Ko u BiH može biti 'četvrta opcija'?

Ko u BiH može biti 'četvrta opcija'?

Svaki izborni ciklus pokaže da na političkoj sceni BiH, i pored velikih nacionalnih stranaka te njihovog glasačkog tijela uporno spremnog na etno-nacionalno svrstavanje čak i na svoju štetu, postoji i četvrta – nenacionalna (ili nadnacionalna) politička snaga i relevantan broj njenih pristalica.

U taborima etno-nacionalnih stranaka vrlo često to žele negirati ističući dejtonski princip o „tri nacije, dva entiteta, jednoj državi“, zbog kojeg onda i ne može biti drugačijih stranaka osim nacionalnih. Tada trpaju i SDP, DF, SBB i druge u bošnjački politički korpus. No, kada pogledamo koliko energije ulažu da privuku u savezništvo ili da eliminiraju ljevičarsko-građansku konkurenciju, jasno je da i nacionalisti u njima vide prijeteću političku činjenicu, prenosi Al Jazeera Balkans.

Hoće li opozicija opstati?

Turbulencije unutar SDP-a posljednjih dana u Tuzli, a generalno već duži period, burni sastanci najviših partijskih organa, isključenja istaknutih članova, definitivni (?) razlaz sa DF-om, razvodnjavanje GS-a, prevrtljivost SBB-a te indikativna pojava Pokreta socijalne pravde i demokratije u kritičnom periodu za ljevicu... sve je to nametnulo pitanje – hoće li socijaldemokratija i građanska opcija u BiH uopće preživjeti ili će ustuknuti pred dominacijom etno-nacionalističkih stranaka.

Bez obzira na to što u Unsko-sanskom i Kantonu Sarajevo vlasti i bez SDA demonstriraju uspješno upravljanje i pokušavaju inaugurirati model vladavine struke i prava u korist građana umjesto stranačke podobnosti i tajkunske povezanosti, iz „najveće bošnjačke stranke“ sve otvorenije prijete da će preoteti vlast „na bilo koji način.“ Podmetanja, napadi, spinovanja i druge specijalne metode su svakodnevni, ali to nije jedini problem lijevo-građanske opcije i novih još neprofiliranih političkih subjekata.

Pozitivan događaj bio je nedavno formaliziranje BH bloka potpisima lidera SDP-a i Naše stranke. Ima mišljenja da je ono zakasnjelo, ali je tačnije to da je ovaj savez ustvari pametno ozvaničen tek kad su otišli destruktivci. Isto tako, ovih dana je na konstituirajućoj sjednici SDP-a izabrano novo partijsko rukovodstvo nakon što su otišle pristalice koaliranja sa SDA.

Najprije treba definirati koje stranke lijeve i građanske orijentacije se mogu suprotstaviti jakim nacionalnim strankama, a koje su im stvarni oponenti. Nakon ozvaničavanja BH bloka ostavljena su otvorena vrata i drugim strankama koje, kako kaže predsjednik SDP-a Nermin Nikšić „dijele slične vrijednosti i podržavaju zajedničke ciljeve koje ima svaka proevropska, ljevičarska ili građanska stranka. Neke od tih stranaka samostalno nemaju snagu, ali zajedno možemo napraviti promjenu i novi smjer politike u BiH, kojeg građani priželjkuju.“

Možda je još prerano prognozirati ko bi mogao ojačati BH blok, ali je moguće vidjeti ko (ni)su kandidati.

Lista nepouzdanih

Demokratska fronta (DF) je vjerovatno najgorča pilula kako za lijevo političko krilo, tako i za dio glasača lidera Željka Komšića. On je u samo nekoliko poteza profućkao karizmu neupitnog patriote i protivnika nacionalističkih isključivosti te se u očima javnosti pretvorio u vlastoljubivog pojedinca sa neobjašnjenim motivima. Dakle, DF (Komšić) je politička snaga koja je najmanje dva puta opstruirala proces ujedinjenja ljevice i to na način koji izgleda kao podrivanje SDP-a.

DF je istupanjem zatim osakatio i BH blok da bi na koncu pao u ruke SDA (Bakiru Izetbegoviću) kao prevaga za formiranje parlamentarne većine. Zbog čega? Zvanični stav bio je „zato da bi DF kao dio vlasti nešto učinio za državu BiH, a što se iz hladovine opozicije ne može!“ Međutim, nakon tri mjeseca od ulaska u vlast DF ne može navesti niti jednu stavku o tome šta je urađeno za državu. Naprotiv, Džaferović i Komšić u Predsjedništvu BiH su u stalnoj defanzivi pred političkim performansom Milorada Dodika, a očekivano i Čović ne dozvoljava da Komšić i DF nastupaju drugačije osim kao dio „bošnjačke reprezentacije“.

U pripremi ove analize zatražen je i stav DF-a o efektima ulaska u vlast, o suštinskim ciljevima novoosnovanog Pokreta socijalne pravde i demokratije (SPD), o budućem opredjeljivanju DF-a u Skupštini KS, ujedinjenju ljevice... ali na dostavljena pitanja iz kabineta Željka Komšića i DF-a nije odgovoreno niti da neće odgovoriti!

Što je svakako vrlo jasan odgovor. Iako je u politici sve moguće, iz današnje perspektive teško je reći da bi DF mogao biti akter nekog novog jačanja i okupljanja ljevice. Naredni izbori vjerovatno će pokazati da je koaliranje sa SDA nešto što glasači teško mogu progutati. Istovremeno, politički partneri ljevice već odavno percipiraju DF kao trulu jabuku koja ne ide u vreću, a samog Komšića kao prevrtljivca podložnog još nerazjašnjenim uticajima.

Stranka za BiH (SBiH) školski je primjer stranke tipa „stranka, to sam ja“ koja je nakon Silajdžićevog odlaska postala prazna ljuštura, a zatim i puki satelit SDA. Jerlagićev motiv da uđe u koaliciju bio je bijeg od političke marginalizacije SBiH, a Izetbegovićev motiv u to vrijeme bilo je dokazivanje da „neko ipak hoće sa SDA.“ A osim toga, malobrojne ruke SBiH-a u parlamentima po raznim nivoima nikad se neće dići protiv, nego za SDA pa je iluzorno očekivati ovu stranku u nekoj drugačijoj kombinaciji.

Građanski savez (GS) već je sasvim marginaliziran i utopljen u režimski konglomerat i to ne kao privjesak SDA, nego DF-a. Još od osnivanja GS-a teško je bilo procijeniti brojnost članstva i pristalica. Sam GS eksponirao se kao malobrojni tim kreativnih individualaca, ali ne i kao relevantna organizacija koja bi mogla pokrenuti bitne promjene. Postojanje stranke danas signaliziraju tek povremena priopćenja o aktuelnim zbivanjima te je u općoj irelevantnosti na najboljem putu da već na narednim izborima bude jedna od zaboravljenih stranaka nakon što ode ispod cenzusa.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku bh. informativnog servisa INS.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar