Priredio: Faruk Vele

Zapis Husein ef. Hodžića iz Dabarskog polja i mjesta Bijeljani na putu od Stoca prema Bileći mnoge je zainteresirala za priču o ovom kraju i sudbini Telarevića džamije koja se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovini.

Naše pitanje bilo je može li ova Božja kuća, zaboravljena od svih, biti obnovljena...

Sjećanje na ovu džamiju i historiju mjesta Bijeljani ostavio nam je Hivzija Hasandedić (1915.-2003.), taj neumorni sakupljač historijske i rukopisne građe, arhivist, historičar i poliglota, rahmetli u svojem djelu „Muslimanska baština Bošnjaka u istočnoj Hercegovini (Dobra knjiga, 2017.).

O Dabarskom polju u kojem se nalazi i spomenuto mjesto, Hasandedić tako piše:

„Dabarsko polje se nalazi oko 15 kilometara istočno od Stoca i okruženo je s više brda i planina, od kojih su neke opjevane u našim narodnim pjesmama. Dugo je 21, a široko 1,5 do 2,5 kilometra, i na njegovim ivicama su se tokom prošlih vremena formirala 23 sela i nekoliko zaselaka. Župu (nahiju) Dabar Turci su zauzeli prije 1469. godine do kada su u njihove ruke pale i ostale župe u Hercegovini.

VEZANI TEKST >>>>Džamija ostavljena od svih: Zaslužuje li ova Božja kuća da je dobri ljudi obnove?

U selu Dabri sjedio je 1508. godine turski vojvoda, ali u dokumentu nije navedeno kako mu je bilo ime. Za turske vladavine ova nahija je u sudsko-administrativnom pogledu bila u sastavu kadiluka: Blagaj, Foča (Drina), Nevesinje i Stolac u Hercegovačkom sandžaku. Bijeljani i nekoliko okolnih sela pripadaju bilećkoj a sva ostala stolačkoj općini.

Kroz Dabar prolazi lijepa cesta koja ga spaja sa Stocem, preko Trusine planine s Nevesinjem i preko Fatnice s Gackom, Bilećom, Trebinjem i Dubrovnikom.

Na području Dabra su u predtursko doba živjeli bogumili, što svjedoče brojni srednjevjekovni nadgrobni spomenici (stećci), čije se nekropole nalaze po svim dabarskim selima. Vlasteoski rodovi su u 16. stoljeću primali islam uglavnom sa ciljem da bi sačuvali svoja imanja i stečene privilegije, i oni su ovdje osnovali prva muslimanska naselja.

Odvođeni u roblje u Napulj

Turci su u prvim godinama svoje vladavine doveli u Dabar više muslimanskih porodica iz drugih mjesta i ovdje ih kolonizirali. Njihov broj se još povećavao doseljavanjem muslimana iz Herceg-Novog, Risna i drugih primorskih mjesta, kada su Mlečani 1687. godine ove krajeve od Turaka konačno osvojili.  Više muslimanskih porodica doselilo je ovdje u prvoj polovini devetnaestog stoljeća iz Korjenića, Ljubomira i Trebinja, bježeći od crnogorskih zuluma.

Kroz sve vrijeme turske vladavine na Dabar su stalno napadale uskočke i hajdučke čete iz Dalmacije i Crne Gore. Za Morejskog rata (1645-1699) Mlečani su zauzeli Makarsko primorje i odavde i iz Boke stalno slali čete pomiješane s vojskom koje su prodirale čak do Mostara. Ove čete su pljačkale i palile sve do čega su došle, ubijale muslimansko stanovništvo, čak i žene i djecu, a mlade odvodili i kao roblje ih prodavali u Napulju i drugim italijanskim gradovima...“

Jedan dio svoje knjige rahmetli Hasandedić posvetio je i mjestu Bijeljani i Talarevića džamiji:

„Bijeljani su smješteni uz ivicu Dabarskog polja ispod ceste koja od Divina vodi za Berkoviće i Stolac. Do II svjetskog rata bili su sjedište općina kojoj su pripadala sela: Kljenci, Kuti, Milavići. Prisoje, Vrijeka i Zasada, ovim selima je do 1875. godine živjelo više muslimanskih porodica koje su ovdje doselile iz Herceg-Novog, Korjenića, Trebinja i Bileće, a samo se za Telareviće priča da su starosjedioci.

Uspomenu na izumrle i raseljene muslimanske porodice čuvaju brojni nazivi toponima razasutih po svim dabarskim selima. U Bijeljanima je uz samu ivicu polja sagradena u prvoj polovini 17. ljeća jedna džamija i, možda, mekteb uz nju. Bila je gradena od tesanog kamena dimenzija oko 10x8x6 metara.

Imala je četvrtastu kamenu munaru visoku oko 12 metara. Ne zna se čija je zadužbina, a ni šta je vakif ostavio za njeno izdržavanje, jer se nije sačuvala zakladnica a nema joj, opet, spomena u pristupačnim izvorima.

U Bagdad i Tursku po novac za džamiju

Izvjesne indicije govore da je ona zadužbina Telarevića koji se smatraju starosjediocima i najstarijom muslimanskom porodicom u cijelom Dabarskom polju. Priča se da su članovi ove porodice vršili sve funkcije u vakufu ove džamije i bili sve do konca devetnaestog stoljeća njene mutevelije i imami.

Ovu su džamiju srušile komite oko 1885. pa ju je koncem 19. stoljeća obnovio Ahmed Zećo. On je s odobrenjem onovremenih vlasti išao čak u Bagdad i Tursku gdje je prikupio potrebna finansijska sredstva, i nakon povratka kući restaurirao je džamiju na istim temeljima i u istim dimenzijama.

Mučki je ubijen za vrijeme II svjetskog rata 1941. godine kada su u Dabru pobijeni mnogi muslimani. Pred džamijom se nalaze dvije česme od kojih su s one pred ulaznim vratima džematlije uzimali abdest, a iz druge zvane Česma i danas se vodom snabdijevaju stanovnici koji u ovom mjestu žive.

Džamija je srušena u toku II svjetskog rata i danas joj se vide četiri ruinirana zida zarasla u gusto trnje i četvrtasta kamena munara. Dok je džamija radila u nju su petkom i bajramima dolazili muslimani iz Milavića i Prisoja.

Imami Telarevića džamije

Posljednji imami ove džamije bili su Habib Pejković i Kasim Durić koji je istovremeno bio i imam džamije u Fatnici. Vakuf ove džamije imao je u svome posjedu gradilište s džamijom, groblje uz nju i groblje u Prisoju.

U Bijeljanima su živjele ove muslimanske porodice: Dedovići, Hodžići i Telarevići. Za Dedoviće se priča da vuku porijeklo od Žerajića i da su ovdje doselili 1815. godine kada je u ovom kraju posljednji put kuga prestala harati.

Oni su u Bijeljanima imali velika imanja i kulu na tri sprata koja je u toku II svjetskog rata do temelja srušena. Za Hodžiće se priča da su bili prave "Turkuše" tj. da su im preci prilikom zauzimanja ovog kraja "fetha" došli kao osvajači iz Turske u Dabar i ovdje se stalno nastanili. Oni su koncem devetnaestog stoljeća odselili u Tursku. Danas u ovom mjestu živi od muslimana samo jedna samohrana žena iz porodice Telarevića.

U Bijeljanima je 1768. godine živio neki Husein-beg čifčija i ovdje imao velike posjede.  Ovdje su 1771. godine živjeli i imali posjede Ibraim Klun (Kljun) i Mehmed Žuljević. Na području Bijeljana nalaze se dva toponima koji nose nazive: Dautov grob i Mušića pećina...“