STAVOVI |Edin Urjan Kukavica: Plaćaju li hodže članarinu IZ ili demokratura klerokratije

Piše: Edin Urjan Kukavica

Bosanski muslimani imaju središnju, vertikalnu, hijerarhijski nadređenu ali i naslijeđenu instituciju Islamsku zajednicu; instituciju iz 19. stoljeća koju je osmislila, napravila i inaugurirala okupatorska Austro-Ugarska nakon što se osmanska Turska spašavajući od sultanata šta se još spasiti može povukla iz najvećeg dijela Europe prepuštajući bosanske, srbijanske, bugarske, mađarske, albanske, grčke i sve ostale muslimane u bivšim europskim provincijama na milost novim okupatorima i vladarima.

Zanemarujući cijeli spisak diskvalificirajućih historijskih činjenica na čelu sa onom da je u osnovi riječ o okupatorskom konstruktu, sposobnost Islamske zajednice da prođe kroz sva turbulentna i teška vremena, različita historijska previranja, političke režime i nenabrojivo mnoštvo vlasti i vladara... govori u prilog tvrdnji da je ona vremenom postala i usprkos svemu još uvijek jeste najznačajnija bošnjačka institucija, prenosi NAP.

Međutim, ne treba bježati od istine, slijedom negativne društvene pozicije Bošnjaka u svim historijskim i političkim okolnostima Islamska zajednica (oduvijek) je bila u poziciji i situaciji da svojim znatnim dijelom i kapacitetima služi aktualnoj vlasti.

edin-urjan-kukavica-nova.jpg - Edin Urjan Kukavica: Plaćaju li hodže članarinu IZ ili demokratura klerokratije

Taj oportunizam koji je Islamska zajednica kao institucija imala prema svakom političkom modelu od Austro-Ugarske do danas ne mora – niti jeste – sam po sebi, nešto loše. Dokaz za to je „preživljavanje“ muslimana u Bosni i Hercegovini u kapacitetu znakovito drugačijem nego u svim ostaim bivšim osmanskim zemljama.

U međuvremenu situacija se promijenila, a mi nismo svjesni te promjene. Bošnjaci više nisu Muslimani, a ni muslimani – narod i vjerska skupina – koji su u situaciji da se bore za kulturnu i vjersku autonomiju.

Danas su Bošnjaci značajan faktor u vlasti i vladanju Bosnom i Hercegovinom... prvi put u historiji sami su u situaciji da odlučuju od svojoj sudbini i nemaju potrebu da se bilo kome po bilo kojem osnovu prilagođavaju i dodvoravaju da bi preživjeli. Te činjenice nisu svjesni ni najveći dio Bošnjaka ali, izgleda ni muslimana. Naporedo s tim, Islamska zajednica kao institucija prvi put ima društveni prostor da bude samostalna i autonomna, i mi kao ljudi, kao muslimani, kao Bošnjaci, to od nje i očekujemo. 

Međutim, najstarija, temeljna i krunska institucija bosanskih muslimana istovremeno i svejednako, jedna je od onih koje uporno izbjegavaju demokratizaciju i modernizaciju. Administrativno-kozmetičke  promjene napravljene u zadnjih nekoliko godina samo su doprinijele dodatnoj i dubljoj birokratizaciji, klerikalizaciji i iskrenijem odvajanju Zajednice od džema'ata jer, nijedna od tih promjena ne osjeti se „na terenu“ u smislu poboljšanja bilo čega čime bi se službujući trebali baviti vjerski službenici.

Problem je samo na prvi pogled definicijske ali, već na drugi suštinske prirode: „vjerski“ i „službenici“ naprosto ne idu zajedno! U prilog tome govore i prilično tihi, ali ipak disonantni tonovi koji dolaze iz same Zajednice.

Pojavom novih muslimanskih vjetrova na poprilično učmaloj bosanskohercegovačkoj vjerskoj sceni otvorilo se nekoliko ozbiljnih i zanimljivih pitanja. Naprimjer, krajnje laički i retorički: je li islamska zajednica administrativno-rukovodeće tijelo ili pak, zajednica muslimana? ...jesu li „vjerski službenici“ u službi džema'ata i džematlija ili svoga poslodavca? ...i kome služi poslodavac odnosno Islamska zajednica: Bogu, Zajednici ili džema'atu? ...za šta i čemu služi Islamska zajednica?

Ako je odgovor na sva ova pitanja samo jedan, naprimjer: Islamska zajednica služi za pružanje vjerskih usluga onda, slijedi pitanje: ...a šta su to vjerske usluge? Nadalje, jesu li svi muslimani članovi Islamske zajednice ili su samo članovi Islamske zajednice muslimani... Odnosno, jesu li uopće muslimani oni koji iz bilo kojih razloga (bilo da nemaju ili zato što od te članirine ne vide nikakve koristi) ne plaćaju članarinu islamskoj zajednici? Nije sasvim jasno je li u ovoj zemlji skuplje roditi se ili umrijeti... ali, vjerujem da to ne bi bilo teško izračunati.

Upravo zato: Zašto je za dženazu – a kamoli za hadždž potrebno obavezati se nekoj banci ozbiljnim kreditom čak i ako se cijeli život plaća članarina? Kako običan čovjek mimo Bajrama može doći do svog duhovnog poglavara – Reis-efendije?

Islamska zajednica trebalo bi da funkcionira kao moralni i svaki drugi zamislivi korektiv muslimanskoj vlasti ili vlasti nad muslimanima ali i tu postoji očevidan problem: islamska zajednica je po svim osnovima doista na strani samo jedne političke opcije.

Dokaza za to je teško nabrojivo mnoštvo: od rokade kadrova između Sabora IZ i Predsjedništva stranke preko otvorenog agitiranja sa mimbera do više nego očigledne činjenice da doista ničim ne utječu na popravljanje moralnog lika i djela političara muslimana. Reklo bi se upravo suprotno: nije rijetkost i javna je tajna da vjerski službenici preuzimaju neslavne i nehvalevrijedne osobine političara. Da ne bude zabune... sve je to dozvoljeno i legitimno i dio odnosa između roba i Rabba, ali je li moralno?

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Napomena: Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku bh. informativnog servisa INS.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar