Analize | Špijunaža: Rusko-srpska afera strateškog nivoa

Analize | Špijunaža: Rusko-srpska afera strateškog nivoa

Rusko-srbijanska špijunska afera razotkrivena objavljenim snimkom na YouTube platformi sredinom novembra izaziva mnogo više pitanja, nego što otkriva.

Sam snimak je banalan: pozdrav dobrih znanaca, razmjena kesa sa nevidljivim sadržajem, piće i ćaskanje u kafiću i razlaz. Zatim jedan od njih broji pare koje je dobio za predatu „robu“.

Međutim, grudvica koja se zakotrljala narasla je do teorija o planskoj demontaži rusko-srbijanskih odnosa, o podvali SAD-a, Zapada i NATO-a, o višestrukoj špijunskoj igri... i sličnim verzijama koje su ovih dana postale „šećer posao“ u svim analitikama obavještajnih službi regiona i šire, prenosi Al Jazeera Balkans.

Pozadina je svakako mnogo dublja od onoga što se vidi na snimku.

Moskva ne vjeruje Beogradu

Prateća priča kaže da se radi o primopredaji tajnih dokumenata i isplati za iste između Georgija Viktoroviča Klebana, diplomate u ruskoj ambasadi u Beogradu i potpukovnike ruske obavještajne službe GRU te agenta srbijanskih službi, potpukovnika Vojske Srbije inicijala Z.K.

Stavimo li ovaj događaj u kontekst odnosa Srbije i Rusije te kompliciranog političkog trenutka tj. vrijeme snažnih turbulencija među zemljama Balkana i geostrateške utakmice super-sila, onda značaj afere i broj opcionalnih tumačenja vrtoglavo raste. Kome i zašto ova afera (ne)odgovara i kuda može odvesti? Ključ za zaključak o tome su odgovori na pitanja: ko je vodio operaciju praćenja i snimio primopredaju, šta je Kleban dobio od Z.K., zašto je snimak pušten baš sad, ako je utvrđeno da je snimljen u decembru 2018. godine u Zemunu?

Najdelikatniji je uticaj afere na rusko-srbijanske odnose. Sasvim je vjerovatno da je trenutak objavljivanja pažljivo tempiran uoči sastanka Vučić – Putin u Sočiju početkom decembra. Otkrivanje činjenice da visokorangirani ruski špijuni odavno kupuju podatke od oficira Vojske Srbije baca klip u međudržavne odnose i više je teorija o tome šta je u pozadini.

Prva opcija tiče se mogućeg nepovjerenja Moskve u iskrenu opredjeljenost Srbije za vojnu neutralnost i sumnje da je vrh Srbije tajno mnogo bliže NATO-u, nego što to javno iznosi. Srpski obavještajac Z.K. navodno je na obradi u Vojno-bezbednosnoj agenciji MO Srbije (VBA), a načelnik Uprave za analitiku srbijanske Bezbednosno-obaveštajne agencije (BIA) Relja Željski za medije je iznio da „nadležna agencija već ima saznanja o tome šta je Z.K. predao ruskom obaveštajcu“.

No, mimo zvaničnih izvora procurilo je da je Kleban tj. GRU bio zainteresiran za tajne dokumente koji se odnose na detalje saradnje Vojske Srbije sa NATO-om, nakon što su ruske službe posumnjale da je ona otišla vrlo daleko.

Ovu verziju posredno potvrđuje činjenica da su samo dva dana nakon izbijanja afere iz Skupštine Srbije objavili da će sredinom februara biti usvojena Strategija odbrane i nacionalne sigurnosti u kojoj se ozvaničava vojna neutralnost, a dio poslanika je počeo insistirati da se vojna neutralnost ugradi i u Ustav i tako zaštiti od izmjena na duži period. Analitičari tvrde da tajnom diplomatijom na tome insistira upravo Moskva kako bi prisilili Srbiju da „zacementira“ vojnu neutralnost i onemogućili tajno koketiranje sa NATO-om.

U ovakvom kontekstu objava snimka je zapravo kontra potez Srbije koja nastoji amortizirati ruski pritisak. Prema Vučićevim riječima, on je navodno ruskog ambasadora u Beogradu Aleksandra Bocan-Harčenka samo pitao: „Zašto?“ demonstrirajući tobožnju uvrijeđenost zbog ofanzivne špijunaže od ruskih prijatelja, ali i dajući do znanja da uopće ne sumnja u validnost kontraobavještajnog otkrića srbijanskih službi. Ovo može izgledati kao njegov pokušaj da uspostavi manje inferiornu poziciju prema Putinu pred skori sastanak i da podeblja značaj Srbije za Rusiju u antinatovskoj strategiji Moskve.

Obavještajne frakcije ili NATO, CIA, MI6...?

Prema drugoj opciji, tajni snimak je proslijedio neko iz srbijanskih službi (BIA ili VBA) ko je na vezi sa zapadnim službama kako bi destabilizirao srbijansko-ruske odnose. Moguće je da zvaničnici Srbije uopće nisu namjeravali koristiti taj snimak.

U tom smislu je vidljiv trud predsjednika Vučića i režimskih medija da u javnosti amnestiraju Rusiju i amortiziraju moguću štetu u odnosima. On je na pressici prošle sedmice istakao da „uprkos svemu što se desilo, Srbija neće menjati svoju politiku prema Rusiji i nastaviće saradnju u svim oblastima, ali će zadržati vojnu neutralnost“.

Vučić nastoji i Putina oprati od svega rekavši kako je „uveren da predsednik Rusije Vladimir Putin o ovom slučaju nije bio obavešten”! Kremlj je izdao saopćenje da „ništa neće narušiti odnose dvije prijateljske zemlje“ ignorirajući snimak. No, aferu će biti teško ignorirati i zataškati bez nekih posljedica.

Treću opciju pozadine afere iskonstruirali su srbijanski mediji. Optuženi su NATO, CIA, MI6 da su snimili i montirali beznačajne snimke, a zatim ih proslijedili YouTubeu preko britanskog „antiruskog“ portala Bellingcat dajući svemu značaj međunarodne afere kako bi narušili odnose dvije zemlje. Ovu varijantu, osim što je svakako puna laicizma i nepoznavanja tehnologije i metodologije tajnog rada službi, demantirali su iz BIA-e priznajući autentičnost snimka, čime je posredno potvrđeno i autorstvo srbijanskih službi.

GRU u kandžama VBA

Šef analitike BIA-e Relja Željski je sa dosta detalja aferu objasnio javnosti: „Potpukovnik Z. K. bio je pod nadzorom srbijanskih službi još od 2012. zbog kontakata s hrvatskom Protuobavještajnom agencijom (POA), a 2017. je uočen značajan niz kontakata s pripadnicima ruske obavještajne službe. Što se tiče agenta GRU-a Klebana srbijanski bezbednjaci u više navrata dokumentovali su njegove kontakte s pripadnicima Vojske Srbije. Ukupno je bilo 10 susreta s tri izvora i tri uručenja novca, a zabilježeni su i kontakti drugih ruskih obaveštajaca s devet pripadnika Vojske Srbije“.

On dalje insinuira da je događaj snimio neko treći i da je „Kleban možda angažovan od neke treće strane kao dvostruki agent.“ Međutim, autorski rukopis VBA ili BIA-e je nesumnjiv.

Dokumentiranje slučaja (sa snimka) je ogledni primjer srpske škole kontra-špijunaže koja ima dugu tradiciju. Analizom video-materijala može se utvrditi da je lokacija pomno pripremljena, za kontakt izabrana osvjetljena mjesta, korišteno je 4-5 ranije postavljenih stacionarnih kamera (parking, ulica, kafić, unutrašnjost vozila) dovoljne rezolucije za identifikaciju.

Komfor upotrebe toliko kamera, tima za praćenje i drugih resursa može imati samo domaća služba na svom terenu. Nadalje, po kretanju aktera se vidi da srpski agent Z.K. navlači Klebana da dođe u snimane zone pa se zaključuje da je Z.K. vjerovatno bio i učesnik operacije te je kao podmetnuti saradnik ustvari dokumentirao špijunski rad oficira GRU-a. Stoga je njegov lik i zamagljen.

To što Kleban nije uhapšen kao strani špijun dio je metodologije kontraobavještajnog rada. Pušten je da kontaktira oficire Vojske Srbije, praćen, otkriveni su i oficiri saradnici, a zatim mu je namješteno da bude snimljen. Srbijanske službe VBA i BIA tako su evidentirale moguće izdajnike u svojim redovima i predmet interesa ruskih službi. Državni vrh je vjerovatno procjenio da je moguće više postići neobjavljivanjem snimka i cjenkanjem s Moskvom, nego procesuiranjem Putinovog agenta. To što je snimak ipak sada objavljen je sasvim druga priča, čiji smisao je u sferi geostrateškog prekomponiranja regiona.

Šta je kompromis sa Rusijom?

Ukoliko je Srbija svjesno izazvala incident, to bi mogao biti početak procesa udaljavanja od Rusije i njenog učešća u opstrukciji širenja NATO-a. Ako je Beograd u tajnosti postigao cijenu priznanja Kosova koju će platiti SAD i EU npr. brzim približavanjem ovim euro-atlantskim savezima, u tom slučaju ruska opstrukcija kosovske nezavisnosti više nije neophodna i Srbija uspostavlja novu platformu odnosa sa Moskvom.

Sve ovo korespondira i sa naglim „kompromisom“ u Bosni i Hercegovini oko slanja „Programa reformi BiH“ u NATO. Iako je dokument u sefu, procurilo je da će on Briselu biti dovoljan za aktiviranje ubrzanog puta BiH u NATO. Alijansa time zaokružava teritoriju u ovom dijelu Evrope. Znakovito je da Moskva gotovo da nije reagirala na ovaj dokument, a sigurno je da se ništa ne događa bez njihovog znanja i saglasnosti.

Poznato je da je više neuralgičnih područja (Ukrajina, Krim, Sirija) za Putina mnogo značajnije od Balkana i simboličnog obuzdavanja širenja NATO-a. Tako još ostaje da vidimo kakvim kompromisom u geostrateškim igrama moći između najmoćnijih su se zadovoljili Rusi.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar