Jačanje policijskih snaga vladajućim strukturama u RS sugerisano je još 2014. godine u Banjalučkoj dekleraciji, dokumentu u čijoj su izradi sudjelovale krajnje kontraverzne osobe iz RS, Srbije i Rusije

Autor: Erduan KATANA za InfoRadar

Redovi građana koji traže radne vize pred generalnim konzulatom Republike Slovenije u Banjaluci, razgovori o traženju posla u Njemačkoj, Austriji, skandinavskim zemljama, opšta su svakodnevnica bh. entiteta Republika Srpska (tek je možda neznatno bolje u Federaciji).

Zbog toga i ne čude nedavno objavljeni podaci da se Bosna i Hercegovina našla na trećem mjestu po broju useljenika u Njemačku, iza Indije i Kine. Nezaposlnost, potplaćeni rad, nepotizam, korupcija, konstatno dizanje političkih tenzija i sve viši stepen ugrožene sigurnosti razlozi su koji građane opredjeljuju na odlazak.

U januaru ove godine senatori RS javnosti su poručili da je ovaj entitet stabilniji i sigurniji dio BiH i gotovo pa izrazili čuđenje zbog podatka da je demografska slika sve lošija i dobrim dijelom uvjetovana upravo ekonomskim migracijama.

STANJE SIGURNOSTI ALARMANTNO

I vlast u RS-u građane konstantno uvjerava kako je sigurnosna situacija pod kontrolom, te kako je policija ta koja je njen garant. A onda se desilo brutalno ubistvo banjalučkog privrednika Slaviše Krunića. Koji je, uz ostalo, bio i vlasnik najveće zaštitarske agencije u BiH. I vjerovatno jedan od najčuvanijih ljudi u RS. Kada takva osoba bude ubijena – javnost se s pravom pita o kakvoj to sigurnosti vlast govori.

Krunić je ubijen u noći 22. aprila, dan kasnije trebala je biti održana sjednica Narodne skupštine RS. Na zahtjev opozicionih poslanika (SDS i PDP), koji su opravdano ustvrdili da je sigurnosna situacija u RS-u toliko pogoršana da bi se o toj temi trebala održati parlamentarna rasprava, zasjedanje je odloženo za jedan dan. I to je, na temu sigurnosti, bilo sve što je parlamentarna većina u RS u datom trenutku imala reći.

Uz obrazloženje da će se nekad, na nekoj od narednih sjednica Narodne skupštine i ta tema naći na dnevnom redu. Šef poslaničkog kluba SNSD-a Igor Žunić ustvrdio je da “sigurnost građana nakon Krunićevog ubistva nije ugrožena”, te da su neosnovane tvrdnje Miladina Stanića, šefa Kluba poslanika SDS-a, da je „stanje sigurnosti u RS alarmantno“.

Krunićevo ubistvo samo je potvrdilo da se RS-om šetaju lica s debelim kriminalnim dosijeima, ili kako je to iz MUP-a RS navedeno – “odranije poznata policiji”, da nad njima niko ne vrši nadzor i da su spremni u svakom trenutku na sebe preuzeti zadatak plaćenih egzekutora.

Policija u RS građanima ne ulijeva sigurnost, a 2018. godina pokazala je da daleko spremnija nad njima provoditi torturu nego raditi svoj posao. Na ovo je upozorio i poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS-a Draško Stanivuković, ističući “da je drugačije kako danas na slobodi ne bi bile ubice Davida Dragičevića, Milana Vukelića, a njegova porodica ne bi sumnjala da je lažirana istraga u saobraćajnoj nesreći u kojoj je život izgubio Nikola Đurović kako bi se prikrio identitet vinovnika nesreće“. Stanivuković je kazao i da njegova porodica živi u stalnom strahu za njega zbog njegovih javnih kritika vlasti.

Poslanik SDS-a Nebojša Vukanović poručio je da vlast konstatno stavlja mete na čelo političkim neistomišljenicima i da je pitanje kada će neko od njih doći na red za likvidaciju. Iste strepnje javno je iznijela i poslanica PDP-a Jelena Trivić.

ODAKLE NOVAC ZA REZERVNI SASTAV

Stoga je veliki dio javnosti u cijeloj BiH, ali i međunarodni zvaničnici u misijama u našoj zemlji, s krajnjim podrozenjem dočekali nacrt izmjena Zakona o policiji RS, odnosno uvođenje rezervnog sastava policije koja bi trebala brojati 20 posto postojećeg aktivnog policijskog kadra. Obrazloženje MUP-a RS, kao predlagača zakona, da je cilj uvođenja rezervnog sastava efikasnije djelovanje policije dođe li do eskalacije migrantske krize, kao i pomoć stanovništvu u slučaju elementarnih nepogoda, treba uzeti s dosta rezerve.

Ima li se u vidu da je dio budžeta MUP-a RS za opremanje policije (naoružanje, unforme) za 750.000 KM manji u odnosu na prošlu godinu i iznosi 1,2 miliona KM, postavlja se pitanje iz kojih će se izvora novac namaknuti?

Ali, daleko bitnije je pitanje koja bi trebala biti istinska namjena rezervnog sastava policije? Odnosno, pravi li aktuelna vlast paravojnu formaciju, spremnu da se ne samo obračuna sa sopstvenim građanima u slučaju da se odluče na ulici dići svoj glas, nego i da izađe na međuentitetsku liniju i tako započne postupak otcjepljenja RS od BiH, čime lider SNSD-a Milorad Dodik u kontinuitetu prijeti od 2006. (a što bi, nesumnjivo, dovelo do novog rata)?

Podsjetit ćemo da je jačanje policijskih snaga vladajućim strukturama u RS, a koji su to i danas, sugerisano još 2014. u Banjalučkoj dekleraciji, dokumentu u čijoj su izradi sudjelovale krajnje kontraverzne osobe iz RS, Srbije i Rusije, a kako bi se preduprijedio svaki oblik socijalnih protesta građana koji su tada potresali Federaciju BiH. Prvi čin naputaka iz deklaracije građani Banjaluke osjetili su na svojoj koži 25. decembra 2018., kada je uz upotrebu neprimjerene i nepotrebne sile policija nasrnula na građane koji su tražili istinu o smrti Davida Dragičevića.

Kompletan teskt pročitajte OVDJE.