Infografika: Vojni kapaciteti Turske i Grčke

Infografika: Vojni kapaciteti Turske i Grčke

Sukob interesa u istočnom Mediteranu odvija se u regiji opterećenoj brojnim neriješenim pitanjima, među kojima su raspodjela prirodnih resursa, status Kipra, demarkacija mora, status otoka, ratovi u Libiji i Siriji te druge borbe za utjecaj.

Slabljenjem američkog utjecaja i stvaranjem sigurnosnog vakuuma, evropske zemlje poput Francuske nastoje popuniti tu prazninu. Turska, kao zemlja s najdužom obalom na Sredozemlju, želi veća prava za sebe i smatra da je susjedne države žele marginalizirati.

U infografici pogledajte čime raspolažu vojske Grčke i Turske kao i razlog sporenja ove dvije zemlje u istočnom Mediteranu.

Između Grčke i Turske nalazi se više od 2.000 otoka, a neki su popularna turistička odredišta. Svi ovi otoci pripadaju Grčkoj, iako su neki samo dva kilometra od turske obale. Također, gotovo cijelo Egejsko more i zračni prostor pripadaju Grčkoj.

Ako jedan turski brod želi ploviti od Istanbula do Izmira, mora proći kroz grčke teritorijalne vode. Isto je i sa zračnim prostorom, koji se nalazi tik uz tursku obalu.

Drugim riječima, Turska, zemlja s najdužom obalom na Sredozemlju, ima najuži pristup moru.

Današnje stanje između te dvije države uređeno je Lozanskim sporazumom iz 1923. godine, kada je Turska, kao nasljednica poraženog Osmanskog carstva, potpisala mirovni sporazum, kojim su regulirane njene granice.

Ostali otoci, poznati kao Dodekanski otoci, bili su pod italijanskom kontrolom sve do 1947. kada su predati Grčkoj nakon potpisivanja ugovora u Parizu iste godine.

Tako je otok Kastellorizo, koji se nalazi samo dva kilometra od turske i gotovo 600 kilometara od grčke obale, pripao Grčkoj. Ista je situacija sa ostalim otocima poput Lezbosa i Kosa.

To je jedan od glavnih razloga gnjeva među Turcima danas, bez obzira na političku ili ideološku orijentaciju.

Drugi razlog dugogodišnjih tenzija Turske i Grčke je Kipar.

Nakon vojnog udara kiparskih Grka 1974. koji su imali za cilj pripajanje cijeloga Kipra Grčkoj, Turska je poslala vojsku da zaštiti tursku manjinu na sjeveru otoka. Tako je nakon rata uspostavljena Turska Republika Sjeverni Kipar, a na jugu Republika Kipar, koja je većinski grčka.

Sukcesivne turske vlade decenijama negoduju što je grčka Republika Kipar međunarodno priznata i članica Evropske unije, a Tursku Republiku Sjeverni Kipar niko osim Ankare ne priznaje.

Treći razlog napetosti na Mediteranu su isključive ekonomske zone, odnosno različita tumačenja međunarodnog pomorskog prava.

Grčka tvrdi da svaki njen otok ima ne samo teritorijalni morski pojas 12 nautičkih milja od obale, već i isključivu ekonomsku zonu do 200 nautičkih milja od obale.

Prema tom tumačenju, grčki otok Kastellorizo imao bi pravo na isključivu ekonomsku zonu koja je čak 4.000 puta veća od površine samoga otoka i koja bi znatno suzila turski isključivi ekonomski pojas.

Turska se tome protivi, jer kaže da otoci imaju pravo samo na teritorijalne vode, ne na isključive ekonomske zone jer se to računa od obale zemlje.

Infografiku možete pogledati OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar