Tužilac Mekloski: Dokazali smo da je u Srebrenici postojala namera genocida

Tužilac Mekloski: Dokazali smo da je u Srebrenici postojala namera genocida

Ratko Mladić jeste bio u Beogradu kada su se dešavala ubistva u Srebrenici, ali je on i tada komandovao vojskom, izjavio je za Nedeljnik haški tužilac Piter Mekloski, koji se smatra ključnom osobom za rasvjetljavanje svih događaja u Srebrenici 1995, prenosi Nedeljnik.

Sa Mekloskim su  razgovarali povodom dokumentarnog filma o suđenju Ratku Mladiću koji je prikazan u Beogradu. 

Mekloski je jedan od glavnih likova koji se pojavljuju u tom filmu, snimanom tokom pet godina haškog procesa protiv Mladića. Autori filma su imali do sada neviđeni stepen pristupa tužiocima, odbrani, svjedocima, članovima Mladićeve porodice i onima koji ga podržavaju u Bosni. Mladić je, da podsjetimo, 2017. proglašen krivim za genocid i zločine protiv čovječnosti i osuđen je na doživotni zatvor. Žalbeni proces je u toku.

Kad ste počeli da istražujete događaje u Srebrenici?

Moj prvi dan na poslu u Haškom tribunalu je bio 1. oktobar 1996. godine i predmet Srebrenica mi je dodijeljen dan ili dva poslije dolaska u Tribunal. Radio sam na istraživanju i procesuiranju Srebrenice sve do presude Mladiću. Kad je presuda objavljena, Haški tribunal je prestao sa radom i to je bio moj posljednji slučaj. Imam 65 godina, a u istrazi slučaja Srebrenica radio sam ukupno 21 godinu.

Mladić je osuđen za genocid, a za dokazivanje genocida je najvažnije postojanje namjere. Na osnovu čega ste utvrdili da je namjera postojala?

Imali smo dokaze za postojanje specifične namjere da se uništi cijelo ili barem dio muslimanskog stanovništva u Bosni. Iznijeli smo dokaze o pronađenim tijelima ubijanih muškaraca koji su imali podignute ruke, ali i o tome da je ubijeno oko 7.000 ljudi tokom ta dva ili tri dana u julu 1995.

Dokazi su i to što su preseljene sve žene i djeca iz kuća u okolini. Sudije su vidjele to ubijanje mnogih muškaraca i djece i patnju koju su doživjele preseljene žene. To su bili dovoljni dokazi koji su dokazali namjeru i sudije su presudile da su događaji u Srebrenici genocid. To je prvo urađeno u procesu protiv generala Radoslava Krstića koji je bio komandant Drinskog korpusa u danima kada su počela prva ubijanja.

Da li je jedini dokaz za postojanje namjere bio snimak sa sastanka sa lokalnim stanovništvom u hotelu “Fontana” na kojem Mladić govori da ljudi iz okoline Srebrenice “mogu ostati ili nestati” ili je bilo i drugih?

Mladić je uradio nekoliko stvari koje su pokazale njegovu namjeru. Prije sastanka u hotelu “Fontana”, okrenuo se ka kameri u Srebrenici i rekao: Sada je vrijeme da se “osvetimo Turcima ovdje”. Onda je nekoliko sati kasnije u hotelu “Fontana” ponovio dva ili tri puta u lice muslimanima da će “preživeti ili nestati” i da ako hoće da prežive, onda bi trebalo da se predaju i polože oružje.

Svi koji su se predali su ubijeni narednih dana. To je bio značajan dokaz namjere. Niko nije mislio da se on šalio kad je to rekao da mogu nestati, jer je imao realnu moć i autoritet da se to i dogodi.

Oni su na kraju nestali, ali smo zahvaljujući teškom radu u istrazi pronašli više od 6.000 ljudi u masovnim grobnicama.

Da li je zaista utvrđeno koliko je tačno bilo žrtava u Srebrenici?

Oko 6.000 ljudi smo pronašli u masovnim grobnicama i oko 1.000 je bilo ubijenih koji su pronađeni van tih lokacija. I dalje se 1.000 ljudi vodi kao nestalo i ne zna se šta je sa njima. Ili su ubijeni, ili su poginuli u borbama, ili su nastradali iz nepoznatih razloga. Imamo značajne dokaze da su mnogi od njih ubijeni i sahranjeni u manjim grupama ili su ostavljeni da leže u šumi. Mi znamo da nismo uspjeli da sve pronađemo, 1.000 se i dalje vodi kao nestalo, ali ne znamo koliko je tačno od njih ubijeno.

Značajna tačka odbrane je bila da je Mladić u vrijeme Srebrenice imao čvrst alibi, tačnije da je bio u Beogradu gdje je imao sastanke sa Karlom Biltom, Torvaldom Stoltenbergom i Jasušijem Akašijem. Kako komentarišete tu činjenicu?

Mi smo se saglasili sa odbranom da je Mladić krenuo u Beograd 14. jula. U filmu se vidi i dio sa suđenja u Hagu gdje je svjedočio Mladićev vozač, koji je u unakrsnom ispitivanju, na moje pitanje, rekao rutu kojom su putovali za Beograd. Oni su prolazili pored mjesta gdje su se dešavala masovna ubistva.

Na primjer, u tom trenutku je u Kravicama ubijeno 800 ljudi, a oni su automobilom prolazili na svega par kilometara od tog meesta i drugih gdje su već počele likvidacije. Saglasili smo se sa odbranom i da je on 15. jula bio u Beogradu, kao i da je i 16. bio na sastanku.

Ali, u isto vrijeme imamo i video-snimak na kojem se vidi da on razgovara sa Vinkom Pandurevićem, komandantom Zvorničke brigade, o tome šta se dešava u Bosni i u Žepi.

Imamo i transkripte o tome kako dobija izvještaje o stanju u Bosni. Mladić je tada bio u uniformi na VMA i u kasarni VJ, znači ostao je u komandi. Mi smo našli dokaze da se vratio u Bosnu u noći 16. jula, dok je odbrana tvrdila da je došao dan kasnije. Dakle saglasili smo se da je bio u Beogradu, ali se nismo saglasili da li je bio u komandi. Odbrana je tvrdila da nije bio u komandi, a mi smo rekli da je ostao u komandi i da je ostao u kontaktu sa svojom vojskom.

Prva ubistva u Kravicama su krenula u objektima za koje je zadužen bio MUP? Da li je to tačno, odnosno da ti objekti nisu bili u nadležnosti Vojske Republike Srpske?

To su bile specijalne policijske snage RS komandanta Ljubiše Borovčanina i on je bio jasno pod komandom Ratka Mladića, i mi smo to dokazali tokom suđenja. Mladić je bio u Kravicama nekoliko sati prije početka ubijanja i nema sumnje, po našem mišljenju, da je on naredio ta ubistva.

Da li je po vašem mišljenju Haški tribunal pomogao u otkrivanju istine i ispunio misiju?

Mi smo bili tu da utvrdimo individualnu odgovornost za zločine bilo da su Srbi, Bošnjaci ili Hrvati. Imali smo mnoge uspjehe, posebno u slučaju Srebrenice, gdje imamo presude. Imali smo uspjeh u mnogim drugim procesima protiv bosanskih Hrvata i bosanskih Srba. Nažalost, nismo imali uspjeh u slučaju Milošević jer je umro, i imali smo neuspjeh u procesima protiv muslimanskih vođa kao što su Sefer Halilović i Naser Orić. Nismo imali uspjeh ni u procesuiranju kosovskih Albanaca.

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar