu upotrebu koji bi mogao pouzdano otkriti virus nasilnog ekstremizma“, naveo je profesor Alibašić.

Ipak, jedan simptom bi trebao upaliti alarme da duhovni razvoj osobe ne ide u dobrom pravcu, a to je odbijanje da se namaz obavlja u zajednici (džematu) sa drugim muslimanima zbog ovoga ili onoga.

„To je tzv. tekfir ili ekskomunikacija drugih muslimana iz vjere. Iako svaki tekfir ne odvede u nasilje on je poziv na uzbunu koji ne bi trebalo zanemariti ukoliko želimo dobro osobi kod koje se pojavio. U takvim okolnostima najbolje se obratiti stručnoj osobi za pomoć i ne gubiti vrijeme.

Profesor Alibašić, također, ukazuje da bi društvo moralo ispravno reagirati na ovakve pojave, prije svega s ciljem prevencije.

„Čujem osobe koje su prepoznale simptome i obraćale se za pomoć ali nisu naišle na razumijevanje. To otvara drugu temu odgovornosti onih od kojih se pomoć traži da adekvatno reaguju i ne izbjegavaju svoje obaveze. Ovo su vremena u kojima trebamo pokazati razumijevanje i solidarnost. Ponajmanje će nam pomoći upiranje prstom. To svakako nije svrha ovog posta“, zaključio je profesor Alibašić.