Haos obrazovnog sistema: Više autora nego učenika

Haos obrazovnog sistema: Više autora nego učenika

Piše: Amina Čorbo Zećo

Čak 33 udžbenika različitih autora odobrena su za prvačiće u školama u Federacije BiH u školskoj 2019/2020, dok, naprimjer, za četvrti razred osnovaca imate na izboru 51 udžbenik. Koji je najbolji udžbenik i iz kojeg će djeca najbolje i najlakše savladati gradivo - niko sa sigurnošću ne može reći!

Izdavači i autori se razlikuju od škole do škole. Učenici i roditelji o tome, naravno, ne odlučuju. I to je sasvim legitimno. Ali, kada bi samo neko stručan i iz pedagoškog ugla znao objasniti zašto se u jednoj školi koristi baš 'Moja okolina' od Zinaida Livnjaka, a ne 'Moja okolina' od Medihe Pašić, ili obratno?

Treba li posebno istaći da i cijena udžbenika nije jednaka, pa ćete jedan udžbenik platiti osam KM, a za isti razred, isti predmet samo drugi izdavač i u drugoj školi morat ćete izdvojiti 11 KM.

Prodavač u knjižari slegnut će ramenima na vaše negodovanje pojašanjavajući da nije do njega i da izdavač određuje cijenu.

A, ko nadzire izdavača? Postoji li sistem kontrole u Bosni i Hercegovini?

Skupština Kantona Sarajevo donijela je Zakon o udžbenicima kojim je predviđeno isključivo korištenje samo jednog udžbenika za jedan nastavni predmet u jednoj generaciji, a primjena Zakona će početi tek od 2020./2021. školske godine. 

Zašto niko neće odgovarati za ludilo u kojem brat od starije sestre već sada ne može naslijediti udžbenik, ili gdje drugari iz jedne generacije, iz istog nogometnog kluba i iz istog grada različito uče kada dođu u školske klupe? 

Da Bosna i Hercegovina nema sistem koji će učenicima ponuditi najbolje obrazovanje shvatila sam nakon objave teksta da djeca Glavatičeva nemaju prevoz do škole, a nakon kojeg mi se javila direktorica osnovne škole da demantira tekst i da kaže da je riječ o srednjoškolcima, a srednja škola, uči nas direktorica, jel tako, nije obavezno obrazovanje?!

Dakle, za direktoricu je važnije pred javnim mnijenjem opravdati vladajuću lokalnu oligarhiju nego osigurati djeci osnovno pravo – pravo na školovanje.

Obrazovanje ima značajnu funkciju u svakom društvu. Zbog važnosti obrazovanja svaka država i vlast u njoj želi odrediti njegovu koncepciju i sadržinu, kako bi preko najsnažnijeg instrumenta društvene percepcije i oblika socijalizacije pojedinci prihvatili vrijednosti i norme sistema.

Ko je makar malo izučavao sociologiju zna da je škola most između porodice i društva kao cjeline. Škola priprema dijete za njegovu ulogu u društvu. Obrazovanje je, u stvari, izraz društvenog sistema. U BiH sistem zakazuje, a nove generacije kao takve haos shvataju kao sistem, što nas vodi u provaliju ljudske civilizacije.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar