Slušajući priče izbjeglica koje su devedesetih dolazile u Njemačku, fotograf Philipp von Recklinghausen odlučio je doći u Bosnu i Hercegovinu kako bi iz prve ruke saznao šta je rat i zašto ljudi pucaju jedni na druge.
U trenutku donošenja te odluke, koja je u velikoj mjeri utjecala na njegov život, imao je 23 godine. Prvo je stigao u Zagreb, no u UN-ovoj bazi su odbili dati mu novinarski pasoš ili akreditaciju s kojom bi mogao ući u ratnu zonu. Potom odlazi u Split, odakle se autostopom prebacuje do Bosne i Hercegovine, prenosi Al Jazeera Balkans.
Tuzla, Gradačac, Brčko...
Početkom 1993. godine, grupa vojnika Armije BiH pristala je povesti ga u Srebrenicu. “Put kojim su išli prolazio je kroz neprijateljske linije i teritoriju, no svejedno sam jedva čekao da krenem”, iskren je.
Iz Tuzle su se prvo prebacili u Nezuk, odakle su krenuli kroz šumu, istom rutom koju danas prolaze učesnici Marša mira. Do Srebrenice je, u koloni sa 40-ak vojnika, pješačio tri dana.
“Vladala je opšta konfuzija, ljudi su bili zbunjeni jer nisu znali odakle će neprijatelj napasti. Neki su bježali sa prvih linija, a neki su išli prema njima”, prisjeća se Von Recklinghausen koji je, uz reportera Tonyja Birtleyja, koji je tada izvještavao za američki kanal ABC, bio jedini strani reporter koji je 1993. bio u Srebrenici.
Nadrealne scene iz bolnice
Po dolasku u Srebrenicu upoznao je i Nasera Orića, bivšeg komandanta Armije BiH kojeg je Sud u Hagu 2008. pravosnažno oslobodio krivice za zločine počinjene u Srebrenici. S njim je, prisjeća se, išao na prvu liniju koja se nalazila u okolini rudnika Sase.
“Naserova specijalna jedinica koja je išla provjeriti stanje na prvoj liniji imala je oko 25 vojnika. Iako su sebe nazivali vojskom, to nikada ne biste mogli zaključiti na osnovu opreme i oružja koje su nosili. Ipak, bili su i više nego spremni da brane svoj narod”, priča Von Recklinghausen koji je svojim fotoaparatom bilježio strahote kojima je svjedočio.
Kompletan tekst pročitajte OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!