Polaganjem vijenaca i cvijeća na spomen-obilježje podignuto u znak sjećanja na prve žrtve opsade Sarajeva, koja je započela u travnju 1992. i trajala iduće tri i pol godine, u petak je započelo obilježavanje 27. obljetnice te ratne tragedije, ali i 6. travnja koji se proslavlja kao dan oslobođenja od nacističke okupacije u 2. svjetskom ratu.
Gradski su dužnosnici, predvođeni predsjednikom Gradskog vijeća Igorom Gavrićem, položili vijence uz spomen-ploču na "Mostu Suade i Olge", koji je tako nazvan po Suadi Dilberović i Olgi Sučić, ubijenima na tom mjestu 5. travnja 1992., prenosi Hina.
Dilberović, rođena Dubrovčanka, tada je kao 24-godišnja studentica medicinskog fakulteta u Sarajevu zajedno s Olgom Sučić, tada 34-godišnjom službenicom i majkom dvoje djece, sudjelovala u masovnim proturatnim prosvjedima kojima su građani BiH pokušavali izvršiti pritisak kako bi se izbjegao rat i našlo mirno rješenje za tadašnju političku krizu prouzročenu nastojanjima vrha Srpske demokratske stranke (SDS), predvođene Radovanom Karadžićem, da pod svaku cijenu spriječe osamostaljenje BiH i zadrže je u sastavu "krnje" Jugoslavije.
Suada Dilberović i Olga Sučić ustrijeljene su upravo na mostu koji danas nosi njihovo ime, prve su sarajevske žrtve rata, a na njih su pucali s položaja koje su držali pripadnici srpskih paravojnih postrojbi utvrđenih u naselju Grbavica.
"Zašto, prokleti bili, ubijate naše duše, koje postoje samo da vole? Da vole mir, igru, sreću... Ali, opet, kleti vas neću, jer i vi ste tate neke djece što vole mir i sreću..." Riječi su to iz dnevnika 12-godišnje Nirvane Zeljković iz ljeta 1995. godine u opkoljenom Sarajevu. Nirvana zvana Nina, ubrzo nakon ovih riječi poslala je i sama žrtva ljudi kojima je uputila navedene riječi, jer je ranjena dok se igrala s djecom u blizini škole.
Preminula je 2. rujna, kao jedno od posljednje od 1.601 djece koji su ubijeni tijekom opsade Sarajeva. Gotovo 20 godina poslije, Ninina majka Azemina čuva nekoliko podsjetnika na kći koja joj je uvijek u mislima. Između ostalog, tu je i Ninin dnevnik, pun izrezanih slika iz dječjih časopisa.
"Bio je 27. kolovoz. Dan sunčan, miran, metak se nije čuo. Kažem joj da ne izlazi, da je najopasnije kada je tako mirno. Ona je iznijela dekicu i 'barbike' u stubište, ali je, ipak, otišla na ulicu i pala je ta granata. Za nekoliko dana nije je više bilo", Al Jazeera Balkans prenosi kako se Ninina majka prisjeća tog dana.
Još čuva i haljinicu u kojoj je Nina nastupala na natjecanjima iz latinoameričkih plesova, na kojima je često osvajala prva mjesta.
"Jutros, kada sam se probudila, odmah sam pomislila na takmičenje", napisala je djevojčica u dnevniku 26. kolovoza 1995. godine. Taj dan je, s drugom djecom iz naselja, imala nastup u sarajevskoj Slogi.
"Bilo je predivno, stvarno. Dobila sam martinke i tene!", bili su utisci na kraju tog dana i ujedno posljednje riječi koje je Nina napisala u dnevniku. Ostanak u Sarajevu nakon toga bio je pretežak za Nininu majku, oca i sestru Belmu, koji su dva mjeseca poslije otišli u Hrvatsku, a nakon toga i u SAD.
Devet godina poslije ipak su se vratili u Sarajevo, te su s iznenađenjem na mjestu nesreće pronašli spomen-ploču na kojoj je pisalo:
'Draga Nina, ovom ulicom si išla u školu i iz ove ulice si otišla u vječni mir. Živjećeš u našim mislima.'
Ploču je postavio jedan čovjek koji je tamo ugledao fotografiju i cvijeće, a posvetu je uočio i njemački novinar Peter Münch, kojeg se pričao toliko dojmio da je odlučio napisati veliki članak o djevojčici koja je ratne dane ispunjavala plesom i pisanjem. Ali nakon što je saznao više toga o Nini, Peter je odlučio dnevnik pretočiti u knjigu nazvanu 'Miris lipe', koja je u međuvremenu postala obavezna lektira u Njemačkoj. "Ninin grob je ispod lipe, zato se tako zove. Knjiga koju sam ja počela pisati zvala se 'Miris bagrema'. Dugo sam je pisala, naravno, teško mi je bilo, emocije prorade, pa spustim papir...", priča Azemina i dodaje: "Jer sam ja njoj na uho šapnula dok je bila u komi: 'Nikada te neću zaboraviti i uradit ću nešto da tebe ne zaborave.'" Azemina je izabrala ovaj naslov jer je u njihovom dvorištu rastao bagrem koji je djelovao kao svojevrsna zaštita od granata.
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!