Piše: Faruk Kajtaz

Čudo neviđeno na izborima u susjednoj Hrvatskoj! Najveći izborni gubitnik nije bio niti kandidat na izbornim listama!?

Naravno... pogodili ste... riječ je predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, koji je izveo neviđenu ustavno-pravnu vratolomiju samo da bi iz fotelje aktuelnog predsjednika nekako zasjeo na buduću poziciju jakog premijera. Prešao s Pantovčaka na Markov trg.

Imao je, prema vlastitom priznanju, lukav plan, koji je jedno kratko vrijeme čak i funkcionirao, ali onda se sve jednostavno prelomilo.

Zašto?

Zato, jer Zoki i nije bio baš toliki politički frajer kakvim se javnosti uporno predstavlja. Od njega se očekivalo da nakon početnog šoka i klizećeg uleta u kampanju na granici ustavne regularnosti, te stavljanja pogubljenog SDP-a u svoj mali džep, podnese ostavku funkciju na predsjednika i zaputi se u oštru borbu u kampanji.

Da ukrsti koplja, a ne da sa strane ugodno promatra, uporno provocira i docira.

Milanović to nije učinio(!?), već se vrlo kalkulantski, pa i kukavički držao za vrapca u ruci, očekujući da sav prljavi predizborni posao za njega odradi opozicija, a da se on na kraju pojavi kao veliki strateg i meštar. Golub na grani!

Srce čezne, pa se zezne!

Druga velika Milanovićeva greška u kampanji je bio njegov neoprezni ulazak u prizemnu polemiku sa ministrom Davorom Butkovićem na osnovi nekakve poluafere.

Mislio je Zoki kako će (i ovog) ministra brzo uvući u javne rasprave i rat metaforama, ali je umjesto kako-tako pristojnih pokušaja da mu se pojasne neke stvari dobio odgovor, koji ga je bacio u blato argumenata iz nekakve rustikalne komedije. S kravom u glavnoj ulozi.

Očekivao je još jednu sarkastičnu epizodu njemu omiljenog „Crnog guje“, a dobio je naivno smiješnog i melankoničnog Dudeka i „Gruntovčane“.

Želio je Milanović biti neki novi nepredvidivi „Crni labud“, a na kraju je postao samo - pokisli golub.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.