Holandski vojnici imali naredbu držati distancu od Srebreničana

Holandski vojnici imali naredbu držati distancu od Srebreničana

U jednom trenutku postane neizdrživo emotivno pratiti dramsku radnju predstave DARK NUMBERS i to u trenutku kada jedan od protoganosta, inače stvarni pripadnik holandskog bataljona stacioniranog u srebrenici 1995. godine, iznese na scenu mlin za kafu i ne počne se prisjećati lokalaca Mrkija i Zeleta, koji su vjerovatno ubijeni u srebreničkom genocidu.

Ta ispovijest je stvarna kao što su stvarne i ispovijesti ostalo troje ljudi koji se pojavljuju u predstavi, jer svi su oni bili pripadnici holandskog bataljona, onog bataljona holnadske vojske i Ujedinjenih nacija koji je imao za cilj čuvanje zaštićene enklave Srebrenica. Sve četvoro godinama kasnije teško se nose sa posljedicama događaja u kojima nisu učestovali, ali su bili njihovi sudionici. Svi se kaju što su bili pasivni, naivni i mladalački bahati,prenosi Al Jazeera Balkans.

Predstava DARK NUMBERS hrvatske pozorišne rediteljice Tee Tupajić bosanska publika nije imala priliku vidjeti iako rediteljica tematizira možda najvažniju temu savremene bosanske historije. U svom pristupu odabrala je vizuru koja je manje poznata javnosti i iz koje saznajemo stvari koje, ako je o njima nekada i pričano, stoje duboko na margini naše kolektivne memorije.

Iskustvo četiri vojnika Dutchbata je zastrašujući uvid u život i način razmišljanja ljudi koji su, kako se vjerovalo, imali misiju da čuvaju ljude enklave. Ono o čemu oni govore u predstavi nešto je sasvim drugačije a motivi njihovog dolaska u Bosnu, kako kaže rediteljica Tea Tupajić u razgovoru za Al Jazeeru, bili su sasvim drugačiji. 

Tea Tupajić rođena je u Sarajevu, a danas živi i radi kao pozorišna rediteljica u Zagrebu. Njene predstave Bolest smrti Suđenje umjetnosti, Varijete Europa, Disko, DARK NUMBERS prikazane su na festivalima i pozorištima širom svijeta. 

  • Od kuda ideja da se pravi predstava o Srebrenici i to predstava fokusirana na iskustva vojnika holandskog bataljona?

- Srebrenica je jedno od najbolnijih događaja europske historije nakon Drugog svjetskog rata, kojim bi se trebali baviti ne samo mi koji dolazimo iz ovih krajeva, već i svi koji iz te historije žele nešto naučiti. Ja se ne bavim niti politikom niti historijom. One su tu da odgovore na pitanje- šta? Šta se desilo? Umjetnost, kojom se ja bavim, je tu da pronikne duboko, čak i u najmračnije dijelove ljudskog bića i shvati- zašto? U tom je smislu umjetnost u službi istine. Holandski vojnici imaju tu sreću i nesreću da su istovremeno i obični ljudi i simbol.

Svi moji radovi o ratu još uvijek proizlaze iz doživljaja rata očima djeteta, iz naivnosti koju se još uvijek trudim zadržati u svijetu cinizma. Kada je počinjao rat u Sarajevu, gledali smo sami sebe na vijestima i sjećam se da sam rekla svom pokojnom ocu: "Tata, vidi, kamere su sve snimile! Ne brini, sada će nas cijeli svijet vidjeti i sigurno će se negdje naći netko, tko će doći da pomogne." Kad sam odrasla, saznala sam da je puno ratova snimljeno, ali da su rijetki zaustavljeni. U predstavi me upravo zanimao taj obični vojnik, bez uticaja i direktne odgovornosti, ali koji dolazi da pomogne.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar