Piše: Armin Aljović

Muslimani širom svijeta proslavljaju Ramazanski bajram, koji dolazi nakon tridesetodnevnog posta. Bio je to prvi ramazan u novijoj historiji muslimana kojeg su vjernici proveli u samoizolaciji, kod kuća, zatvorenih džamija, zbog pandemija korona virusa koja je zahvatila svijet od kraja prošle godine, polazeći iz Kine.

Sva sveta mjesta u svijetu, pa i sveta mjesta muslimana, uključujući i Kabu u Meki ili džamiju Al-Aksa u Jerusalemu, također su bila zatvoreni za vjernike, prenosi Al Jazeera Balkans.

"Ovaj nas je virus podsjetio na krhkost života i našu vlastitu ranjivost", kaže u intervjuu za Al Jazeeru Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. 

Nažalost, kaže Alibašić, samoizolacija nije najgore što se čovjeku može desiti, podsjećajući na patnje ljudi širom svijeta i prije pojave korona virusa.

Ovo je bio jedan od rijetkih ramazana kojeg su muslimani novije historije proveli u nekoj vrsti samoizolacije zbog korona virusa. Kakve poruke mogu izvući iz toga? 

- Da, gotovo da je ovaj ramazan bez presedana u tom smislu. COVID-19 nas je vratio u naše domove, sebi, svojim porodicama i društvima. Globalizacija je na trenutak usporila u realnom životu ali je zato samo ubrzala u virtuelnom svijetu. Zbog interneta nismo osjetili puni učinak samoizolacije. Inače, ovaj nas je virus podsjetio na krhkost života i našu vlastitu ranjivost i ovisnost od Božije milosti, što je donekle i poruka posta. Kad ne uživamo blagodati hrane i vode samo pola dana počinjemo posustajati.

Neki muslimani su u izolacije već godinama, poput Palestinaca, Rohinja muslimana i drugih. Da li sada barem donekle možemo bolje razumjeti njihovu sudbinu?

- Nažalost, samoizolacija nije najgore što se čovjeku može desiti. Dobro ste primijetili, postoje čitave zajednice ljudi, mnoge od njih muslimanske koje su u izolaciji ili bolje rečeno u logorima na otvorenom ili zatvorenom. Tako prolaze mnogi ramazani Palestincima u Gazi, Rohinjama u Mijanmaru, sada Ujgurima u Kini, desetinama hiljada političkih zatvorenika po muslimanskim i drugim zemljama. Bojim se da je pandemija njihovu situaciju samo pogoršala i nas zabavila našim belajem. Empatija uvijek zahtijeva aktivnu identifikaciju i odnos prema onome ko pati. Bojim se da nam samoizolacija olakšava da zaboravimo na patnju drugih.

Muslimanski učenjaci složili su se da vjernici tokom pandemije trebaju molitvu obavljati kod kuće, da ne trebaju posjećivati džamije, kako bi sačuvali svoje i zdravlje drugih ljudi. Mnogi su to razumjeli kao pragmatičnost islama da ljudima olakša u svakom trenutku?

- Odlično ste to primijetili. Da, za islam kao veliku vjersku tradiciju i njegov normativni sistem nema nerješive situacije. Da skratim, dozvolite da podsjetim na izjavu Ibn el-Kajjima, velikog islamskog pravnika iz 14. stoljeća koja zaslužuje da nam bude pri pameti kad god govorio ili slušamo o islamu: "Šerijat je utemeljen i sazdan na mudrosti i dobrobiti za ljude na ovom i budućem svijetu. Šerijat je pravda, milost, dobrobit i mudrost. Zato svaka norma koja rezultira nepravdom, nemilošću, štetom i besmislom ne može biti dio šerijata, makar se pokušala takvom prikazati". Ne mislim da ovoj izjavi treba dodatka ili komentara. Nju samo treba usvojiti kao jednu veliku istinu vodilju.

Islamske zemlje su slale pomoć nemuslimanskim zemljama tokom korona krize, a kršćanske organizacije su pomagale muslimanima. Znači li to da su etničke i vjerske podjele među ljudima koje gledamo svakodnevno samo jedna velika obmana i paravan za nešto drugo?

- Rano je donositi zaključke jer se veliki problemi za čovječanstvo usljed ekonomskih posljedica prouzrokovanih pandemijom tek očekuju. Ovo dosad što smo svjedočili upućuje na zaključak da je čovječanstvo ponešto naučilo o pandemijama. Naime, ovo je prva velika pandemija gdje većina ne traži krivca ili žrtveno janje u svojim društvima. Čujemo, istina, i takvih glasova ali oni su manjina. Preovladavaju zdrav rezon i solidarnost. Neke ste primjere sami naveli. Ima ih još i na domaćem i na međunarodnom planu.

Na koje primjere Vi mislite?

- Mogu spomenuti da je, naprimjer, Svjetsko vijeće crkava, koje okuplja mnoge protestantske i pravoslavne crkve pozvalo američkog predsjednika Donalda Trumpa da ukine sankcije koje otežavaju odgovor zemalja pod sankcijama na pandemiju. Spomenuli su i Iran. Vrlo sam kritičan prema Iranu između ostalog i zbog njegove uloge u Siriji ali ovakvi iskazi solidarnosti ohrabruju. Dakako, virus sam po sebi neće raskriliti koprenu ksenofobije i rasizma ali se nadati da će pomoći nekim od nas da uvidimo koliko je ona prepreka koja nam ne da da svijet vidimo u ljepoti njegove raznolikosti i raskoši. Valja na tome još raditi. Kao što je govorio pokojni Kofi Annan: "mržnja se uči, a tako i ljudska solidarnost". Uloga medija u tome je značajna.