Piše: Dragan Bursać (Al Jazeera Balkans)

“Jedno od pitanja koje bi mi ljudi postavili je ono ‘sablasno’, naprimjer, raste li flora na mjestu masovne grobnice? Ne znam. Tamo vidite floru, ali to ne znači nužno da su je tijela koja se raspadaju oplođivala”, kaže, između ostalog, Ismar Čirkinagić, vizuelni umjetnik koji sakuplja biljke sa područja masovnih grobnica u Potkozarju grobnica.

Polja zla za Ismarov herbarium

Ovaj sjajni čovjek, rođeni Prijedorčanin koji živi u Kopenhagenu bavi se neobičnim poslom, koji je ujedno umjetnost, a koji je najviše opomena i ukazivanje na zlo koje se desilo tu pored nas. Njegova izložba Herbarium biće otvorena u nedjelju 13. novembra u 18 časova u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u okrilju VII Akademije.

Ali vratimo se Ismaru Čirkinagiću.

Ismar ima posla preko glave. Velikosrpski agresori su baš u Potkozarju ostavili čitava polja smrti, ostavili su najveću masovnu grobnicu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata- Tomašicu, ostavili su posijano zlo, zlo koje tinja sve ove godine i decenije.

Podsjetiću vas, samo u Potkozarju je pronađeno čak 400 lokacija sa ubijenim ljudima, a procjene su da ima još 20 neotkrivenih lokacija sa posmrtnim ostacima žrtava. Opet ću vas podsjetiti, a prema zvaničnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, samo u ljeto 1992. godine ubijeno je više od 3000 ljudi u prijedorskoj regiji, a za nekih 500 se traga i danas. Među ubijenim, podsjećam, na koncu, bila su 102 djeteta.

Strašne brojke.

Ali, šta Ismar zapravo radi?

Sakupljanje fragmenata biljaka kao ekshumacija

Ismar istražuje, gleda, hoda, dodiruje zemlju, proučava biljke, uočava segmente biljnog svijeta ponad masovnih grobnica, onda uzme te biljke koje tu rastu, ne nužno cijele biljke, i stavlja ih u svoj herbarium. Ismar pokušava biologijom, pokušava doživljajem, pokušava florom, ali pokušava i mišlju i kroz umjetnost doznati, šta je to u ljudskoj prirodi što tjera čovjeka na ultimativno zlo...

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.