Duhovni put u islamu

Duhovni put u islamu

Piše: Edin Urjan Kukavica (IIN Preporod)

Tesavvuf ili sufizam – kako se duhovni put u islamu često prevodi na Zapadu – naziv je za Put kojim sufiji dosežu spoznaju o Bogu, Uzvišenom, odnosno o Istini.

Dok se pojam tesavvuf uglavnom odnosi na teorijsku ili filozofsku ravan Puta traganja za Istinom, njegov praktični ili prakticirajući domen najčešće se naziva tarikatom ili 'dervišlukom'.

Pojam tesavvuf prečesto je definiran i objašnjavan; prema jednima, tesavvuf je samoponištenje čovjeka u Bogu, Svemogućem, u smislu njegovog egoa ili samodopadljivosti, a naporedo njegovom duhovnom oživljavanju/proživljenju u svjetlu Njegove suštine; drugim riječima, samoutrnuće čovjeka u Božanskom Veličanstvu u smislu njegove vlastite volje, te usklađivanje sa Božijom voljom. Drugi, pak, tesavvuf vide kao neprestanu borbu i trud u cilju odricanja od lošeg ponašanja i vladanja, te stjecanje najboljih osobina i vrlina.

Sredstvo oslobađanja od poroka

Džunejd Bagdadi, čuveni sufija, tesavvuf definira kao način objedinjavanja samoutrnuća u Bogu i trajanja ili opstojanja sa Bogom. Šiblijeva (k.s.) definicija u najkraćem glasi uvijek biti sa Bogom ili u Njegovoj uzvišenoj Blizini ili Prisustvu, ne imajući pritom na umu ništa ovosvjetovno ili onosvjetovno. Ebu Muhammad Džerir tesavvuf opisuje kao odupiranje iskušenjima poročnog egoa ili čovjekovog „ja“ i lošim osobinama i ponašanju, te stjecanju najboljih etičkih i moralnih kvaliteta. Postoje neki koji tesavvuf opisuju kao viđenje iza (izvanjskih) stvarnosti stvari i događaja, te tumačenje svega što se događa (u Ovome svijetu) u odnosu i vezi sa Bogom, Uzvišenim; potom smatrajući sve djelom Božijim, tesavvuf je prozor 'viđenja' Njega, Uzvišenog, živeći životom u neprekidnom nastojanju da 'vide' Njega dubokim, duhovnim 'uvidom' neopisivim bilo kakvim riječima i pojmovima, te živjeti neprestano svjestan Njegovog viđenja nas.

Sve definicije tesavvufa moguće je rezimirati na slijedeći način: tesavvuf je način i sredstvo oslobađanja od poroka, loših osobina i ljudskih slabosti, te stjecanje melekanskih osobina i ponašanja u skladu sa Zadovoljstvom Božjim, a potom ili naporedo s tim živjeti životom u skladu sa znanjem i ljubavlju prema Bogu, Uzvišenom, u duhovnom zadovoljstvu.

Tesavvuf se temelji na poštivanju pravila – naloga i zabrana – Vjerozakona (šeri'ata) i stjecanju uvida u njihovo u njihovo unutarnje ili stvarno značenje. Derviš ili putnik duhovnim putem (salik) nikada ne razdvaja izvanjsko poštivanje šeri'atskih pravila od unutarnje dimenzije islama, te provodi sve naloge i uzdržava se od svih zabrana, kako izvanjske, tako i unutarnje/duhovne dimenzije Vjere. Takvim ponašanjem, s krajnjom umjerenošću i skromnošću, on putuje prema konačnom Cilju.

Tesavvuf je put koji vodi spoznaji Boga, Uzvišenog, koji za ostvarenje Cilja zahtijeva krajnju ozbiljnost; na ovome putu nema mjesta nemaru ili bilo kakvoj proizvoljnosti. Derviš je dužan svoje srce očistiti od bilo kakvih privrženosti osim traganja za spoznajom Boga, Uzvišenog, te se odupirati svim iskušenjima i željama svog egoa. Isto tako, mora živjeti životom na višoj/duhovnoj razini, spreman primiti Božanski blagoslov, za što je najbolji primjer Allahov Poslanik Muhammed (s.a.v.a.).

Iskrena privrženost duhovnom putu kao najvećoj časti i počasti koju čovjek može doživjeti na Ovom svijetu ogleda se u odricanju od vlastitih želja i volje i prihvatanju Božije Volje kao jedine. Život u skladu sa tesavvufskim pravilima potrebuje i zahtijeva strogo pridržavanje Vjerozakona (šeri'at), umjerenost u svemu, te odricanje od niskih pobuda.

Put znanja i ljubavi

Svrha i cilj tesavvufa je da, očišćejem srca i buđenjem osjetila i upošljavanjem sposobnosti na Božijem putu, čovjek počne živjeti život na višoj/duhovnoj razini. Tesavvuf čovjeku omogućava, neprestanim ibadetom, produbljivanje njegove svijesti o njegovom stupnju i stanju roba Božijeg; omogućava mu da svijet pojmi u skladu sa njegovom prolaznošću, odnosno njegovim licem okrenutim ljudskim željama i prohtjevima, te da čovjeka probudi u drugom svijetu lica okrenutog prema Božijim Lijepim Imenima. Koristi od tesavvufa gotovo da je nemoguće nabrojati, ali se u osnovi sastoje od toga da čovjek poprimi melekanske osobine, te stekne čvrstu i pouzdanu/iskustvenu uvjerenost u istinitost Vjere koju je prije toga poznavao samo površno.

Načela tesavvufa su, u najkraćem, slijedeće:

- dosegnuti suštinsko, iskreno vjerovanje u Božiju Jedinost i živjeti u skladu s tim uvjerenjem i vjerovanjem;

- u skladu sa pokoravanjem Božjoj Riječi (Kur'an), proniknuti u suštinu zapovijesti Božje i Njegovih zabrana, i živjeti u skladu sa saznanjem;

- ispuniti se Božjom Ljubavlju i uspostaviti miroljubiv odnos sa svim ostalim Njegovim stvorenjima.

- djelovati u duhu čovjekoljublja i u skladu s tim svima davati prednost i preimućstvo;

 - djelovati u skladu sa zahtjevima Božije Volje – a ne svoje vlastite – te nastojati život dovesti na stupanja utrnuća u Bogu i opstojanju s Njim, Uzvišenim;

- biti otvoren za ljubav, duhovnu čežnju i zadovoljstvo;

- steći sposobnost razlikovanja ili otkrivanja onoga što je u srcu ili umu temeljem izraza na licu, te Božjih tajni i značenja u (svakodnevnim) događanjima;

- posjećivati mjesta i provoditi vrijeme sa ljudima koji potiču na izbjegavanje grijeha i trud na Božjem Putu;

- biti zadovoljan dopuštenim, te odlučan u uzdržavanju od zabranjenog;

- neprestano se boriti protiv ovosvjetovnih prohtjeva i privida koje vode pomisli da je ovaj svijet sve što postoji;

 - nikada ne zaboraviti da je spas i blagoslov moguć samo iskrenom uvjerenošću i pouzdanošću u ispravnost vjerskih načela i moralnog ponašanja, iskrenosti i čistoti namjere i djelovanju u skladu sa zadovoljstvom Božijim;

Po svome značaju i vrijednosti na duhovnom putu u smislu osobnog upotpunjavanja i odgoja, stjecanja znanja i razumijevanje vjerskih znanosti, te slijeđenje puta znanja i ljubavi prema Bogu, kao i slijeđenje uputa potpunog duhovnog vodiča moglo bi se navesti kao jedno od gornjih načela. Objašnjenima i tumačenjima gore navedenih načela u smislu temeljnih koncepata, kao i o vrijednosti lijepog odgoja, dobrog ponašanja i ispravnih djela za čovjekovo duhovno napredovanje i otkrivanje muhammedovske istine u vlastitom srcu koji su poput svjetiljki i kojima u tami pronalazimo pravi put, napisane su brojne knjige na gotovo svim svjetskim jezicima.

(Tekst  objavljen izvorno u IIN "Preporod" prenosimo uz saglasnost autora i IIN "Preporod")

 

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar