Prof. dr. Sadik Bahtić: Zašto je potrebna promjena kadrovske politike u BiH?

Prof. dr. Sadik Bahtić: Zašto je potrebna promjena kadrovske politike u BiH?

Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić

 Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji i većina naših kadrova u državnim preduzećima i agencijama još uvjek razmišlja na stari način po onoj narodnoj „radio, ne radio,  svira ti radio“ i ne shvata da se u tržišnim privredama vrjednuje samo rad i rezultati rada.

Novi menadžeri

 Budući da je čovjek temeljni faktor svake djelatnosti, nije moguća radikalna promjena privredne strukture iz socijalističke u tržišnu bez promjena kadrovske strukture. Ne može se voditi nova politika i razvoj  sa starim kadrovima koji nisu kadri misliti na ovaj način.

 Stari su ljudi  to izražavali ovako:

 „Ne stavljajte novo vino u stare mješine“.

 Ako to učinimo, novo vino će poderati mješine i prolit će se.

Isto tako, ako pokušamo novu politiku voditi sa starim kadrovima, koji misle na stari način, bez obzira na nove fraze sa kojima se služe, vrlo je vjerovatno da će  od nove politike ostati samo njezina nova ambalaža. Lično smatram da je kod nas u Bosni i Hercegovini najveći problem tranzicija u glavama kod većine političara i menadžera.

 Znamo da u socijalsitičkom sistemu kadrovsku politiku vodila je partija na vlasti. Nejasno definirana funkcija cilja i sistem vlasništva, omogućavala je vladajućoj stranci da za rukovodioce postavlja pododbne i poslušne, koji nisu morali biti i sposobni. Ti su rukovodioci više odgovarali za političke nego za ekonomske promašaje.

Uostalom, njihovi su ekonomski promašaji načešće nagrađivani premještanjem na bolje pozicije, a promašaji pripisivani „objektivnim teškoćama“. Dok su su uspjesi  pripisivani sposobnosti postavljenog rukovodioca , njegove partije, ili vođe.

Inicijativa ili poduzetništvo bili su suzbijani i gušeni, naročito kad se ocjenilo da bi to moglo dovesti do porasta ugleda rukovodioca preduzeća, a koji bi mogao zasjeniti zasluge za uspjeh vladujuće stranke ili čak samog vođe. Takve su rukovodioce proganjalo zbog tzv. tehnomenadžerstva. Zato je nastao jedan od najvećih problema u privredi, s kojim se bh privreda i danas suočava-nedostatak dobrih preduzetnih menadžera.

Promjena funkcije cilja u bh. preduzećima i njezino definiranje kao i u tržišnim privredama, iziskuje promjenu ponašanja menadžmenta, promjenu ocjene njihove uspješnosti i punu odgovornost menadžmenta za rezultate poslovanja preduzeća.

Uspjeh svakog preduzeća ovisi o kreativnosti, domišljatosti, fleksibilnosti i napornom radu prije svega najvišeg rukovodstva. Stoga  je najveći problem u ovom razdoblju, gdje smo iz socijalističke prešli u tržišnu privredu kako osigurati dovoljan broj menadžera, tj. ljudi koji znaju taj posao, imaju ideje i hrabrosti da ulaze u rizik koji, dakle, misle na potpuno nov i drugačiji način.

Menadžer je ona osoba koja organizira proizvodnju, uvodi nove ideje i procese, donosi poslovne odluke i odgovoran je za njihov uspjeh. Zato država treba odmah prići stvaranju velikog broja menadžera bez kojih nema struktuiranja i pokretanja privrede.

Taj se problem u kratkom roku može riješiti unajmljivanjem odgovarajućeg broja upravljačkih timova iz inostranstva, ali se u dugom roku mora osigurati iz vlastitih kadrova. Međutim, da bi se stvorio dovoljan broj menadžera, nužno ih je školovati,  a za to je potrebno mijenjati programe institucija koje su zadužene za to. To se, prije svega, odnosi na ekonomske, ali i druge fakultete.

Školovanje kadrova

Da bi se ovaj problem riješio, nužno je, osim jasno definiranog cilja poslovanja preduzeća i ocjene menadžera isključivo prema rezultatima koje njegovo preduzeće ostvaruje, stvaranje većeg broja mladih stručnjaka u domeni upravljanja i organizacije uza njihovo školovanje u zemlji i inostranstvu. Pomoć za takvo školovanje moguće je dobiti od različitih međunarodnih i vladinih i nevladinih institucija.

Čak i bez te pomoći to se u bh. privredi isplati, jer su to investicije u najoskudnije znanje koje u toj privredi postoji.

Uostalom, kod ulaganja u znanje ne djeluje zakon opadajućih prinosa, pa se investicije u znanje uvjek isplati, to je najisplativija investicija svake države, svakog društva. Bez kvalitetnog obrazovanja i znanja nema kavalitetnih kadrova pa ni ekonomskog razvoja i rasta. A kod razvijenih zemalja educiranje i usavršavanje menadžera je stalan proces. A rezultati su očiti, zar ne?

(Autor je univerzitetski profesor i bivši poslanik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH)

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar