Piše: Mahmoud Abdel-Hadi
Šta su Palestinci učinili otkako je u avgustu ispred njih prošao voz za normalizaciju odnosa s Izraelom, odvozeći sa sobom dvije arapske države i noseći kartu za treću zemlju? Nisu učinili ništa. Prošla su četiri mjeseca, a voz iznova prolazi ispred njih, sada sa trećom zemljom koja se na njega ukrcala, da bi se potom vratio i sa četvrtom. Šta su Palestinci učinili na to? Nisu učinili ništa, prenosi Al Jazeera Balkans.
Palestinsko rukovodstvo je kočnica
Mrmljanje i gunđanje koje se čuje tu i tamo, potpuno je nerazumljivo i od njega se ne može očekivati nikakav rezultat. Palestinski narod s ogorčenjem gleda na svoje vođe, a prijatelji palestinskog naroda gledaju ih sa žalošću, tugom i mukom, strahujući da će voz na svojoj sljedećoj turneji odvesti mnoge.
Šta su palestinsko rukovodstvo i narod učinili po pitanju procesa normalizacije odnosa? Šta je uradilo palestinsko rukovodstvo u Ramallahu i Gazi? Šta su učinile politička, ekonomska, akademska, medijska, sindikalna i studentska elita i njihove organizacije koje su involvirane u palestinsko društvo? Ništa! Ništa što bi moglo zaustaviti kretanje ovog voza, izazvati tjeskobu i strah u srcima njegovih putnika ili probuditi oklijevanje kod onih koji su kupili karte čekajući sljedeću vožnju… Ništa, ama baš ništa!
Prije četiri mjeseca Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Bahrein potpisali su sveobuhvatan mirovni sporazum sa cionističkom tvorevinom, koji je više od opisanog i prevazišao je sva očekivanja. Postao je primjer bez presedana, u bližoj i daljoj prošlosti, što je neminovan rezultat stalnog pogoršanja stanja u arapskom svijetu, a posebno u posljednje tri dekade.
Bespomoćno čekanje
U svom ranije objavljenom članku pod naslovom ”Od nemogućeg do zabranjenog mira”, govorio sam o četiri teške opcije koje se nalaze pred palestinskim vodstvom na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze kada je u pitanju prisilno ukrcavanje arapskih zemalja na voz normalizacije odnosa sa cionističkom tvorevinom, umjesto tromosti, vike, kukanja i osude. Ovo su te mogućnosti:
1. Bespomoćno i ponižavajuće čekanje, u nadi da će se desiti lokalne, regionalne i međunarodne promjene kojima će se postići neko čudo.
2. Poštivanje svih uvjeta cionističke tvorevine kako bi se uspostavio trajni mir s Palestinskom upravom.
3. Pokretanje sveobuhvatnog otpora protiv cionističke tvorevine.
4. Okrenuti stvari naglavačke za organizatore i menadžere ovog projekta, napuštanjem rješenja s dvije države i usvajanjem rješenja o jednoj državi za palestinski i jevrejski narod na povijesnoj teritoriji Palestine.
Kompletan tekst pročitajte OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!