Na današnji dan prije 22 godine prestalo je da kuca srce jednog od najvećih heroja kojeg je Bosna ikada imala, generala Izeta Nanića.

Legendarni komandant 505. bužimske viteške brigade 5. korpusa Armije RBiH poginuo je 5. avgusta 1995. godine. 

Tog dana Hrvatska vojska je pokrenula je operaciju “Oluja” s ciljem oslobađanja teritorije Republike Hrvatske. Strateški cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje sa jedinicama hrvatske vojske. 6. viteška brigada razbija neprijateljske linije na Čorkovaći i kreće prema Dvoru na Uni. Samo nekoliko sati prije konačne deblokade ubijen je iz zasjede komandant Izet Nanić, prenosi INS.

“Na pola puta do komandnog mjesta gdje se prebacivala jedna razbijena grupa četnika došlo je do borbe u susretu i tom prilikom poginuo je komandant pucajući iz svoje puške. Već je ispucao jedan okvir, drugi zamijenio…”, kazao je Sead Jusić, posljednji komandant 505. viteške brigade.

Dan prije smrti u bužimskoj džamiji je klanjao džumu-namaz, a noć prije pogibije, u svom ratnom dnevniku, je zapisao:

"Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!“.

“Narednih četiri-pet dana u zraku se osjećala tuga”, naveo je Samir Abazović, a Abid Duraković pomoćnik komandanta za moral, dodao:

“To je bio šok za čitav ovaj kraj. Došlo je do kočenja. Kako? Zašto? Znamo da je to sve od Boga, prihvatamo taj gubitak kao nešto normalno i idemo dalje kuda je krenuo naš komandant…”

Šefik Veladžić Šeki, nosilac „Zlatnog ljiljana“ je naglasio:

“Bužim i 505. brigada su simbol odbrane ovih područja. Bužim nikad nije pokoren. Nikada neprijateljska čizma nije pogazila bužimsku zemlju. Bužim je i vjerska sredina i to je jedan od razloga što smo opstali na ovim prostorima, a naravno Bog nam je pomogao što nam je dao našeg komandanta – Izeta Nanića.”

Izet Nanić rođen je u Bužimu 4.oktobra 1965. godine.Srednju vojnu školu završio je u Zagrebu 1984., Vojnu akademiju u Zagrebu 1987.godine.

Do 1992. godine Nanić je bio poručnik JNA u Kragujevcu. Početkom 1992. napustio je JNA i vratio se u Bužim. Tada je formirao štab Teritorijalne odbrane, a 1. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost zapovjednika ŠTO Bužim.

Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade (kasnije 105. BUMB - 505. Viteška mtbr). Formira specijalne jedinice ČSN-BSN "Hamza" i DIV "Gazije".

Posthumno mu je dodijeljeno priznanje „Orden heroja oslobodilačkog rata“ 1998. godine i unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima, piše INS.

„Samo pobjedom do slobode“

Na pitanje novinara da objasni šta to 505. vitešku motorizovanu brigadu razlikuje od drugih brigada, odnosno, po čemu je ona specifična, u jednom intervjuu za „Ljiljan“, Nanić je odgovorio:

“Vjerovatno se sve brigade Armije RBiH razlikuju jedna od druge i svaka ima svoje specifičnosti i kao takve ih je teško porediti. Zbog toga i ne bih poredio i pravio razlike između 505. viteške motorizovane brigade i drugih brigada ARBiH, već ću probati u nekoliko riječi kazati šta je to što 505. čini takvom kakva jeste i koje su njene specifičnosti – opredijeljenost boraca i starješina 505. brigade za RBiH bezrezervna je, kao i uvjerenost da se u ovim uvjetima samo borbom i pobjedom nad agresorom može doći do slobode. 505. brigada predstavlja zdrav kolektiv u kojem svaki pripadnik daje maksimum od sebe u izvršavanju zadataka, naročito borbenih u kojima izrastaju najbolji sinovi Bosne. Iza 505. brigade bogat je ratni put i mnogi uspjesi. To je brigada koja svoje bošnjačke rane liječi pobjedom i čiji pripadnici za pobjedu polažu živote, s osmjehom na usnama i pogledom ka slobodi. Jednom riječju, u 505. brigadi vlada potpuno povjerenje između jedinica i komandi, između boraca i starješina, i na kraju je to brigada na koju narod BiH može u potpunosti računati kao garant pobjede i postojanja Republike BiH.”