Na spomen-ploči na sarajevskoj pijaci Markale ispisana su imena 68 osoba ubijenih u prvom od dva masakra koji su se dogodili tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, 1994. i 1995. godine.

Prvi masakr dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, naselja na brdu iznad grada, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je eksplodirala na prepunoj pijaci, ubivši 68 građana, dok je 142 teže i lakše ranjeno.

Tog februara na Markalama su zabilježeni krvavi prizori koje Sarajlije, koje su se zatekle na tom mjestu i u blizini njega, nikada neće zaboraviti, javlja Anadolu Agency (AA).

Svi koji su se našli u blizini nastojali su pomoći ranjenim sugrađanima, a oni koji su imali automobile prevozili su ranjene do bolnice. Slike raskomadanih tijela i ljudi koji dozivaju upomoć obišle su svijet iz opkoljenog Sarajeva.

Među automobilima u koje su smještani ranjeni bio je i bijeli "audi 80", kojeg je tada vozio taksista sa 30-godišnjim iskustvom Esad Hadžimuratović.

Danas 72-godišnjak u penziji, koji je za Sarajevo Taxi radio od 1973, penzionisan 2014, kazao je kako su taksisti, kad nisu bili na liniji, radili kako bi preživjeli.

"Kada nismo na liniji, onda smo radili, morali smo kako bismo preživjeli. Niko vas nije pitao padaju li granate ili ne, na vama je da vozite", ispričao je Hadžimuratović u razgovoru za Anadolu Agency u kojem se prisjetio kobnog 5. februara 1994.

Tog dana nalazio se u blizini pijace Markale.

"Bio sam tu i čuo sam kada je preletjela granata. Kako je preletjela, tako su se i zgrade tresle. Sklonili smo se u zgradu na par sekundi, a kada je prošlo, došli smo do Markala. Tu je bio haos. Sve je bilo povaljano, razvaljeno. Otišli smo po auta da možemo pomoći ranjenim. Odmah sam u auto stavio dvojicu, trojicu i vozio na Koševo (Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, op. a.). Jedan je imao lakše povrede, a kod drugog je bilo presječeno grlo... Zatim sam se vratio po još", prisjetio se Hadžimuratović.

On i kolege, kako je kazao, u tim trenucima nisu stizali gledali kakve su povrede kod ranjenih, samo je bilo bitno da im se pomogne, da što prije budu prevezeni u bolnicu.

"Trpali smo kako smo stizali i vozili u bolnicu. Što više prevezeš, više ljudi ćeš spasiti. Na šinama je bio kamion, u njega su slagali ljude, da li mrtve ili ranjene, ne znam. Čovjek u tom trenutku nije mogao razmišljati ko je i šta je, koliko je ranjen, bitno je samo voziti ih do bolnice", ispričao je Hadžimuratović.

Prizore tog dana na Markalama ne može zaboraviti ni nakon skoro tri decenije.

"Možda se na momenat i zaboravi, ali kada se priča o tome, onda se sjetiš svega. Dobro se sjećam jednog mladića duge kose koji je tu prodavao kafu. Tu je jadan i poginuo", rekao je Hadžimuratović.

U Sarajevu će danas biti obilježena 28. godišnjica od masakra na pijaci Markale.

Prije 28 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.