Piše: Maximilian Hess (Al Jazeera Balkans)

Aktuelni geoekonomski sukob između Rusije i Zapada je komplikovan, okružen jednakom količinom dezinformacija i pogrešnih informacija kao i sam rat u Ukrajini. U takvoj situaciji, obje strane samouvjereno tvrde da su u superiornijem položaju. Ali, ako se pogledaju dostupni dokazi objektivno, postaje jasno da je Kremlj u fazi povlačenja.

Rusko ministarstvo finansija je 29. aprila najavilo da će isplatiti blizu 650 miliona dolara stranim kreditorima na ime dvije dospjele euroobveznice. A plaćanjem prije isteka grejs perioda za obveznice 4. maja, Kremlj je izbjegao suvereni bankrot.

Na površini, ovo može izgledati kao pobjeda za Rusiju. Ali u stvarnosti, ovo je bio sramotan potez za Vladimira Putina.

Uoči formalnog dospijeća obveznica 4. aprila Kremlj je najavio da će otkupiti obveznice u rubljama – i platiti onima koji su odbili prihvatiti otkup rubalja. Blizu 75 posto vlasnika obveznica (gotovo svi domaći) pristalo je na nove uslove.

Ohrabren, Kremlj je 6. aprila najavio da također polaže rublje na račune otvorene za druge vlasnike obveznica. Odbori za utvrđivanje kreditnih derivata ocijenili su ovo kao potencijalno neplaćanje, presudivši da Rusija ne bi izmirila obaveze ako ne uspije ispraviti situaciju do prethodno spomenutog roka 4. maja. Kao odgovor, ruski zvaničnici su optužili Zapad za pokušaj da prisili Rusiju na neplaćanje obaveza ograničavanjem pristupa deviznim rezervama. Američko ministarstvo finansija, koje nadzire sankcije, međutim, jasno je dalo do znanja da sankcije ne brane Rusiji da izmiri obaveze sa sredstvima koja zarađuje od prodaje nafte i plina.

Prijedlog Evropske unije

Nedavna odluka Rusije da plati obveznice u stranoj valuti omogućila joj je da izbjegne gotovo zagarantovano ubrzanje drugih dugova i tužbi koji bi uslijedili nakon neizmirenja obaveza i dodatno osiromašili ruski narod.

Međutim, ovaj potez je također ostavio Kremlj u poziciju iznimnog licemjerstva i sramote. Na koncu, Putin je isplatio domaće vlasnike obveznica u rubljama, koje oni ne mogu pretvoriti u čvrstu valutu koju bi trošili vani. I platio je strane vlasnike u cjelosti, u dolarima, što teško da je hvale vrijedan poduhvat.

Da bi ovo postigao, Putin je vjerovatno posegnuo za rekordnim nivoima strane valute koje je Rusija akumulirala kroz prodaju nafte i plina od početka invazije na Ukrajinu.

Izgleda da bi uskoro mogla izgubiti taj krucijalni prihod.

Četvrtog maja, Evropska unija je predložila planove da se iskorijeni kupovina ruske nafte.

Od pokretanja invazije 24. februara do trenutka pisanja, Rusija je zaradila 21 milijardu dolara od prodaje nafte Evropskoj uniji, prema Centru za istraživanje energije i čistog zraka (CRE). Ovaj rekordni prihod dijelom je posljedica visokih cijena ugljikovodika kao posljedica samog rata. Ruske zalihe deviza, međutim, neće nastaviti neprestano rasti jer se snose troškovi rata, a tržišta nafte i plina se prilagođavaju. Osim tog, Rusija je sad na ivici da izgubi ključnog klijenta.

Nadalje, EU ide za ruskom prodajom nafte ne samo unutar bloka, već širom svijeta.

Paket mjera sankcija koje je uveo blok uključuje i zabranu prevoza za rusku naftu, bez obzira na destinaciju. Ovo je svakako pogrešna mjera, budući da je transportne kompanije izvan bloka mogu izbjeći. Međutim, ovaj paket će također zabraniti pružanje usluga osiguranja za takvu isporuku. Ovo je daleko teže za izbjeći, jer tržištem osiguranja za takvo otpremanje dominiraju firme iz EU-a, Kanade i SAD-a.

U slučaju da postoji ikakva sumnja u to koliko je izložen sektor transporta zapadnjačkim sankcijama, dovoljno je obratiti pažnju na postupke ruske državne kompanije za prevoz brodom Sovcomflot. Trećeg maja je specijalistička publikacija pomorske industrije Lloyd's List otkrila da Sovcomflot želi prodati najmanje 40 brodova od svoje flote od 121 broda prije nego što istekne odobrenje za zatvaranje i bude potpuno sankcionisana 15. maja.

Strah ruskih biznisa

Ako Sovcomflot ne uspije zaraditi dovoljno novca da isplati dugove prije tog roka, bankrotirat će i kreditori će mu zaplijeniti brodove. Baš kao i ruska država, ruski biznisi se i dalje plaše neizmirenja obaveza prema zapadnjačkim kreditorima, čak i usred rata.

Ove sankcija vjerovatno neće biti ukinute sve dok ruske čete ostaju izvan granica kontrole od prije 24. februara. Naprimjer, nijedna od sankcija uvedenih nakon pripajanja Krima nikada nije ukinuta.

Uprkos ovim zastojima, jasno je da u Rusiji još ima borbenog duha. Ova država koristi svoju prodaju plina Evropi kako bi pokušala osigurati da rublja ostane konvertibilna čak i ako su sankcije dodatno pooštrene, kako bi barem mogla kupiti stranu valutu, ako i kada je potrebna.

Kremlj će vjerovatno isključiti druge države Evropske unije i kompanije koje se odbijaju povinovati zahtjevu da se plin plaća u rubljama, kao što je već uradila sa Poljskom i Bugarskom. Ali prodaja plina Evropi još je važniji izvor prihoda za Kremlj. Zamjena cjevovoda je skup poduhvat, a gore spomenute sankcije na brodski prevoz primjenjuju se i na tečni prirodni plin (LNG). Evropa bi se trebala pripremiti da kaže Putinu da blefira.

Zapad pobjeđuje u ovom geoekonomskom ratu. Kremlj će ponovo uzmaknuti.