Piše: Benjamin Butković

Dejtonski mirovni sporazum izrodio je dva nesporna rezultata. Njime je završen rat na Balkanu. A sve drugo bilo je predmet tumačenja, interpretacija i selektivne primjene. E, to je drugi rezultat, pa će svi budući sporazumi biti ograničenog dometa i slične sudbine.

Tako je i sa principima za formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine koje su trojica lidera vladajuće većine u BiH - SDA, SNSD i HDZ-a BiH - uz svjedočenje šefa misije EU u BiH Larsa Gunnara Wigemarka potpisali proteklog ponedjeljka. Kad se nakon nekog vremena vratimo provedbi principa, imat ćemo fomirano Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i tu je kraj, prenosi Al Jazeera Balkans.

Sve što u principima piše u neskladu je s dometima lidera koji ga potpisuju, njihovim dokazanim (ne)pregovaračkim (ne)sposobnostima, a i u neskladu sa nasušnom potrebom ljudi koji ovdje žive. Nije se tinta ni osušila, a počele su interpretacije, tumačenja, selektivni pristup potpisanim obavezama, i sve to po pravilu ostavljaju dojam da trojica potpisnika nisu bili na istom sastanku i stavili potpis na isti dokument.

Da li vas to podsjeća na neki povijesni događaj? Vijeće ministara BiH bit će imenovano, jer je to potrebno njima. Sve ostalo služi samo za opravdavanje dosadašnjih i eventualno budućih poteza i nejasnoća.

Osnovni nedostatak dokumenta je postavljeni rok od 30 dana za formiranje izvršne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Odmah nakon sastanka obznanjeno je da je takva formulacija ubačena u principe na zahtjev Milorada Dodika, ali su Bakir Izetbegović i predsjednica entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović izjavili da se rokovi mogu probiti nekoliko dana ili sedmica. U Bosni kažu – sami pali, sami se ubili.

Dileme nema, ako za 30 dana ne bude formirano Vijeće ministara, sporazum o principima ne vrijedi. Nema, ali... I to, ustvari, potvrđuje tvrdnju da je jedini razlog sporazuma imenovanje predsjedavajućeg VM BiH Zorana Tegeltije i novog ministarskog saziva.

Opasno relativiziranje utvrđenog statusa zemlje

Prve dvije tačke sporazuma otvaraju još jednom ozbiljno pitanje. Navesti u principima poštivanje mirovnog sporazuma i suvereniteta i teritorijalnog integriteta države je neodgovorno i vrlo opasno relativiziranje već utvrđenog statusa zemlje.

Da li to neko sumnja u postojanje države Bosne i Hercegovine na temelju međunarodno priznatog statusa, pa tu sumnju želi sakriti odredbama tehničkog sporazuma? Potpisnici su položili svečane izjave pri preuzimanju funkcija i obavezali se na poštivanje Ustava, ranije su se obavezali na poštivanje mirovnog sporazuma i te obaveze ih niko nije oslobodio. Staviti dvije ovako formulirane tačke u principe nekog sporazuma ukazuje i na to kako velikima sebe vide pregovarači. I kako je neoprezna uloga evropskog specijalnog predstavnika u svemu ovome.

Priča o daljem putu BiH prema NATO-u ostala je enigma. Nastavlja li se on ili ne, usporava li se i hoće li ANP (akcioni nacionalni program) biti odaslan iz BiH u sjedište Saveza i kada, još niko ne zna. Tekst ove tačke principa je takav da može značiti i da i ne, možda to i ne bi bilo sporno da dijametralno suprotni stavovi Izetbegovića i Dodika, i tradicionalna neutralnost Čovića o ovom pitanju, nisu bili uzrok blokade institucija. Izetbegović tvrdi da će puta ka NATO-u biti, ali usporen, a Dodik da će se aktivnosti i odluke entiteta Republika Srpska usklađivati sa stavovima Srbije. Ni jednog ni drugog stava u tekstu principa nema.

Da ne govorim o tome da je Dodik sam sebe demantirao prezentirajući javnosti ono što je dogovoreno. Pozvao se na maksimu Vuka Karadžića – čitaj kao što je napisano - želeći dokazati da podnošenje ANP-a nije navedeno u principima. Ali u tekstu sporazuma, zaboravio je Dodik, ne postoji ni obaveza usklađivanja sa stavovima Srbije.

Zanimljivo je da se, potom, navodi kako će biti provedene sve odluke međunarodnih sudova koji se odnose na izborni zakon kako bi se osigurala institucionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana i njihovo legitimno predstavljanje na prostoru cijele BiH u skladu s Ustavom BiH.

I površna informiranost o zbivanjima u Bosni i Hercegovini dovešće vas do zaključka da provedba odluka Suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić i Finci, Zornić, Pilav i Šlaku znači da od institucionalne ravnopravnosti naroda i legitimnog predstavljanja, onakvima kakvim ih vide potpisnici, nema ništa. Ustav Bosne i Hercegovine je diskriminatoran i on mora biti promijenjen.

Tek tada, na osnovu novih temelja poštivanja ljudskih prava bit će moguće stvoriti izborni zakon BiH po kojemu će se odvijati izborni procesi. I upravo sad je čas da javnost, nevladine, ali i međunarodne organizacije izvrše pritisak na vladajuće stranke da temeljito mijenjaju Izborni zakon, od uvođenja elektronskog glasanja do načina nadgledanja brojanja glasova kako bi se osigurao pravi izborni legitimitet na koji se često pozivaju.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.