Posljednja lekcija akademika Filipovića: Čuvajte našu Bosnu!

Posljednja lekcija akademika Filipovića: Čuvajte našu Bosnu!

U drugom dijelu intervjua koji je akademik Muhamed Filipović dao potpisniku ovih redaka, uz saglasnost da bude objavljen poslije njegove smrti, kao svojevrsni politički testament, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, čijim odlaskom završava jedna cijela epoha, govori o greškama i zabludama probosanske države, opasnostima palestinizacije Bosne, atacima na bosanski jezik i kulturu, neophodnosti dijaloga u našoj zemlji, Islamskoj zajednici u BiH, te daje preporuke budućim bosanskim liderima i mladima...

Razgovarao: Faruk Vele (Za Radiosarajevo.ba)

Koji su ključni propusti napravljeni, po Vama, na putu rekuperacije naše države i koje su posljedice takvih povijesnih promašaja? Stiče se utisak da genocidom i etničkim čišćenjem, ali propašću koncepta povratka i uopće pogrešnim politikama proteklih desetljeća, bošnjački narod, ali i ostali građani koji vide Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu, smješteni na relativno mali postotak teritorija naše zemlje. S druge strane, svjesni smo da ima i onih među nama koji bi se pod određenim uslovima i zadovoljili konceptom "fildžan države". Koliko je to sve skupa pogrešan put?

Akademik Filipović: Glavna mana naše politike je u tome što to nije ni bila politika, nego plivanje na talasima koji su dolazili iz Srbije i Hrvatske, te iz Europe i Amerike. 

Najbitnija greška je da nismo istrajali na stavu da smo legitimna i legalna država, univerzalno priznata i da kao takva imamo apsolutni legitimitet i pravo postojanja, te pravne garancije našeg statusa. 

To pravo je nešto što nam niko ne može osporiti i oduzeti, osim ako mi sami od njega ne odustanemo, tj. ako odstupimo od stava da možemo, kao i mnoge druge države, ako to svijet dopušta, biti silom okupirani, ali ne i negirani, te da  međunarodna javnost na kraju krajeva mora to priznati. 

Nismo ih mi molili da nas priznaju, nego su oni priznali jedno legalno i legitimno stanje. Ključ odstupanja od tog stava i početak urušavanja naše države bio je pristanak da se pregovara sa pobunjenim banditima koji su se oružjem digli protiv ustavnog poretka i započeli masovna ubijanja, mada ih niko u njihovim pravima nije dovodio u pitanje.

Mi smo morali ostati čvrsto kod stava da pregovaramo jedino o nužnoj i momentalnoj obustavi svih oružanih akcija, ali nikako o ustavnom ustrojstvu države, jer je to naša unutrašnja stvar i jedino mjesto gdje se to može raspravljati je naša Skupština, iz koje niko nikoga nije istjerao.

To je bio početak sunovrata naše države koji je i nju i nas Bošnjake, ali i druge narode i građane, doveo u nemoguće stanje, da imamo i nemamo državu, da  nas svaka grupa protuha može osporavati, zaustavljati u razvoju, dovoditi u krizna stanja i miješati se u naše stavari.

Moramo se, stoga, u političkom smislu vratiti na koncept naše države kao jedinstvene historijske i pravne tvorevine i o tome otvoriti razgovore među nama uz pomoć, ali ne i diktat i intervenciju međunarodne zajednice.

Palestinizacija Bosne

U jednom drugom razgovoru koji sam s Vama vodio 2009. godine kazali ste da se bojite kako nas čeka sudbina Palestinaca, evropskih Palestinaca, da li i dalje nosite strah da će naša budućnost kretati u tom pravcu i kako izbjeći taj smrtonosni scenarij? 

Akademik Filipović: Palestina je bila zemlja i država, ali je ona nakon pada Jordana ostala nepriznata i negirana je sve do danas. 

Izrael je s druge strane nasilno stvoren, (svaka paralela je namjerna) i odmah priznat i uveden u strukturu međunarodnih odnosa i politike. Budući da naša država ne može ovakva kakva je da funkcionira kao jedinstveni politički i međunarodnopravni subjekt ni u odnosu na unutrašnje ni međunarodne odnose, mi smo via facti vraćeni u stanje preddržavnog statusa, a raseljavanje koje je nad nama prisilno izvedeno, dovelo je do neprirodne koncentracije našeg naroda na uskom prostoru između dvije eventualne posebne nacionalne subdržave, sa tendencijom da postanu države. 

To nije ništa drugo nego projekt palestinizacije našeg prostora i nas kao naroda. 

Nažalost, naši političari nisu toga svjesni. Oni naivno vjeruju svemu što im se kaže. 

Posljednji popis stanovništva iz 2013. pokazao je da u BiH živi 50,11 posto Bošnjaka i da skoro 53 posto građana ove zemlje govore bosanski jezik, što ukazuje na jednu vitalnost bosanskog društva, pa i ove zemlje i njezine kulture i duha. No, usudio bih se reći da su pred nama neka važnija pitanja budućnosti države. Mnogo puta ste otprilike rekli da je ideja Bosne najvažniji nacionalni plan Bošnjaka. Koji je onda naš put?

Akademik Filipović: Karakteristično je da je svaki popis, od dana kad je našem narodu bilo dopušteno da se izjasni kao zasebna nacija, bez obzira kakvo nam je ime dato, pokazao da u Bosni i Hercegovini ima najviše muslimana ili Bošnjaka.

Ovaj rast broja Bošnjaka nije posljedica samo jačeg nataliteta, nego, kako su pokazale studije koje sam i sam vršio, činjenice da su mnogi Bošnjaci, koji su se izjašnjavali kao Srbi, Hrvati, Slovenci, a pogotovo Jugosloveni, počeli da se oslobađaju straha od svog identiteta i da se vraćaju sebi.

Stoga nije nikakvo čudo da je svaki popis od 1971. godine pokazivao rast broja Muslimana i Bošnjaka, i da je on konstantan, unatoč tolikom broju pobijenih i protjeranih Bošnjaka.

To za znalce nije bila tajna, ali je ovaj najnoviji popis pokazao ne samo da su Bošnajci najbrojniji, nego i jedini stabilni narod u našoj zemlji koji se sam od sebe ne iseljava, nego mora biti grubo protjeran.

Osporavanje ishoda popisa je očajnički pokušaj da se vrate uvjeti kada je sve u ovoj zemlji bilo po ukusu Beograda, pa i broj stanovnika

S tim uporedo ide i osporavanje bosanskog jezika. Srbi će se morati navići na to da su prošla vremena kada su oni određivali ko smo mi, šta smo, kakvo nam je porijeklo, kojim jezikom govorimo i kakvu kulturu imamo i kako treba da mislimo. 

To je prošlost. Bosna je prošla kroz čistilište, bila je blizu pakla, ali je iz njega izašla moralno i u svijesti očišćena, i mi Bošnjaci znamo, čak vrlo dobro, a tome ste nas i vi (Srbi) naučili, ko smo, koja je to naša zemlja, kakva nam je historija, koju kulturu imamo, koja je univerzalna i svima prihvatljiva vrijednost te kulture i to nam više nilko neće i ne može oduzeti.

Priznajemo svim drugima ono što od njih tražimo za sebe, ali dosta je bilo uništavanja tragova našeg postojanja, vratiće se sve onako kakvo je bilo, jer je to i Božji i ljudski zakon...

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

 

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar