Američki predsjednički izbori  nemaju posljedice samo po Sjedinjene Američke Države, već i po sigurnost i stabilnost cijelog svijeta, s obzirom da snagu koju ova zemlja ima i na njenu višedecenijsku ulogu "svjetskog policajca".

Amerika je za sada i dalje jedina prava globalna supersila, kaže Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba, te je jasno da izbor glavnog stanovnika Bijele kuće ima itekako velike posljedice, prenosi Al Jazeera Balkans.

Kina je moćna, svakim danom sve više, ali ne može se mjeriti sa SAD-om. Evropska unija nije dovoljno ujedinjena, a Rusija živi na ostatcima nekadašnje supersile Sovjetskog Saveza, što je pokazatelj značaja američkih izbora.

Na nadolazećim izborima Amerikanci će birati između aktuelnog predsjednika Donalda Trumpa i nekadašnjeg potpredsjednika SAD-a Joea Bidena, a Avdagić napominje da se radi o dva dijametralno suprotna kandidata, od njihove osobnosti pa do posve jasno gledanja na vanjsku politiku.

Ono što treba napomenuti jeste, kaže, da Donald Trump više nije nepoznanica za globalnu političku scenu.

Očekivanja od Trumpa

"Znamo kako funkcionira, otprilike znamo i što želi postići, iako bih naglasio i kako njegov mogući drugi mandat možda neće biti jednako oblikovan kao prvi jer je ovaj tekući opterećen i njegovom jasnom željom da izbori nove četiri godine na čelu Amerike. U drugom mandatu predsjednici obično guraju svoju agendu neopterećeni reizborom jer on više nije moguć, pri čemu predsjednik mora surađivati sa zakonodavnim tijelom, što znači da nikada nema u potpunosti, kako bi rekli, odriješene ruke", smatra Avdagić.

Tako da, što se tiče Trumpa, očekuje i određene promjene u njegovu eventualnom drugom mandatu ali i to da će se sigurno držati i mantranih poruka, poput pritiska da saveznici u NATO-u što prije podignu vojno-odbrambenu potrošnju na ciljanih dva posto.

Ukratko, Trumpu će se morati donekle popuštati jer je nove četiri godine predugo vrijeme za čekanje. Gledat ćemo novi pristup igrača poput EU-s i drugih velikih zemalja koje će morati donijeti "darove" novom-starom predsjedniku, smatra Avdagić.

S druge strane koliko nam Trump nije nepoznanica, sam Joe Biden bi to trebao biti puno manje, jer se radi o jako iskusnom političaru koji o brojnim temama i svjetskim kriznim žarištima zna iz prve ruke detalje i ima razumijevanje, a tu možemo kao primjer istaknuti zemlje bivše Jugoslavije, dodaje sigurnosni analitičar.

"Naoko iako su kao što sam spomenuo ova dva kandidata sušta suprotnost jedan drugom, ipak temelji američke vanjske, a time svakako i sigurnosne politike nisu se previše mijenjali, dokaz tomu je primjerice kontinuirana potpora Izraelu, a možemo reći i pristup NATO-u koliko god se to nekome manje upućenom činilo dramatično drugačije".

Usprkos svemu, posve sigurno će svijet biti relaksiran ako je Biden stanar Bijele kuće, smatra Avdagić.

S njim na čelu Amerike bit ćemo manje zabavljeni, ali i zaintrigirani, iako će puno toga biti slično ili isto.

Rekonstrukcija Daytona

"Ne mogu biti posve siguran ali poznavajući politički opus Joea Bidena za nas najznačajniju promjenu koju bih očekivao njegovim izborom bilo bi da se već u prvom mandatu pozabavi rekonstrukcijom Daytona, odnosno načina na koji funkcionira BiH kako bi se konačno pronašlo trajno rješenje prema kojem zemlja neće morati biti pod stalnim međunarodnim nadzorom. To bi značilo puno za sigurnost Europe, relaksaciju čitavog zapadnog bloka koji bi pažnju potom više mogao usmjeriti na Bliski istok i Rusiju te krize koje su uz pomoć Rusije otvorene u njenom susjedstvu. Jasno je tko s tim neće biti sretan", smatra Avdagić.

Naravno, tu se postavlja i pitanje posljedica američkih izbora na balans moći u svijetu, s obzirom da je Trump neka stara savezništva doveo u pitanje, ili čak u potpunosti zanemario.

Uloga Amerike koja snažno stišće svoje vlastite saveznike omogućila je jačanje američkih takmaca, smatra Avdagić, pa bi povratak na čvrstu zapadnu saradnju vratio i samu Ameriku ne samo u povoljniji položaj nego bi je opet učinio i "voljenom" od partnera.

SAD se generalno predstavlja čuvarem Zapadnog svijeta i moderne demokratije, a ujedno je i najmoćnija članica NATO-a, no nakon protekle godine, pitanje je da li je Amerika doista i dalje "čuvar modernog svijeta", pogotovo pod Trumpom i da li svijetu treba "čuvar".

Stvar je u tome da moderni svijet, svijet budućnosti razvijenih ekonomija i visokotehnološkog razvoja više nije isključivo Zapadni svijet, ističe geopolitički analitičar Branimir Vidmarović, saradnik Univerziteta u Puli.

Nova realnost

SAD i zemlje zapadnih demokratija više ne uživaju pretpostavku da je značajan visokotehnološki i ekonomski napredak moguć isključivo u demokratiji te tržištu slobodnog od državne kontrole i planiranja, što je, dodaje, jedan od aspekata zapadnih frustracija prema Kini.

"Zato SAD ne može više biti čuvar svijeta, jer njegov model više nema značajnijih razvojnih prednosti. SAD je u prvom redu čuvar svog ekonomskog prostora i suvereniteta i njegova se moć drži na realnim ekonomskim metodama pritiska kroz dominaciju dolara".

Ali takav čuvar više nije ni potreban, ističe geopolitički analitičar.

"Svijet se fragmentira, svaka zemlja se sve više okreće svojim vlastitim interesima, a sve manje nekom kolektivnom dobru ili svjetonazorskim idealima, osim po pitanju klimatskih promjena. Nijedna velesila nema više prošlu težinu da sama dominira svojim dijelom svijeta. Savezništva će biti ad hoc, pragmatične naravi. Različita pitanja trgovine i sigurnosti će uvjetovati izbor različitih partnera, kako velikih tako i srednjih".

Svijetu naravno treba jedan akter međunarodnih odnosa, politički arbitar koji će moći usklađivat odnose mnoštva svjetskih i regionalnih polova, ističe Vidmarović, jer jedino što imamo zasad su Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti koje je zapelo u starom vremenu i ne odražava novu realnost.

Ono što je neosporno jeste da tokom protekle četiri godine Donald Trump doveo u pitanje nekoliko sigurnosnih sporazuma, poput sporazuma grupe P5+1 s Iranom, ali i stavio veliki upitnik u vezi budućnosti i sporazuma s Rusijom (START). Kako se taj konkretni sporazum tiče kontrole nuklearnog naoružanja, postoji zabrinutost da bi mogli svjedočiti novoj utrci u nuklearnom oružju u slučaju nove Trumpove pobjede na izborima.

Utrka u naoružanju

Geopolitički analitičar Branimir Vidmarović ipak smatra da više ne možemo više govoriti o klasičnoj, staroj utrci naoružanja – gomilanja nuklearnih bojevih glava i njihovih nosača jer to više nema smisla.

Nova utrka naoružanja već se polako zahuktava u segmentu nadzvučnih projektila i autonomnih letjelica te plovila, a u tom kontekstu se govori i o vojnoj namjeni izuzetno brzih mreža nove generacije, umjetnoj inteligenciji i tome slično, pojašnjava.

Stoga opasnost napuštanja postojećih nuklearnih sporazuma nije u tome što će sutra Rusija ili SAD povećati svoj nuklearni potencijal već što će se postojeći moći montirati na puno naprednije nosače.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.