Doc. Dr. Maid Pajević objavio je recenziju povodom izlaska knjige „Tragom drevnih Bošnjana: bosanska država i nacionalni identitet(i) kroz historiju“ autora  Tanera Aličehića i Đenana Galešića, koja je privukla veliku pažnju bosanskohercegovačke javnosti.

Zbog velikog interesa za ovo djelo, koje je izazvalo i različite komentare u domaćoj i regionalnoj javnosti, recenziju dr. Pajevića prenosimo u cijelosti:

Mnoštvo međusobno povezanih i isprepletanih elemenata ukazuje nam na izuzetnu kompleksnost nacionalnog identiteta, a samim tim i na kompleksnost mogućih prijetnji po identitet. Te pretnje mogu biti horizontalno nadmetanje, poput migracija, ili vertikalno nadmetanje, poput integracije i secesije.

Socijetalna nesigurnost postoji onda kada zajednice bilo kog tipa prepoznaju da postoji prijetnja po njihov opstanak. Iz vizure Sigurnosnih studija i Međunarodnih odnosa pitanje identita je veoma bitno pitanje za socijetalnu sigurnost, a pogotovo za predstavnike Kopenhaške škole i njihovih kritičara. U tom smislu, autori Galešić i Aličehić se upuštaju u kritičku analizu i u epicentar svog proučavanja stavljaju pitanje identiteta- bosanske države i nacionalni identiteta.

Autori u skladu s historijskim kontinuitetom, postavljaju niz hipoteza i problemskih pitanja, kao što je pitanje političkog odgovora neprijateljima bosanske države. Je li vrijeme u kojem živimo samo vrijeme opasnosti za Bosnu ili možda trenutak koji se može valjano iskoristiti? Jesu li današnje “bošnjačke” politike opasnije po ideju bosanstva od oba susjedna nacionalizma? Je li poimanje Bošnjaka samo kao drugog naziva za “Muslimane” ide u prilog neprijateljima bosanske države i jačanju kako srpskog tako i hrvatskog svojatanja bosanske teritorije?

Je li takav pristup nacionalnom identitetu vodi neminovno ka mržnji i zločinima u ime Bosne, što se nikad nije prije desilo? Na prvi pogled, postavljeni hipotetički okvir je preambiciozno zacrtan, ali su autori uz primjenu naučne metodologije uspjeli da odgovore na ovaj akademski izazov.

Na liniji objektivne argumentacijije, autori nas podjećaju da uspješnost bosanskohercegovačke države zavisi od toga hoće li biti zasnovana na matrici prihvatljivoj za sve njene stanovnike, ali i za bitne međunarodne sudionike. U suprotnom, postoji opasnost da se bosanstvo svede na etnokonfesionalni identitet po uzoru na srpstvo, koje je nažalost ostalo zatočeno u oblik “pravoslavne” nacije stvorene na ideji “jedna vjera, jedan narod, jedna država”.

Knjiga je originalana, metodički prilagođena predmetu za koji je pisana, jezički i sadržajno razumljiva kako stručnjacima, studentima tako i zainteresiranim čitaocima. Tema je svrsishodno odabrana u skladu sa zahtjevima društvene prakse, specifično artikulirana i na orginalan način predstavljena.

Rukopis i izlaganje navedene materije je realizovan uz primjenu stručnog kategorijalno-terminološkog aparata.

Evidentan je istančani osjećaj autora za dispozicjsku arhitektoniku koja se očituje kroz filigranske bravure sadržaja knjige satkanih od niza naslova i podnaslova koji čine jednu cijelovitu neraskidivu logičnu cijelinu.

Terminologija u knjizi se koristi u nastavnoj praksi, sa mjerom i potrebom razumijevanja tematskih cjelina i zahtjeva publike kojoj je namijenjena. Iako je rad ove dvojice autora temeljeni na adekvatnoj literaturi autori su dali dominantnu notu posebnosti i originalnosti problemima koje su promatrali.

Knjiga „Tragom drevnih Bošnjana: bosanska država i nacionalni identitet(i) kroz historiju“ autora

Đenana Galešića i Tanera Aličehića podijeljena je u tri cjeline. Svaka cjelina pojedinačno sastavljena je od podnaslova (poglavlja) kojima se definiše, determiniše i problematizira predmetna tema.

Dijelovi (cjeline) knjige su:

1) Historijske pretpostavke bosanske države,

2) Strateške smjernice bosanske državne politike i

3) Historija kao temelj bosanske državne politike. Na kraju knjige nalazi se bibliografija sa navedenih 89 bibliografskih jedinica, te bilješke o autorima. Knjiga je sačinjena na 197 stranica. Autori su se koristili bogatim izvor literature koja je aktuelna i referentna, različite provenijencije.

Prvi dio knjige osvrće se na historiju bosanske države, bavi se temeljima bosanske državnosti, naglašava se milenijska religijska pluralnost Bosne, akcentiraju se mogućnosti i preduslovi za razvijanje bosanske nacije u 19. vijeku kada se formiraju srpska i hrvatska nacija, problematizira se uloga religijskih zajednica u tim procesima, itd.

Sa posebnim fokusom autori se dohvaćaju i na svojevrstan način demaskiraju aspiracijske nacionalizme potekle iz Srbije i Hrvatske, što je proces čiji početak autori lociraju u sredinu 19. vijeka. Navodi se da hrvatska i srpska nacija nisu mogle jasno ocrtati granice svog nacijskog tijela, jer su one uvijek bile projektovane na Bosnu, tačnije na istovjernike u Bosni, a posljedično tome i na bosanski teritorij. U tim aspiracijskim nastojanjima: Bosna, bosanstvo, bosanski jezik, bosanska kultura, specifičan bosanski običaj komšiluka, bosanska prošlost, bosanska sadašnjost, bosanska budućnost, bosanska politička svijest, “bosanska filozofija života”, itd., izloženi su sudbonosnim i presudnim iskušenjima.

Autori za epohe velikih ratova smatraju da su prouzrokovale i ostavljale iza sebe katastrofalno stanje po Bošnjake, Bosance i Bosnu. Poslije I svjetskog rata, tj. formiranjem Kraljevine SHS, Bosna i Bošnjaci zanemareni su sa svih aspekata. Ništa bosansko nije uneseno u tu novu državnu tvorevinu, a bosanski muslimanski element – Bošnjaci, imali su naročito negativan i po egzistenciju opasan tretman.

Nakon II svjetskog rata, bez obzira na sve žrtve koje su Bošnjaci i Bosna podnijeli, od njih se očekivalo da se opredijele u srpski ili hrvatski nacionalni korpus, a kada je postalo jasno da muslimanski dio bosanskog stanovništa ne može biti ni asimiliran, ni protjeran, ni istrijebljen, nametnuto mu je političko osvješćenje u muslimanstvu, tj. formirana je muslimanska nacija, tada prva u svijetu.

Autori smatraju da je bosanski pluralan narod činjenica koja je snažno osporavana od strane srpskog i hrvatskog aspiracijskog nacijskog projekta od sredine 19. vijeka, i to u cilju onemogućavanja nastanka:

bosanskog političkog naroda - nacije i analogno tome, bosanske države.

Drugi dio knjige sadrži promišljanja autora o strateškim smjernicama bosanske državne politike, te akcentira da je etnički i vjerski karakter na temelju kojeg su se formirale nacije bosanskog susjedstva, osnovni problem ustoličenja moderne i savremene bosanske nacije. Naime, uobličavanje nacija bosanskog susjedstva temeljilo se na religijskoj pripadnosti, te je upravo takav karakter nacija produkovao i poticao vjerski razdor koji je bio i ostao temelj nacionalnih identiteta na zapadnom Balkanu.

Autori smatraju da je bosanski narod u 19. vijeku imao preduslove da se formira kao politički narod, tj. nacija. Međutim, nakon gušenje svih autonomnih ideja u Bosni, čija je „kruna“ likvidiranje Pokreta za autonomiju Bosne sa Gradaščevićem kao liderom, u bosanskom narodnom tijelu nije bilo političkih i ekonomskih snaga, grupa ili organizacija, kojima bi nacionalna ideja bila neophodna za ostvarivanje interesa.

Nema u tom vremenu u Bosni ni građanske klase koja svugdje u Evropi podstrekava, vodi i oblikuje modernu naciju. Nema u Bosni tada kritične mase nacionalne inteligencije, nacionalne elite, koja bi osmislila nacionalni program i stavila se na čelo ustoličenja bosanske religijski pluralne nacije.

Treći dio knjige sadrži definisane određene faktore koji bi u budućnosti mogli osigurati budućnost bosanske države. Akcentiraju se „bosanska filozofija života“ i „dobri duh dobrih Bošnjana“ kao iskoristive pretpostavke za strategiju nacionalne politike u današnjoj Bosni i Hercegovini, te naglašava da je prisutnost svih faktora bosanske religijske pluralnosti na svim dijelovima bosanske zemlje pojava stara hiljadu godina.

Upravo taj element je ključni činilac nastanka, opstanka i trajanja “bosanske filozofije života”, fenomena koji se kroz različite periode različito nazivao. “Bosanska filozofija života” je fenomen koji je sačinjen od kršćanske, muslimanske i jevrejske tradicije i nasljeđa koji egzistiraju u Bosni jedni pored drugih vijekovima.

Ova pojedinačna nasljeđa i tradicije u svojoj ukupnosti predstavljaju – bosansko nasljeđe i tradiciju. Bosanska filozofija života je vijekovima bila ishodišna tačka tolerancije i skladnog međuljudskog odnosa, te inkluzivnosti, kreiranja i njegovanja osjećaja povezanosti i solidarnosti bosanskog stanovništva.

Drugačija religijska pripadnost bosanskih ljudi bila je vijekovima posve normalna pojava o kojoj niko nije razmišljao, ona se osjećala i živjela. Ideja bosanstva nije i ne može biti ni antisrpska, ni antihrvatska.

Knjiga Đenana Galešića i Tanera Aličehića daje važan poticaj razvoju svijesti o bosanskom nacionalnom identitetu, pa s tim u vezi se i naglašava da usvojena, zaživljena, operativna, savremena svjetska terminološka komunikacija, u praksi poistovjećuje državu sa odgovarajućom nacijom i naciju sa odgovarajućom državom. Analogno tome bosanska nacija danas predstavlja političku zajednicu stanovnika Bosne i Hercegovine, zajednicu državljana Bosne i Hercegovine, tj. predstavlja državni narod Bosne i Hercegovine.

Ova knjiga pored toga što afirmiše i potencira značajan broj aktuelnih, ali i “zaboravljenih” pitanja, nudi i pozitivnu sliku Bosne, nudi mogućnost pozitivnog pogleda u budućnost, ona je novi nezavisni bosanski pogled na naše društvo i sistem u kojem živimo, ona je reinterpretacija naših sukoba i trvenja u novom ruhu, ruhu dvojice autora u ličnom iskustvu.

Zaključne ocjene recenzije

Rukopis „Tragom drevnih Bošnjana: bosanska država i nacionalni identitet(i) kroz historiju“ je knjiga koja ispunjava uslove za štampu kao jedna cjelina sa mnoštvom istorijskih, socioloških i sigurnosnih informacija koje su integrisane u jedinstven tekst, obrađenih na interesantan, orginalan i zanimljiv način.

Autori nastoje dijagnosticirati pitanje bosanske državnosti i nacionalnog identiteta iz vizure jučer, danas i sutra. Izražajnom naučnom akribijom daju smjernice za deideologizaciju, demistifikaciju i depolitizaciju tzv. Bosanaske filozofije života čiji je jedan od najljućih neprijatelja nacionalizam, vjerska mržnja i netrpeljivost. Autori naglašavaju isprepletenost bosanaskog identitea bogumilskim, kršćanskim, islamskim i jevrejskim kulturnim naslijeđem, te kao takav predstavlja egzamplar izvornih civilizacijskih vrijednosti i kohezivno tkivo multietničkih i multikulturalnih društava.

Ukoliko društvo izgubi svoj identitet to može predstavljati opsnost za njegovo dalje bitisanje, a lijek je, prema autorima u jačanju svijesti o jedinstvenom nacionalnom identitetu na području države uz neophodno poštivanje vjerske i svake druge slobode pojedinca što i jesu temeljni sadržaji bosanske ideje

Imajući u vidu naučni novum i stručni diskurs knjige predlažem da se štampa u nadi da će naći čitaoce i na visokoškolskim institucijima, gdje joj je i prirodni lokus i fokus.