Piše: Edin Subašić

Pored isključivih stavova na kojima je zapelo formiranje vlasti na državnom nivou – ništa bez MAP-a i nikako MAP i NATO – posljednjih dana se od lidera stranaka u koaliciji mogla čuti i diskretna najava nekakvog kompromisa.

I konačno je procurilo, i to ne slučajno iz SNSD-a, šta bi mogao biti taj kompromis. IPAP, a ne MAP !? Prije nego uđemo u tumačenje sadržaja i značenja te mogućih konsekvenci ovog eventualnog deala među strankama u vlasti na državnom nivou, podsjetimo na stavove čelnika koji su zaglavili ovaj proces, prenosi Al Jazeera Balkans.

Lider SDA Bakir Izetbegović je prije samo petnaestak dana na jednom stranačkom skupu vrlo rezolutno izjavio: „"Ići ćemo prema NATO-u, od aktivacije MAP-a nećemo odustati. To prepustite nama.“ Lider SNSD-a Milorad Dodik također je već dugo, a intenzivno od izbora u Predsjedništvo, vrlo jasan: „Nećemo prihvatiti MAP, jer je to korak i obaveza prema NATO-u, a NATO pogotovo nećemo prihvatiti. Mi smo to jasno rekli kroz rezoluciju NSRS o vojnoj neutralnosti.“ Isto su redovno ponavljali njihovi stranački sljedbenici. Probosanske stranke iz BH. bloka ili izvan njega davale su bezrezervnu podršku insistiranju na MAP-u pa i po cijenu nastavka odugovlačenja formiranja vlasti, dok je HDZ BiH u posljednje vrijeme pomalo reterirao od svog jasnog stava o NATO putu BiH!  I konačno, SNSD izlazi sa „kompromisnim prijedlogom“ – može IPAP i saradnja sa NATO-om, ali ne MAP!

Sakrivanje pokušaja prevare

U plasiranju ovog mogućeg rješenja za blokadu formiranja vlasti indikativno je nekoliko detalja. Nakon što je prva vijest o tome plasirana u petak, tokom vikenda niko iz stranaka u vlasti na državnom nivou nije se očitovao o tome. Međutim, opozicioni SDP promptno je reagirao upozoravajućim saopćenjem: „BiH nipošto ne smije odustati od NATO puta!“ A zatim baca rukavicu ostalima: „Sumnjamo da bi bilo koja od političkih stranaka, koje sebe smatraju patriotskim, pristala na ovako nešto, ali smo dužni upozoriti na katastrofalne posljedice, čak i razmišljanja u ovom pravcu. Pokušaji obmane da je MAP isto što i IPAP vode Bosnu i Hercegovinu u pravcu da postane kolonija susjedne Srbije!“ Istina, član Predsjedništva BiH Željko Komšić (DF) je dan prije objave ove vijesti gostujući na jednoj televiziji na pitanje novinara „da li će Izetbegović odustati od MAP-a radi formiranja vlasti“ odgovorio: „Odustaće samo ako je lud. Ja mislim da to neće uraditi i ja nikad neću dati podršku za tako nešto.“ Iz DF-a se i naknadno moglo čuti da ostaju isključivo za MAP.

Iz HDZ-a BiH, SDA niti iz SBB-a se nije mogla čuti ni riječ komentara, dok se nezvanično po kuloarima moglo čuti da je jedna od ovih stranaka čak bila spremna pristati na IPAP i da je Dodikova ponuda navodno već dogovorenog „kompromisa“ trebala biti iskorištena, kako bi i druga strana popustila.  

Zanimljivo je da je vijest o „kompromisu“ prvo plasirana bez jasnog izvora koji kaže da „... međunarodna zajednica razmatra mogućnost da BiH dalju saradnju sa NATO-om nastavi proširenim paketom iz IPAP programa, umjesto MAP-a...“ Jasno da je tome razlog to što se stranke boje reakcije javnosti te da su svjesne moralne i političke devijacije ovakve odluke pa se pokušavaju sakriti iza izmišljenog pritiska stranaca. SDA, SNSD, DF i HDZ navodno već neko vrijeme razgovaraju o toj opciji, koja bi za Dodika značila da je pobijedio, jer bi blokirao MAP i NATO put BiH. Pomenuti partneri ili neki od njih bi pokušali obmanuti javnost da su i oni ipak progurali „nešto skoro isto k'o MAP“ nadajući se da  javnost (tj. glasači) neće shvatiti razliku. Većina zapravo i ne zna razliku, a razlika je suštinska.

MAP ili IPAP = unutar ili izvan NATO-a

Ukratko, IPAP je prethodna stepenica prije MAP-a, a MAP je stepenica naviše prema NATO-u. I najvažnije – vraćanje na IPAP bi značilo odustajanje od NATO-, jer je IPAP program namijenjen zemljama koje ne namjeravaju pristupiti Sjevernoatlantskom savezu.

Individualni akcioni plan saradnje (IPAP), koji se provodi od Samita Saveza 2002. godine u Pragu, je oblik bilateralne saradnje pojedinih zemalja sa NATO savezom nakon što pristupe Partnerstvu za mir (PfP). BiH je, od 2008. godine otkad je članica IPAP-a, već vrlo uspješno odradila brojne projekte na planu reforme odbrane i sigurnosti, civilno-vojne i regionalne saradnje, postizanja većeg stepena efikasnosti u odgovoru na vanredne situacije, kontrole i zaštite povjerljivih informacija, modernizacije vojske i prilagođavanje propisa standardima zemalja Alijanse. U BiH je taj mehanizam uglavnom iscrpljen i program po tom ugovoru se završava u decembru ove godine. Dakle, prema sistemu i programima saradnje sa NATO–om vrijeme je za MAP, a ne za vraćanje na već apsolvirane stvari. Na nivou saradnje po IPAP-u osim Srbije ostale su još samo Moldavija i nekoliko postsovjetskih republika (Gruzija, Azerbejdžan, Armenija, Kazahstan) daleko izvan dosega NATO-a, dok su ranije balkanske potpisnice (Makedonija, Crna Gora, Albanija...) već članice Saveza.

S druge strane, Akcioni plan za članstvo – MAP - je program savjetovanja, praktične pomoći i podrške u razvoju vojnih efektiva i interoperabilnosti sa NATO armijama u zajedničkim misijama koji je prilagođen potrebama zemalja koje se žele priključiti NATO savezu.

Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.