Bajram je! Bajramujmo

 Bajram je! Bajramujmo

Piše: Edin Urjan Kukavica (Preporod)

Kada je prije gotovo petnaest stoljeća čovječanstvu i svjetovima obznanjem posljednji Vjerozakon i otkriven Posljednji Božiji poslanik, Muhammed (s.a.v.a.) i počela objava posljednje Božije Knjige ljudima, dočekani su ne samo kao vjerska pojava nego, prije svega, kao humanistička, kulturološka, civilizacijska revolucija kojom su do temelja porušene sve prethodno  uspostavljene institucije sa kojima Bog, Uzvišeni, i Njegova vjera nemaju ništa zajedničko.

Među ostalim, reafirmirane su tradicijske i općecivilizacijske vrijednosti koje su među civiliziranim ljudima oduvijek važile, izjednačena su prava svih ljudi bez obzira na spol, porijeklo i socijalno stanje, iznimno nasilne smrti spašene je nenabrojivo mnoštvo ženske djece, uspostavljeni su vrijednosni i kvalitativni kriteriji čijom primjenom bi život ljudi na ovome svijetu bio učinjen umnogome nalik džennetskom i, obznanjen put spasa na ovom i blagostanja na Budućem svijetu.

Osim spomenutog, zasigurno najvažnija poruka upućena ne samo muslimanima nego svim ljudima koji su u tom trenutku živjeli na planeti i svima koji će poslije njih, do Dana Velikog Suda, živjeti, sadržana je u prvim ajetima objavljenim Božijem poslaniku:

„S Imenom Allaha, Svemilosnoga, Samilosnoga! Čitaj (uči) u ime Gospodara svogaKoji stvara, stvara čovjeka od zakvačka; Čitaj uz najplemenitijeg Gospodara svoga,Koji peru poučava;Onome što nije znao poučio je čovjeka...“ (96:1-5)No, obznanjujući čovjeku Ko je, doista, njegov Stvoritelj i da ga njegov Stvoritelj zna bolje nego što će čovjek ikada znati sebe, Gospodar svjetova u istoj suri nastavlja riječima: „Ipak - čovjek se zaista osili, čim se neovisnim osjeti...“ (96:6-7).

I to nije bilo sve što je Gospodar svjetova učinio za Njegovo posljednje stvorenje - ljude. Povrh svega poslao im je Njegovog miljenika i odabranika, prvostvorenu svjetlost od Njegovoga Svjetla kao primjer ljudima kako i šta treba, smije i mora, a šta se nipošto ne treba, ne smije i ne mora.

Više od hiljadu godina trebalo je da ljudska znanost „potvrdi“ kur'anske navode, a Bog zna, hiljade hiljada bi trebale da se otkrije samo dio tajni sadržanih u objavljen(sk)im riječima. Nasuprot tome, onosvjetovno dobro među ljudima ovoga svijeta,samo je nekoliko godina nadživjelo riječ i djeloPoslanika i Zagovornika Dobra. Ljudima je trebalo samo nekoliko godina više nego što je trajalo objavljivanje i spuštanje Kur'ana Časnog, tridesetak godina života i djela najboljih među onima koji su nadživjeli Poslanika islama, da za šaku zlata i more kalana ovome svijetu zamijene nesagledive riznice Budućega svijeta.

 Uprkos Objavi jasnoj, upozorenja ljudima da se klone nejasnih ajeta čije je značenje poznato samo njihovom Objavitelju, izravnom odgovoru na pitanje o svrhi i razlogu stvaranja čovjeka, uputi i ukazivanju primjerima prethodnih naroda – uništenih i pobrisanih sa lica Zemlje zbog nepridržavanja slova i duha Vjerozakona objavljenih njima poslanim poslanicima... živom Kur'anu, Kur'anu koji hoda među ljudima, ljudima nije trebalo puno da skrenu sa Pravog puta, prekorače nedvojbeno jasno iscrtane granice, počnu tumačiti i zloupotrebljavati i Kur'an, i sunnet, i vjeru, i Boga za svoje ovosvjetovne potrebe tlačeći, podjarmljujući i ubijajući u ime Boga i islama.

 

Svake godine posljednjih nekoliko decenija pravovjerni svoje blagdane dočekuju sve tužniji, posramljeniji, pogubljeniji, uznemireniji i preplašeniji već sutrašnjicom, a kamoli budućnošću za koju nisu ni sigurni da postoji, a kamoli da joj se raduju. U vremenu u kojem živimo, možda intenzivnije nego ikada, svjedoci smo gaženja, rušenja i paljenja svega što islam doista jeste, anuliranja temeljnih ljudskih i vjerskih vrijednosti od strane onih koji namaz i hadždž obavljaju i sadaku i zekat daju, a uistinu: „U mnogim njihovim tajnim dogovorima nikakvoga dobra nije, osim ako neko naredi da se milostinja udjeljuje, da se dobra djela čine, ili da se mir uvodi među ljude; onome ko tako čini, želeći da se naklonosti Allahove domogne, Mi ćemo dati nagradu koja veličanstvena je.“ (4:114)

Šta poslije mubarek mjeseca Ramazana? Hoćemo li se vratiti na staro, predramazanskim navikama, naklonostima i sklonostima; zabranjenom koje opravdavamo zahtjevima savremenog i aktuelnog trenutka... Hoćemo li sa odlaskom dragog gosta prestati biti muslimani? Ako je Ramazan prošao, islam nije!Ne bismo smjeli sa prolaskom mubarek mjeseca Ramazana prestati biti muslimani.

“Oni koji su od Istine!” kaže Allah, Uzvišeni. Istina je ključ, Istina je jedna, samo je svako drukčije zove. Za Istinu i u ime Istine ne može se napadati, ratovati, ubijati, masakrirati, pogotovo ne kršiti Zakon. Istina se može samo braniti, ali Istini ne trebaju ni branitelji ni advokati. Istina se brani sobom. A opet, prosječno obrazovan čovjek iz rukava može navesti makar tri rata koji su se vodili za istinu. Tada i tamo gdje su Istinu spominjale, na nju se pozivale i u ime nje ratovale sve strane u sukobu, od svega je najmanje bilo istine.S druge strane, istina je prva žrtva svakog rata.

Kako je prepoznati kad je ona šuma koja se obično ne vidi od jednog stabla laži? Istina boli. Ona nije relativna. Istina je dragocjenost čije je otkrivanje vrijednosti prepušteno vremenu.Istina je da su Bošnjaci u situaciji u kakvoj, vjerovatno, nisu do sada, u svojoj historiji, bili. Istina je da su većinom Bošnjaci i manjinom Hrvati i neki Srbi zainteresirani za opstanak, teritorijalni i svaki drugi integritet zemlje Bosne i Hercegovine.

I Istina je da samo na prvi pogled, ali samo na prvi, imamo puno izbora, a ustvari izbor je samo jedan – za i protiv Bosne i Hercegovine. A ko je prinuđen odlučiti u tom izboru? Mi. Pojedinačno i kolektivno, individualno i skupno, u kapacitetu u kojem nas izbor zatekne: kao roditelji, potomci, braća i sestre, prijatelji, rodbina i komšije. I to sve u socijalnoj, materijalnoj i moralnoj situaciji u kojoj, nažalost, jesmo. A kakva je ta situacija?

Prenoseći od Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) hazreti Ali kaže: “Neće se, u nekom narodu, pojaviti javni nemoral i razvrat, a da se među njima neće rasprostraniti kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima; neće (početi) zakidati na mjeri i vagi, a da ih ne snađu sušne godine, ekonomska kriza i nepravedna zulumćarska vlast; zbog ne davanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša sa neba, a da im nije stoke nikad im kiša ne bi ni pala; neće prekršiti ugovor sa Allahom, Uzvišenim, i ugovor sa Allahovim Poslanikom (s.a.v.a.), a da im Allah, Uzvišeni, neće dati neprijatelja od drugog naroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što je u njihovim rukama; njihovi imami i vođe neće vladati Allahovom Knjigom, i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah, Uzvišeni, objavio - a da Allah neće dati da se sami međusobom krve!”

 Kako prepoznati “one koji su od Istine” i djelom zamoliti Allaha, Uzvišenog, da promijeni stanje našeg naroda? Jedan od potomaka najbolje generacije među muslimanima je rekao: “Čuo sam moga oca da je Allahov Poslanik rekao da je trud svakoga ko (makar) pokuša zadovoljiti potrebu svoga brata muslimana, jednak trudu onoga ko bi 9000 godina, bez prestanka, danju postio, a noći provodio u dobrovoljnom ibadetu.”

Jedan od velikana ummeta kaže: pobožnost je žudnja za vrlinom, a ne za ovim svijetom; muževnost je zaštita vjere, samopoštovanje, blagost, dobronamjernost i prijateljstvo; velikodušnost je davanje prije nego se i zatraži; siromaštvo je pohlepa; a sloboda - zadovoljstvo vlastitom sudbinom. Stoga: “poštujtmo starije jer oni imaju više dobrih djela od nas; poštujtmo mlađe jer oni imaju manje grijeha, a više prilika da učine dobro od nas i, poštujtmo svoje vršnjake, jer, mi znamo samo naša djela, a ne i njihova.”

 Bajram je! Bajramujmo. Bošnjaci su oduvijek znali bajramovati dijeleći i šireći blagodati sa svojim komšijama i susjedima, svečano i dostojanstveno, blagdanski i blagoslovljeno, plemenito i plemenitaški... za primjer svima kako muslimani obilježavaju svoje blagdane ni na čiji račun, ni na čiju štetu, na uštrb ničijeg zadovoljstva: čuvajući i štiteći svoje i, ni po koju cijenu, ne šteteći niti škodeći tuđem. Bajram je! Bajramujmo onako kako su bajramovali naši časni preci i prethodnici kojih se njihovi susjedi i komšije nisu plašili zbog njihove svireposti i bezumnosti, nego su ih poštovali i cijenili zbog njihove plemenitosti, dostojanstva, hrabrosti, srčanosti, sposobnosti da oproste a ne zaborave. Bajram je! Bajramujmo ali, nemojmo dopustiti da ramazansko dobro iščili iz nas sa Bajram-namazom.

Čitajmo, učimo, proučavajmo... školujmo se, obrazujmo, vaspitavajmo u Ime i s Imenom Gospodara našega, Predobrog, Veličanstvenog, Dobrohotnika, Pravednog, Svemilosnog, Samilosnog, jer:„Zaista, za Allahove prijatelje nema straha i oni se ožalostiti neće - oni koji su vjerovali, Boga bojeći se - za njih je radosna vijest za života na svijetu ovome i na Svijetu drugome - Allahovim riječima nema nikakve izmjene - a to veličanstveni uspjeh zaista je.“ (10:62-64)

Jer, Gospodar svjetova u Čije riječi sumnje nema rekao je: „Muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama, predanim muškarcima i ženama predanim, iskrenim muškarcima i ženama iskrenim, strpljivim muškarcima i ženama strpljivim, skrušenim muškarcima i ženama skrušenim, davaocima zekata i davateljicama zekata, postačima i postačicama, krijeposnim muškarcima i ženama krijeposnim, muškarcima i ženama koji znaju često Allaha spomenuti - Allah je pripremio za njih, zaista, oprost i dar veličanstveni.“ (33:35) Bajram šerif mubarek olsun!

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar