Sarajevo je ovih dana centar neurohirurgije. Nakon Simpozija o neuroonkološkim aspektima moderne neurohirurgije 21. stoljeća, održanog u petak u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, glavni grad Bosne i Hercegovine ugostio je i veliki seminar Evropskog udruženja neurohirurga, kojem se Bosna i Hercegovina pridružila prije nekoliko sedmica.

U moru stručnjaka iz regije i šire koji su učestvovali na oba skupa, jedno ime naročito se izdvaja – Kenan Arnautović, Sarajlija svjetskog glasa, kojeg su uspjesi na polju neurohirurgije lansirali na poziciju drugog potpredsjednika Svjetske asocijacije neurohirurga, za koju su ga nominirale kolege iz SAD-a, prenosi AJB.

Arnautović o svom životu može napisati knjigu, a bukvalno je podijeljen na dva dijela – jedan kada je, kao mlad ljekar, spašavao živote u ratnim bolnicama u Bosni i Hercegovini; drugi kada se u Memphisu, u kojem živi i radi, nametnuo za jednog od vodećih svjetskih stručnjaka, edukatora i predavača u polju neurorirurgije.

Profesore, možete li za početak reći šta je Simpozij donio Bosni i Hercegovini i regiji?

- Radilo se o simpoziju o principima neuroonkologije 21. vijeka, multidisciplinarnom simpoziju, koji je obuhvatio tematiku tumora centralnog i perifernog nervnog sistema. Osim neurohirurga, učestvovali su i patolozi, neuroradiolozi, neurolozi... Najznačajnije je što su u Sarajevo došli šefovi klinika i predstavnici neurohirurških udruženja jugoistočne Evrope. Velika je čast da se tako veliki skup održao u Sarajevu, jer su ti ljudi lideri neurohirurgije u svojim zemljama i svakako poznati u Evropi i svijetu. Oni su iznijeli najnovija saznanja i istraživanja kojima se bave. Osim toga, vrlo je važno da Sarajevo i Bosna i Hercegovina postaju centar ravnopravan s ostalim glavnim gradovima u regiji. To je dobra prilika za naše neurohirurge da se upoznaju s tim ljudima, da nauče nešto iz njihovih izlaganja i razmijene iskustva.

Iako živite već dugo u SAD-u i nosite titulu američkog neurohirurga, očigledno niste zaboravili na Sarajevo?

- Održavam veze sa Sarajevom na nekoliko načina. Šest doktora iz Sarajeva bili su kod mene u SAD-u na edukaciji, a iz regije ih je bilo oko 40. Uključen sam međunarodne u edukacione aktivnosti u svim većim gradovima jugoistočne Evrope i u svakom imam prijatelje i kolege. Želim pomoći, naravno, a ono što naročito želim istaći su aktivnosti i lobiranje da se Bosna i Hercegovina konačno uključi u Svjetsko udruženje neurohirurga, što se desilo prije šest sedmica u Pekingu. Za neurohirurgiju je naročito značajna uvezanost. To je kao kada imate aerodrom, ali niste umreženi ni s kim. Znači, isto kao da ga nemate. Trebalo je mnogo lobiranja za to, jer je to, kao i članstvo u Ujedinjenim narodima. Uvijek ima ljudi koji mogu zaustaviti proces. Davno sam uočio da, kao američki neurohirurg i čovjek iz ove sredine, mogu pomoći Bosni i Hercegovini i da je njoj pomoć potrebna.

To je jedini interes koji imate?

- Sve je na volonterskoj osnovi. Pitaju me mnogi kakav mi je interes, ali recimo, finansijskog uopće nemam. Čak imam finansijski gubitak jer sve plaćam iz svog džepa, a uz to gubim vrijeme na putovanja. Ne proizvodim, a u Americi se sve svodi na proizvodnju, i to koliko si napravio. No, nije sve u materijalnom. Imam satisfakciju što vidim mnogo ljudi kojima sam pomogao i koje sam učio. Spreman sam pomoći onima koji zatraže pomoć, a nju ne traži svako.

Govorili ste o velikim stvarima za neurohirurgiju, pa i zdravstvo uopšte u Bosni i Hercegovini. Šta uopće mislite o zdravstvu u Bosni i Hercegovini, koje je, prema svim pokazateljima, na izrazito niskom nivou?

- Nisam baš informiran o mikrosituaciji, pa ne bih mogao niti komentirati. No, jasno je da je zdravstvo ogledalo društva. Šro je ono razvijenije, zdravstvo je na višem nivou. Dosta je i do organizacije društva u Bosni i Hercegovini. Naša zemlja ima mnogo inhibicija u sistemu. Previše je toga što treba riješiti na političkom nivou, u parlamentu... Koliko shvatam, ima mnogo opstrukcija i prekompliciranih procesa da bi se stvari dovele u red.

Jeste li u posljednje vrijeme imali operativne zahvate u Bosni i Hercegovini?

- U Sarajevu sam operirao desetak pacijenata, a uglavnom se radi o ljudima koji su me upoznali i koji su me molil da pomognem. Sve sam to obavio na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu volonterski. No, misli da je posljednja operacija bila prije četiri-pet godina.

Postoji li neka vrsta saradnje KCUS-a i Vas. Recimo, da budete pozvani u Sarajevo po potrebi, za slučajeve težih operacija?

- Ne. Malo je to kompliciran proces. Naravno, pomogao bih kada bi bilo interesa za to, ali ne mogu se sada nametati.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.