Sabina Halilović pripada drugoj generaciji bosanskohercegovačke dijaspore. Rođena je u Sloveniji gdje je živjela veći dio svog života. Njeni roditelji su ekonomski migranti iz okoline Brčkog i Tuzle koji su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih preselili u Sloveniju. Posebnost njene priče je što se Sabina ovog ljeta vratila u BiH, gdje je izabrana u DiaWorks Summer Internship Program, USAID-ovu aktivnost fokusiranu na povezivanje sa mladima iz bh. dijaspore.

„Trenutno završavam master studije na Odjelu za prevođenje u Ljubljani, to jeste kombinaciju slovenskog, engleskog i francuskog jezika. Imala sam priliku provesti neko vrijeme i van Slovenije, do sad sam studirala u Francuskoj i radila u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svoje iskustvo u inostranstvu veoma cijenim, ali se od svih država uvijek najviše radujem kada dođem u Bosnu i Hercegovinu“, poručuje nam Sabina.

Veza između bosanskohercegovačke zajednice u iseljeništvu i BiH ostaje neraskidiva, čak i sa novim generacijama. Ljudi porijeklom iz BiH vole svoj novi dom u Sloveniji i cijene državu koja im je pružila zaposlenje, obrazovanje i perspektive, ali mladi ljudi poput Sabine ne zaboravljaju odakle vode porijeklo.

„Uvijek sam osjećala posebnu vezu s BiH iako nisam ovdje rođena niti sam ovdje ikada živjela. Život u BiH mi se generalno čini nekako ležerniji, opušteniji, što mi se sviđa, i mislim da se ovdje može lijepo živjeti ako čovjek ima volje za to. Uvijek sam planirala da ću se jednom vratiti u državu iz koje potiču moji roditelji pa time i ja. Ali ne želim se samo formalno vratiti, reda radi, već mi je želja da u inostranstvu nešto naučim, usvojim kompetencije i vještine koje bih poslije mogla prenijeti u BiH. Cilj mi je da se vratim i da imam Bosni i Hercegovini šta i ponuditi, upravo to se možda čini kao herkulovski zadatak, zato konstantno radim na tome da usavršim svoje vještine. Oktobra počinjem Schumanovu praksu na Generalnom sekretarijatu EU za prevođenje, nakon toga se vraćam na relaciju Bosna-Slovenija gdje ću pisati magistarski rad, koji će se najvjerojatnije nanositi na temu Bosanaca u Sloveniji. Konačni cilj je da se, s vremenom, naoružana nazivom magistra, iskustvima i idejama vratim u BiH“, pojašnjava nam Sabina.

„Mislim da mladi danas imamo dvije mogućnosti, prva, meni manje draga, jeste da sjedimo prekrštenih ruku i čekamo na sistemske promjene. Druga jeste da sami primijenimo promijene, počevši sa sobom. Trebamo biti ustrajniji i smjeli, jer moramo biti svjesni da gdje god da se nalaziš ništa neće doći samo od sebe, nigdje šanse ne padaju s neba. Za šansu se svagdje moraš boriti, u inostranstvu se moraš kao stranac nekad čak boriti 100 puta više i bolje nego domaćini. Mogućnost neuspjeha nas ne smije demotivisati jer inače nećemo stići nigdje“, zaključuje Sabina.