Na Ahiret preselila još jedna srebrenička majka, Habiba-hanuma Sinanović

Na Ahiret preselila još jedna srebrenička majka, Habiba-hanuma Sinanović

U petak, 24. decembra, na ahiret je preselila Habiba-hanuma Sinanović. Svoju plemenitu dušu ispustila je u Banovićima gdje je od 1995. godine stanovala.

Tekst o Habibi hanumi - srebreničkoj majci zabilježio sam 11. jula 2015. godine prilikom dženaze, kada je ukopan Habibin sin Samir.

U ovom tekstu želim prenijeti jednu kraću priču majke i supruge žrtava srebreničkog genocida - priču Habibe-hanume Sinanović iz Brezovice kod Srebrenice, jednu od hiljada njih do sada neispričanih, prenosi Preporod.

Priča majke Habibe

Habiba je  rodjena  1941.  godine  kao najmlađe peto dijete u svojoj porodici u selu Zapolje, općina Bratunac.  Njen  otac je poginuo u Drugom svjetskom ratu, a majke se malo nešto sjeća jer se i ona od tuge i bola razbolila  i ubrzo, kroz koju godinu poslije njega, umrla.  Habiba je, dakle  u Drugom svjetskom ratu ostala siroče, te  su se o njoj  brinula starija braća i sestra.  Tako je iz  potrebe još kao mala morala  da radi na njivama da bi se moglo preživjeti.  Kada je već odrasla udala  se u susjedno selo Brezovice općina Srebrenica, za rahmetli  Muhameda Sinanovića, koji je bio njna generacija,  1941. godište.  Zasnovala je  porodicu i rodila  sedmero djece, dva sina i pet  kćeri. Suprug Muhamed i stariji sin Sabit radili su u rudniku Sase i tako se živjelo od svoga rada i na svome imanju.

Kad je počela agresija 1992. godine na Bosnu i Hercegovinu i  srebreničko područje, morali su napustiti svoje selo i preći u grad Srebrenicu, gdje su ostali  dok četničke snage nisu napale i  Srebrenicu.Taj dan Habiba-hanuma je zajedno sa svojim suprugom Muhamedom i najmlađom  kćerkom krenula prema autobusima kako bi prešli  na slobodnu teritoriju. Međutim, u Potočarima su supruga Muhameda  odvojili  od nje i kćerke, rekavši da će ga brzo vratiti samo da ga nešto ispitaju, ali od tada nikad ga više nije vidjela.

Sa sinovima se rastala na dan prije pada Srebrenice. Habibini  sinovi, Sabit koji je rođen 1967. i Samir, koji je rođen  1975. godine, su krenuli sa  drugim  srebreničkim  muškarcima preko šume kako bi se spasili. Habiba je sa ostalim ženama i djecom  prešla na Dubrave kod Živinica gdje se našla sa drugom kćerkom i njeno troje djece  i snahom od starijeg sina i njihove tri kćeri, te je dospjela u selo Ćubrić kod Banovića, gdje su u jednoj kući neko vrijeme svi živjeli iščekujući kada će se pojaviti suprug  Muhamed  i sinovi Sabit i Samir.

Dani su prolazili, a nikakva glasa nije bilo, da bi na  kraju saznala gorku istinu da su svi, nažalost, pobijeni. I tako Habiba osta i bez muža i bez sinova. 

Zatim nastaje iščekivanje da se njihovi mubarek zemni ostaci pronađu  i da budu ukopani u Potočarima. Stariji sin Sabit je pronađen, identifikovan i ukopan 2003. godine, muž Muhamed je pronađen i ukopan 2005. godine i na kraju mlađi sin Samir je pronađen i ukopan 2015. godine

Izgubila je Habiba još petero bratića i sestrića, a isto toliko je pobijeno Muhamedovih bratića i sestrića.

Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar