Za samoproglašenu Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu ratovale su dvije vrste plaćenika – slobodni strijelci, avanturisti, kriminalci i psihopate ili profesionalni vojnici, produžene ruke svojih vlada, armija i obavještajnih službi. Prvi su rijetko suđeni, a zločini ovih drugih pažljivo su zataškani.

Nedavno aktueliziranje i svojevrsno glorificiranje učešća i ratnih zasluga ruskih dobrovoljaca u redovima Vojske Republike Srpske (VRS) tokom rata podstaknulo je razmatranje pitanja stranih boraca i u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) kao i u Hrvatskom vijeću odbrane (HVO). Već na prvi pogled očigledne su određene razlike i sličnosti među tim „psima rata“. U suštini svi su strani plaćenici, prenosi Al Jazeera Balkans.

Osim što su ratovali za novac i plijen zajednička im je i psihopatogena sklonost zločinu. Bojišta u Bosni i Hercegovini i širom svijeta za sve njih su bile pozornice za nekažnjive igre nasilja, zločina i kriminala. Istraživanja ratnih zločina vrlo često su otkrivala učešće stranih plaćenika u njima. S druge strane, razlike su proisticale iz motiva, politika i dubljih razloga stranih zemalja i tajnih službi koje su ih, po pravilu vaninstitucionalno, organizirale i slale na Balkan.

Sva kasnija tumačenja njihovog prisustva u BiH naknadne su manipulacije kako srpske, hrvatske i bošnjačke strane, tako i stranih faktora.

Produžena ruka tajnih službi

Pomalo je neobično da je najmanje naknadne politizacije i propagandnih konstrukcija bilo u vezi sa plaćenicima u redovima HVO-a, a slično se može reći i za one u Hrvatskoj vojsci (HV). Osim stvarne uloge i tajnih zadataka, prikriva se i broj angažiranih plaćenika. Iz tog razloga se godinama kalkulira i sa njihovim brojem. Određene nepotvrđene informacije navode na procjenu da ih je u redovima HVO-a bilo 1.000-1.200, a da ih je poginulo oko stotinu.

Kao da oni nisu bili zanimljivi za medijsku i političku eksploataciju poput mudžahedina u ARBiH te Rusa, Grka, Ukrajinaca u VRS. Npr. Rusi u sastavu VRS figurirali su kao dokaz vjekovne ruske podrške srpskoj braći, a nedavni parastos u Višegradu za poginule dobrovoljce uklopljen je u medijsku operaciju dokazivanja aktuelnog i strateškog ruskog savezništva sa aktuelnom vlašću u Republici Srpskoj. Također, mudžahedini i ono što je ostalo kao trag na bh. društvu iza njih ne prestaje biti „dokaz“ iznimne terorističke opasnosti u srcu Evrope koja dolazi od muslimana, dakle Bošnjaka.

No, kada su u pitanju „psi rata“ iz redova HVO-a, to je gotovo zaboravljena strana priče. Slučajno ili smišljeno?

U svakom slučaju, bar dosad, učešće stranih plaćenika u postrojbama HVO-a ni sa jedne strane nije tumačeno kao direktno miješanje neke strane zemlje. Ali, vjerovatno bi upornije istraživanje dovelo do veza kontingenata snaga UNPROFOR / IFOR-a sa plaćenicima, kao njihovoj produženoj ruci za prljave poslove. Posebno bi se to moglo odnositi na BRITBAT, DUTCHBAT i FRABAT, koji su imali elitne jedinice u sastavu UNPROFOR-a.

Za samoproglašenu Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu ratovale su dvije vrste plaćenika – slobodni strijelci, avanturisti, kriminalci i psihopate ili profesionalni vojnici, produžene ruke svojih vlada, armija i obavještajnih službi. Prvi su rijetko suđeni, a zločini ovih drugih pažljivo su zataškani.

Nedavno aktueliziranje i svojevrsno glorificiranje učešća i ratnih zasluga ruskih dobrovoljaca u redovima Vojske Republike Srpske (VRS) tokom rata podstaknulo je razmatranje pitanja stranih boraca i u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) kao i u Hrvatskom vijeću odbrane (HVO). Već na prvi pogled očigledne su određene razlike i sličnosti među tim „psima rata“. U suštini svi su strani plaćenici.

Osim što su ratovali za novac i plijen zajednička im je i psihopatogena sklonost zločinu. Bojišta u Bosni i Hercegovini i širom svijeta za sve njih su bile pozornice za nekažnjive igre nasilja, zločina i kriminala. Istraživanja ratnih zločina vrlo često su otkrivala učešće stranih plaćenika u njima. S druge strane, razlike su proisticale iz motiva, politika i dubljih razloga stranih zemalja i tajnih službi koje su ih, po pravilu vaninstitucionalno, organizirale i slale na Balkan.

Sva kasnija tumačenja njihovog prisustva u BiH naknadne su manipulacije kako srpske, hrvatske i bošnjačke strane, tako i stranih faktora.

Produžena ruka tajnih službi

Pomalo je neobično da je najmanje naknadne politizacije i propagandnih konstrukcija bilo u vezi sa plaćenicima u redovima HVO-a, a slično se može reći i za one u Hrvatskoj vojsci (HV). Osim stvarne uloge i tajnih zadataka, prikriva se i broj angažiranih plaćenika. Iz tog razloga se godinama kalkulira i sa njihovim brojem. Određene nepotvrđene informacije navode na procjenu da ih je u redovima HVO-a bilo 1.000-1.200, a da ih je poginulo oko stotinu.

Kao da oni nisu bili zanimljivi za medijsku i političku eksploataciju poput mudžahedina u ARBiH te Rusa, Grka, Ukrajinaca u VRS. Npr. Rusi u sastavu VRS figurirali su kao dokaz vjekovne ruske podrške srpskoj braći, a nedavni parastos u Višegradu za poginule dobrovoljce uklopljen je u medijsku operaciju dokazivanja aktuelnog i strateškog ruskog savezništva sa aktuelnom vlašću u Republici Srpskoj. Također, mudžahedini i ono što je ostalo kao trag na bh. društvu iza njih ne prestaje biti „dokaz“ iznimne terorističke opasnosti u srcu Evrope koja dolazi od muslimana, dakle Bošnjaka.

No, kada su u pitanju „psi rata“ iz redova HVO-a, to je gotovo zaboravljena strana priče. Slučajno ili smišljeno?

U svakom slučaju, bar dosad, učešće stranih plaćenika u postrojbama HVO-a ni sa jedne strane nije tumačeno kao direktno miješanje neke strane zemlje. Ali, vjerovatno bi upornije istraživanje dovelo do veza kontingenata snaga UNPROFOR / IFOR-a sa plaćenicima, kao njihovoj produženoj ruci za prljave poslove. Posebno bi se to moglo odnositi na BRITBAT, DUTCHBAT i FRABAT, koji su imali elitne jedinice u sastavu UNPROFOR-a.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.