Piše: Hafiz Nedim Botić 

Zamisli, uveden budeš u džennetske bašte i dok gledaš okolo, diviš se tim ljepotama...

Dok tako stojiš, osjetiš kako te neko tapše po ramenu.

Okreneš se, kad tamo…

Neko koga si volio, a smrt vas razdvoji! Tvoja mama, babo Nena, dedo. Supružnik. Brat, sestra
Dijete. Prijatelj…

Zamisli sreću vašeg zagrljaja.

“Pa gdje si ti, bolan, znaš koliko si mi falio!?”;

"Znam, dušo, i ti si meni. Hvala Onome Koji nas opet sastavi".

Ponovni susret je Njegovo obećanje.

Tamo gdje više suza nema ni boli. Ni nesreća ni gubitka. I kad ti bude teško na ovom svijetu.

Sjeti se ove slike. I ne odustaj, radi onih koje voliš i koji te vole.

Do ponovnog sastanka, trudi se i dobro radi.  Da vam vječna sreća duše krasi…