Piše: Osman Softić

Prilike u Palestini, kako upozorava grupa uglednih bivših državnika, ličnosti visokog moralnog ugleda i integriteta koji su nekad obavljali najviše političke dužnosti u različitim zemljama, dosegnule su zabrinjavajući nivo koji prijeti nestankom svake mogućnosti za postizanjem mira, eliminaciji izraelske agresije i stvaranja uvjeta za nastavak mirovnog procesa koji bi trebao dovesti do prestanka izraelske okupacije i formiranja države Palestine na teritoriji koja je Palestinicima dodijeljena međunarodnim pravom, na bazi rezolucija Ujedinjenih nacija.

Vijeće staraca (Elders) nezavisne su ličnosti koje se zalažu za mir, pravdu, ljudska prava i održivost planete. Pomenutu grupu formirao je Nelson Mandela, bivši predsjednik Južnoafričke Republike a čine je Ban Ki-moon, Gro Harlem Brundtland, Elbegdorj Tsakhia, Ernesto Zedillo, Zeid Raad Al Hussein, Hina Džilani, Ellen Johnson Sirleaf, Ricardo Lagos, Graça Machel, Juan Manuel Santos i Mary Robinson, koja trenutnom predsjedava ovim tijelom. Grupa bivših državnika ima i svoje emeritus članove (Elders Emeritus), a čine ih Martti Ahtisaari, Lakhdar Brahimi, Fernando Henrique Cardoso, and Jimmy Carter. Desmond Tutu i Kofi Annan su među osnivačima grupe.

Takvo rješenje podrazumjeva prestanak izraelske okupacije Zapadne obale i istočnog Jerusalema, dakle povratak Izraela u svoje granice koje su mu također didijeljene odlukama UN-a. Grupa bivših državnika upozorava na posljedice od kreirane stvarnosti na terenu, koja praktično prijeti  “stvarnošću jedne države” na teritoriji Palestine, što bi u konačnici značilo potpunu hegemoniju Izraela i eliminaciju palestinske državotvornosti.

Nakon posjete Izraelu i Palestini, Mary Robinson, bivša predsjednica Irske i Ban Ki-moon , bivši generalni sekretar UN-a, ozbiljno su upozoril da 'realnost jedne države' ubrzano gasi sve izglede za postizanje mirovnog rješenja s dvije države.

Predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg ove neformalne grupe umirovljenih državnika poznatih kao Starješine, upozorili da 'realnost jedne države' prijeti nestankom izgleda za rješenje palestinskog pitanja po modelu dvije države koje je predviđeno Sporazumom iz Osla iz 1993. a koji je predviđao postizanje mira i sigurnost za oba naroda, Izraelaca i Palestinaca.

U svom saopćenju nakon posjete Palestini, pomenuta grupa je izrazila razočarenje i bojazan istaknuvši da, kako navode u saopćenju, “namjera izraelske vlade da ostvari suverenitet nad cijelom teritorijom između rijeke Jordan i Sredozemnog mora podriva demokratske ideale izraelske države, uskraćuje palestinskom narodu njihovo pravo na samoopredjeljenje i riskira nekontroliranu eksploziju nasilja na obje strane”.

Mary Robinson, predsjedavajuća grupe, bivši državni poglavar Irske, i bivša visoka komesarka UN-a za ljudska prava, i Ban Ki-moon, zamjenik predsjedavajućeg i bivši generalni sekretar UN-a, govorili su na kraju trodnevne posjete Izraelu i Palestini. Za vrijeme svoje posjete oni su se susreli s nizom izraelskih i palestinskih političkih lidera i organizacija civilnog društva, stranim diplomatama i bivšim pripadnicima izraelske vojne i diplomatske službe.

Oni su se i sami uvjerili u neke od činjenica na terenu, a od izraelskih, palestinskih i međunarodnih organizacija za ljudska prava imali su priliku uvjeriti se u neoborive dokaze da se situacija koja trenutno preovladava na području historijske Palestine, sa tačke gledišta međunarodnog prava, može najbolje definirati definicijom aparthejda, a to podrazumijeva širenje i učvršćivanje ilegalnih jevrejskih naselja u Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu, uspostavljanje dvojnih pravnih režima i postavljanja infrastrukture razdvajanja na okupiranim teritorijama, te institucionalizirane diskriminacije i zlostavljanja Palestinaca.

Pomenuti državnici nisu mogli prihvatiti tvrdnje izraelske strane koja je pokušala izvesti pobijanje dokaza o aparthejdu za koji je optužena.

Naprotiv, deklaracije i politika trenutne izraelske ultradesničarske vlade koja pokušava nametnuti takav politički diskurs kao prihvatljiv, a po kojem “židovski narod ima ekskluzivno i neotuđivo pravo na sve dijelove zemlje Izrael”. Naravno, ovo jasno i nedvosmisleno pokazuje namjeru da se radi o trajnoj aneksiji, a ne samo o privremenoj okupaciji, koja traje decenijama i koja svakim danom postaje sve brutalnija. Ovakva politika i rezon ekstremističke izraelske vlade, zasnovana je na jevrejskoj nadmoći (supremaciji Izraelaca (Jevreja) nad Palestinicima (Arapima).

Izraelska okupaciona vlast pokušava implementirati mjere koje uključuju prijenos administrativnih ovlasti nad okupiranom Zapadnom obalom sa vojnih na civilne vlasti, ubrzavanje procesa davanja odobrenja za dalju ekspanziju i izgradnju ekskluzivnih jevrejskih naselja na okupiranim područjima Palestine i razvijanja nove infrastrukture koja bibilo kakvu  buduću palestinsku državu naprosto učinila praktično i realno neodrživom.

Ovakva situacija ima itekako dalekosežne implikacije kada se radi o statusu Izraela kojem su puna usta hvalisanja kako se radi o jedinoj demokraciji na Bliskom istoku, propagandne i dobro uvježbane mantre koja, na žalost, prolazi u koridorima zapadnih centara moći kojim dominiraju cionističke lobističke grupacije. Naravno, pomenuti državnici su ukazali na ovi činjenicu, koristeći dakako diplomatski vokabular.

Istaknuli su da ovakva pozicija Izraela također podriva kredibilitet međunarodne zajednice kao garanta globalnog poretka zasnovanog na pravilima, još jedne dobro uvježbane mantre koja je već postala obična poštapalica, upravo iz razloga jer je uglavnom koriste dužnosnici i diplomati odani očuvanju nepravednog globalnog poredka zasnovanog na supremaciji zapadne civilizacije i njene ideologije, te vojne, ekonomske i kulturne dominacije, a ne na principima međunarodnog prava i međucivilizacijskog dijaloga, uvažavanja i poštivanja suvereniteta zemalja i njihovih kulturoloških osobenosti i proklamiranih vrijednosti, koje nisu nužno u skladu sa parcijalnim i selektivnim tumačenjima međunarodnog prava i primjeni ljudskih prava koja su uglavnom i ciljano osmišljena za eliminaciju političkih protivnika i neistomišljenika u globalnoj areni.

Ako se trenutna staza kojom hodi izraelska vlada ne promjeni, zemlje koje istinski brinu o međunarodnoj vladavini prava, trebale bi razmotriti ozbiljne i primjenjive mjere kojim bi se izvršio povećani pritisak na izraelsku vladu kako bi ona počela ispunjavati svoje međunarodne obaveze.

Dvoje uglednih državnika također su sa uznemirenošću primijetili do danas najveći nivo nasilja u Palestini, od kraja druge intifade 2005. Osudili su ubistva palestinskih civila u protekloj sedmici koje su počinili pripadnici izraelskih sigurnosnih snaga u palestinskom gradu Dženin, te izraelskih doseljenika od strane Hamasa na Zapadnoj obali, i palestinskog civila od strane izraelskih doseljenika.

Na palestinskom rukovodstvu je odgovornost da učini sve što je u njegovoj moći kako bi se spriječili napadi koji izazivaju strah među Izraelcima, za koji su kazali da je stvaran, upozorivši da će takvi incidenti dalje eskalirati i multiplicirati se, ako se ne otklone osnovni uzroci sukoba. Mary Robinson je u tom kontekstu kazala da je “Duboko šokirana promjenama koje sam vidjela prilikom prve posjete ovom regionu nakon nekoliko godina. Politika uzastopnih izraelskih vlada učvrstila je ugnjetavanje Palestinaca.

Ta je politika također ugrozila sigurnost i demokratiju za koje su se, kako je rekla, Izraelci toliko borili. U međuvremenu, palestinski narod nema povjerenja u vlastito vodstvo, izbori su odavno zakasnili a demokratski vakuum i sve manji prostor građanskog djelovanja omogućavaju procvat ekstremizma i nasilja. Sve strane, uključujući međunarodnu zajednicu, moraju hitno djelovati kako bi spriječile da se katastrofa pretvori u nekontrolisano nasilje”, kazala je bivša dužnosnica UN-a i poglavarka Republike Irske.

Mary Robinson i Ban Ki-moon izrazili su solidarnost s Izraelcima koji protestuju protiv planova njihove vlade da oslabi nezavisnost pravosuđa, ohrabrivši demonstrante da se suoče sa korozivnim uticajem 56-godišnje okupacije Palestine, na izraelsku demokratiju. Oni su također uputili apel u kojem su jasno i nedvosmisleno pozvali međunarodnu zajednicu (ma šta to značilo), da se pozabavi dvostrukim standardima u pogledu kršenja međunarodnog prava.

Optužnica Međunarodnog krivičnog suda (ICC) protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina za ratne zločine u Ukrajini, kako su naveli, u oštroj je suprotnosti sa nedostatkom progresa ovog sudskog mehanizma međunarodne zajednice u istrazi o zločinima počinjenim na okupiranoj palestinskoj teritoriji, uključujući zločine počinjene nad Palestincima u istočnom Jerusalemu.

Zajedno sa slučajem pred Međunarodnim sudom pravde i radom Istražne komisije UN-a, slučaj Međunarodne istražne komisije je lakmus test kojim se mjeri stvarni kredibilitet međunarodnog sistema, koji bi morao na odgovornost pozvati sve one koji krše međunarodno pravo. Ban Ki-moon, zamjenik predsjedavajućeg grupe bivših državnika i bivši generalni sekretar UN-a, ovom je prilikom kazao slijedeće:

“Teška srca napuštam Izrael i Palestinu. Vidio sam i čuo uvjerljive dokaze o neminovnosti jedne države, uz sistemsku nekažnjivost za prekršioce međunarodnog prava i ljudskih prava. Postoji nedostatak političke vizije i vodstva u Izraelu i Palestini i među izraelskim saveznicima, koji se kontinuirano vraćaju kratkoročnom pristupu. Narod Izraela i Palestine, i svijet, zaslužuju bolje. Oni to zaslužuju sada, pre nego što to bude prekasno."

Dok milioni muslimana obavljaju hodočašće (hadž), Izrael sistematski privodi kraju aneksiju ostataka okupirane Palestine. Za to vrijeme, brigu o Palestini zapadni centri moći i njihovi muslimanski kolaboracionisti, prepustili su vijeću staraca, grupi bivših državnika visokog moralnog integriteta, ali bez stvarne moći i utjecaja. Pod takvim okolnostima, Palestincima jedino preostaje nastavak otpora.

NAPOMENA: Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora, a ne nužno i stavove Bh. informaitvnog servisa INS