Kako je Turska od partnera postala prijetnja Izraelu

Kako je Turska od partnera postala prijetnja Izraelu

Čelni ljudi izraelske vojske i sigurnost sve su više zabrinuti zbog, kako navode, „povećanog turskog prisustva“ na Bliskom istoku, piše Middle East Eye (MEE).

Dodaje se kako su turski napori da ojača svoje političke, ekonomske, kulturalne i vojne interese na području između Sredozemnog mora, Crvenog mora i Indijskog okeana, također brinu izraelske saveznike i partnere u regiji: Kipar, Grčku, Egipat, Sudan, Saudijsku Arabiju, Siriju, irački Kurdistan, UAE, te istočnolibijskog komandanta Khalifu Haftara, prenosi Al Jazeera Balkans.

Ankara je već uspostavila svoje prisustvo i utjecaj u Siriji, Iraku, Pojasu Gaze pod opsadom, okupiranom Istočnom Jerusalemu, Somaliji, Sudanu i Libiji, a u posljednje vrijeme pokazuje sve veći interes za Jemen.

Francuski list Intelligence Online, kako dalje navodi MEE, ranije ovog mjeseca je pisao kako je turska obavještajna služba MIT kreirala jake veze sa jemenskom strankom Islah koja prati ideologiju Muslimanske braće. Kako se navodi, glavni put za jačanje interesa je IHH, turska humanitarna grupa koja šalje pomoć u Jemen. Iako je godinama saudijski ogranak u borbi protiv Husa, Islah nema problema za saradnju sa Turskom, piše portal dalje.

Podsjeća se na 2010. godinu i kada je IHH poslao brod Mavi Marmaru sa humanitarnom pomoći i propalestinskim aktivistima ka Pojasu Gaze. Brod su zaustavili i napali izraelski komandosi i tom prilikom je ubijeno 10 turskih aktivista. Tri godine kasnije, izraelska Vlada je pristala isplatiti kompenzaciju porodicama žrtava, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu se izvinio tadašnjem šefu turske Vlade Recepu Tayyipu Erdoganu.

Iako su se Netanyahu i njegovi šefovi sigurnosti nadali da će ovo popraviti odnose dvije države, do toga nije došlo. U posljednjih sedam godina, ekonomske veze su bile dobre i obostrana trgovina i turizam su jačali, no sigurnosne veze su pale na najniži nivo.

Obavještajna saradnja

Prije toga, Turska i Izrael su imali jako strateško partnerstvo koje je trajalo skoro 50 godina. Agenti izraelskog Mossada i turskog MIT-a su se često susretali, razmjenjivali podatke i međusobno se pomagali u operacijama protiv zajedničkih neprijatelja, naročito Sirije.

Izraelska namjenska industrija Turskoj je prodala velike količine tenkova, raketa, bespilotnih letjelica, komada artiljerije i obavještajne opreme, kao i dodatke za avione. Ovi poslovi su od 1985. i 2000. bili vrijedni više od pet milijardi dolara.

No, u posljednjoj deceniji, kada je Erdogan konsolidirao moć i stvatio kako kako san o pristupanju Evropskoj uniji prolazi, on se distancirao od Izraela. Izraelski lideri, navikli na njegovu narav, nisu naročito zabrinuti zbog Erdoganog stava protiv okupacije i zločina nad Palestincima, ali ih brine turska veza sa Hamasovim oružanim krilom.

Kako navodi Shin Bet, izraelska domaća sigurnosna služba, Salah al-Aruri, vodeći Hamasov komandant koga je 2007. deportirao Izrael, ima sjedište u Turskoj. On sada radi na relaciji Bejrut – Istanbul i navodno planira napade na izraelske mete. Turski zvaničnici su opetovano negirali sve optužbe.

Izraelska policija i Shin Bet pažljivo prate i povećanu tursku aktivnost u okupiranom Istočnom Jerusalemu preko Tike, zvanične turske državne humanitarne agencije. Tika donira novac i hranu Palestincima u Istočnom Jerusalemu i pomogla je pri otvaranju prodavnice kafe, hostela i kina. Izraelske vlasti tvrde kako pod krinikom kulturnog i humanitarnog rada. Turska promovira ideologiju Muslimanske braće, kao i Erdoganovu viziju povratka slavnih dana Osmanskog carstva koje je vladalo Palestinom stoljećima prije Prvog svjetskog rata.

Četiri razloga

U Iraku i u Siriji (manjom mjerom), izraelski obavještajci su radili sa SAD-om, NATO-om i Jordanom kako bi pomogli kurdskim snagama protiv oružane grupe ISIL. Ova saradnja je bila nastavak duge prikrivene saradnje Izraela i iračkih Kurda 1960-ih i 1970-ih. Kurdi su u izraelskom strateškom konceptu poznati kao „Periferni savez“ kojim se pravi alijansa jevrejske države sa etničkim i vjerskim manjinama u arapsko-muslimanskim državama Bliskog istoka, piše MEE.

No, trenutna najveća glavobolja Izraela je Libija. Ova država je u interesima izraelskog obavještajnog i vojnog establišmenta iz četiri razloga. Prvo, zbog lokacije na Mediteranu, a potom zbog blizine Egiptu koji je od neprijatelja postao strateški partner Izraela. Treći razlog je činjenica da je Libija bila utočište teroristima tokom vladavine Muammara Gaddafija. Nakon njegovog pada i nakon što je oteto oružje prešlo preko Sinaja do Hamasa u Gazu, Izrael se povezao sa istočnim komandantom Khalifom Haftarom.

Uz pomoć egipatskih obavještajaca, koji također imaju žestoke interese u Libiji, zvaničnici Mossada su u više navrata razgovarali sa Haftarom i njegovim oficirima. Prije nekoliko sedmica, objavljeno je kako je izraelsko oružje poslato njegovim snagama, uz pomoć UAE-a koji također podržava Haftara.

Četvrti razlog je mješavina strateških i ekonomskih motiva. Nakon što se Erdogan odlučio distancirati od Izraela, došlo je do novog partnerstva u regiji. Ono je zasnovano na staroj paroli: „neprijatelj mog neprijatelja i moj prijatelj“. Tako je, zbog njihova rivalstva sa Turskom, Izrael postao najbolji prijatelj Kipra i Grčke.

U sklopu ove trostrane alijanse, države su potpisale sporazum o izgradnji plinovoda EastMed kojim će izraelski i kiparski plin, iz njihovih sredozemnih polja, stizati do Grčke, a potom i ostatka Evrope.

Intervencija u Libiji kao problem

No, problem je nedavna turska intervencija u Libiji. Ankara je uz Vladu državnog sporazuma (GNA) iz Tripolija koja se bori protiv Haftara koga podržavaju Rusija, Egipat, UAE i Izrael. Proteklih sedmica su snage, uz tursku pomoć, na zapadu Libije osvojile ključne gradove i vojne baze koje je držao Haftar.

Turska i GNA su u novembru 2019. potpisali sporazum o pomorskom razgraničenju koji je odbacio Haftar kao i vlade Grčke, Egipta, Kipra i Francuske.

Izrael strahuje da turski potez ima za cilj da opstruira planove izgradnje EastMEda. No, uprkos rivalstvu i čak nekada neprijateljstvu, Turska i Izrael održavaju određene kanale komunikacije.

Izraelski zvaničnik je ranije ove godine za MEE rekao kako njegova država želi nastaviti sa punim odnosima sa Ankarom i da se ponovo razmijene ambasadori.

Turski izvori su za Al-Monitor u maju kazali kako je šef Mossada Yossi Cohen imao dva sastanka u posljednjih 10 mjeseci sa turskim kolegom iz MIT-a Hakanom Fidanom sa kojim je razgovarao o regionalnim problemima od Sirije do Libije.

Na kraju, MEE navodi kako, bez obzira na sve razlike, Izrael se neće konfrontirati sa Turskom u skorije vrijeme. Kako je tadašnji šef izraelske diplomatije Israel Katz decembra 2019. rekao: iako se Izrael protivi turskom miješanju u Libiji, „to ne znači kako ćemo slati borbene brodove protiv Turske“.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar