Dok je širenje dezinformacija i propagande staro koliko i samo ratovanje, nove tehnologije i sve globalizovaniji svijet omogućili su da informacijske operacije postanu jedan od najznačajnijih načina u borbi nekih država za globalni uticaj. Kada je u pitanju Rusija, informacijske operacije usmjerene na Evropu dio su većeg skupa taktika koje Kremlj primjenjuje s konačnim ciljem očuvanja prestiža velesile, obnavljanja uticaja u istočnoj regiji koja je ranije bila dio Sovjetskog Saveza, te isticanja dominacije u svojim političkim i ekonomskim odnosima sa zapadnoevropskim zemljama.

Razlozi ovih napora za uticajem uključuju dugogodišnju ulogu SAD-a kao snage za uravnoteženje, NATO, duboko ukorijenjene transatlantske gospodarske i političke veze, te ukorijenjenu ogorčenost među ljudima baltičkih država, kao i drugih središnjih i istočnih zemalja Evropske unije prema Rusiji, prenosi EpiCentar.

Ruske dezinformacijske kampanje usmjerene na inostranu publiku odražavaju njihov geopolitički plan, često sadrže antizapadne narative i nastoje iskoristiti ranjivosti unutar zapadnih političkih, vojnih i ekonomskih saveza. Te su taktike posebno učinkovite u poticanju snaga za uspostavljanje energičnijeg i populističkog nezadovoljstva koje već postoji u ciljanim zemljama. Primjeri za to su anti-EU vijesti i sadržaji, često potpuno neistiniti ili predstavljeni na pogrešan način, koji se šire proruskim mrežnim i izvanmrežnim medijima i izvorima javnog informisanja, kojima ulaze u prethodno postojeći diskurs euroskeptičkih stranaka i njihovih pristaša.

Tokom posljednjih nekoliko godina, rusko informacijsko ratovanje razvilo se iz tradicionalne do sofisticirane taktike koja se neprestano prilagođava ne samo da bi iskoristila prednosti novih tehnologija i novih komunikacijskih sredstava, već zaobilazi i odbrambene strategije i politike zaštite korisnika, koje provode ciljane vlade i digitalne platforme. Godine 2019. izvještaj Laboratorija za digitalna forenzička istraživanja predstavio je skup novih tehnika korištenja mrežnih lažnih računa nastalih u Rusiji koji su od početka 2014. pokušali prodrijeti u javnu raspravu u više od petnaest zemalja, kako u Evropi, tako i u cijelom svijetu. Nadilazeći osnovnu upotrebu botova i trolova na društvenim medijima, operacija je uključivala širenje podijeljenog i manipuliranog sadržaja, krivotvorene dokumente i krivotvorene postove lažnih računa i računa putem nekoliko platformi. Da bi se postigao veći učinak, varljivi sadržaji često su se prevodili na lokalne jezike, uključujući engleski, njemački, španjolski i francuski, a prema nedavnoj analizi koju je objavila istraživačka kompanija Graphika, objavljeni su na preko 300 društvenih mreža, blogova, diskusijskih foruma, te lokalne mrežne platforme.

Bez obzira na kanal ili format koji se koristi, proruski dezinformacijski narativi vrte se oko kontroverznih tema poput imigracije, gospodarstva i zdravstvenih pitanja, a u središte političke rasprave koju nastoje polarizirati, često ubacuju proturječne sadržaje u informacijsko okruženje. Proruski narativi i teorije zavjere dizajnirani su tako da potaknu sumnje među ciljanom publikom da strane sile i političke institucije smišljaju tajne planove ili provode namjerno nepovoljne politike. Željeni rezultat je zapravo, uznemiriti publiku, poremetiti socijalnu stabilnost u ciljanim zemljama i iskoristiti unutrašnji nesklad, a sve kako bi zasmetao javnom mišljenju u korist Kremlja i protiv ruskih protivnika, ponajviše Sjedinjenih Država, EU ili NATO-a. Slična vizija također slabi podršku Kremlja europskim populističkim strankama, koje su često zagovornici kontroverznih i potencijalno remetilačkih politika.

Socijalna, politička ili ekonomska kriza, poput one izazvane pandemijom COVID-19, predstavlja plodnu priliku da državni akteri, poput Rusije i domaćih političkih stranaka, steknu uticaj i slijede svoje političke programe, među ostalim taktikama, kroz širenje dezinformacija i neprijateljske propagande. U posebnom izvješću objavljenom u maju prošle godine, Evropska služba za vanjske poslove objavila je da je njezin tim za otkrivanje dezinformacijskih kampanja protiv EU u samo nekoliko mjeseci u svoju bazu podataka katalogizovao preko 500 slučajeva proruskih dezinformacija povezanih s COVID-19.

U kontekstu pandemije, proruski izvori dezinformacije jednostavno su preusmjerili aktualni fokus na virus, ali nastavili su koristiti opisane prikrivene taktike. Kroz račune, stranice i grupe na društvenim mrežama, u državnim novinama i drugim sredstvima, Rusija je iskoristila strah građana prema koronavirusu, te kasnijim ekonomskim i političkim posljedicama, kako bi još jednom potaknula javno mnijenje da djeluje u pravcu realizacije ciljeva Kremlja.

Kroz pandemiju su proruski mediji za dezinformacije optuživali Sjedinjene Države, ističući da su krali testne briseve od njihovih saveznika, širili strah prema NATO snagama zbog navodnog širenja virusa po Evropi usljed njihovih vojnih vježbi; podsticali napetosti među državama članicama EU pokretanjem širenja lažnih vijesti u vezi s nedostatkom potpore ili opstruisanja strane pomoći najugroženijim zemljama; potkrepljujući neutemeljene teorije koje su za stvaranje virusa krivile SAD i druge strane države.

Iako se teme, sredstva komunikacije i taktike mogu mijenjati i prilagođavati na temelju mogućnosti koje se javljaju, ciljevi ruskih informacijskih operacija u Evropi ostaju nepromijenjeni: potkopati postojeći geopolitički poredak na zapadu, omogućiti napredovanje političkih snaga koje idu u skladu s dnevnim planom Kremlja i, u konačnici, proširiti ruski politički, vojni, kulturni i gospodarski uticaj u Evropi.