Kako postići da građani prihvataju i provode preporuke i odluke institucija u COVID-19 krizi kada su već u njih izgubili povjerenje te prešli u fazu odbijanja, fazu teorija zavjera i lažnih vijesti? Kako uopće povratiti povjerenje građana u lidere i institucije koji ih vode kroz krizu? Šta zapravo podrazumijeva dobro liderstvo u situacijama kao što je pandemija i zašto je ono izostalo u razvijenim zapadnim demokratijama?

Oslođeni rizici

Da bi države dobro odgovorile na krize 21. stoljeća učešće cijelog društva je ključno. Svijet je danas izložen nepredvidivim opasnostima koje prevazilaze okvire pojedinih država te odgovor na kompleksne krize više ne može biti 'lako ćemo'. To su početkom ovog stoljeća pokazali napadi 11. septembra, a sada je još veći poziv na buđenje donio COVID-19, prenosi Al Jazeera Balkans.

Ovo su neki od zaključaka međunarodne videokonferencije "Sigurnosne krize u 21. stoljeću i kako njima upravljati" koju je organizovala Hrvatska udruga za međunarodne studije (HUMS) u saradnji s Centrom za analizu rizika i upravljanje krizama (CARUK) iz Beograda, Institutom za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) i Međunarodnim Sveučilištem Libertas.

"Rizici su se oslobodili iz Pandorine kutije zahvaljujući globalnoj povezanosti", istaknuto je na početku videokonferencije koja je okupila brojne svjetske ugledne stručnjake da bi pokušali dati odgovore na pitanja kako odgovoriti na opasnosti s kojima se suočavamo, uključujući trenutnu pandemiju. 

"Nijedna država Zapada nikada tijekom 20 stoljeća nije imala situaciju u kojoj je vojna sigurnost manje važna. Sigurnost bi se trebala promatrati puno šire i razvijati mehanizme upravljanja koji će tome odgovarati. U 21. stoljeću nisu se očekivali događaji koji bi usmjerili suvremenu zajednicu ka tome, to se dogodilo 11. septembra 2001, što je poslao lekciju da živimo u društvu u kojem postaje neprevidive opasnosti", objasnio je Vlatko Cvrtila, rektor Univerziteta VERN u Zagrebu. 

On je naveo istraživanja vodećih svjetskih sociologa Urlicha Becka i Anthonnyja Giddensa koji su razvili teoriju društva rizika, utvrđujući da svijet ulazi u novo razdoblje - iz društva koje percipira rizike u društvo koje se suočava sa direktnim opasnostima. Donositelji odluka više nisu u mogućnosti garantovati predvidivost, sigurnost i kontrolu kao ranije.

Tako u posthladnoratovskom suočavanju sa novim izazovima i rizicima više nisu dovoljni resursi države, nego uključivanje svih građana u odgovor na krizu, što je pokazala i pandemija. To znači, kako kaže Cvrtila, "formiranje dobrog građanina koji slijedi upute". Međutim, da bi se to desilo, ističe, potrebno je povjerenje u institucije.

Posljedica pandemije koja nas tek čeka

U tom smislu, Aleksandar Jovanović, direktor Evropskog virtualnog instituta za integrirano upravljanje rizicima (European Virtual Institute for Integrated Risk Management EU-VRi), ukazao je na jednu posljedicu COVID-a 19 koja će se tek pojaviti.

"Jedna od najvećih žrtava cijele COVID-19 krize je žrtva koja se odnosi na poverenje, celi sistem koji se zasnivao na poverenju građana u vladu je ne samo značajno poljuljan, nego u nekim situacijama totalno porušen. To će da bude jedna dugoročna posledica koju sada ne možemo da sagledamo. To poverenje se može lako ilustrovati primerom šume - ako hoćete da posadite jednu šumu ona treba da raste godinama, a celu posečete za jedan dan. To je urađeno u mnogim zemljama u svetu."

Jovanović je ukazao i na različite faze koje je društvo imalo prema krizi. Prvo je prihvatilo šta se dešava, pratilo je sve upute bez problema, što je dalo brze uspjehe na početku, da bi došlo u fazu odbijanja prihvatanja rizika, fazu lažnih vijesti, teorija zavjera i povećane odbojnosti prema svemu. 

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.