Građanski protesti koji se više od tri mjeseca odvijaju u gotovo svim gradovima u Srbiji donijeli su jednu bitnu novinu na političku scenu. Po prvi put u novijoj srpskoj istoriji javila se svijest da nije dovoljno svrgnuti s vlasti autokratskog vladara, već da je neophodna promjena čitavog sistema. Građani se okupljaju na demonstracijama prije svega da bi izrazili nezadovoljstvo katastrofalnom vladavinom Aleksandra Vučića i njegove kamarile, ali sa jasnom sviješću da je naprednjačka vlast samo najradikalniji izdanak jedne duge autokratske tradicije koja bi mogla da se nastavi i nakon Vučićevog pada, prenosi Al Jazeera Balkans.
Građanima je dosta partijske države, političke oligarhije koja čitavu zemlju pretvara u sopstveno vlasništvo, urušenih institucija, neslobodnih medija, lokalnih kabadahija, obespravljenosti, poniženja, dosta im je života u otetoj državi. Dojadilo im je da ih vlast tretira kao podanike kojima može da radi šta hoće, a ne kao slobodne građane.
Iako su demonstracije započele u organizaciji opozicionih stranaka, brzo su prerasle u građanske proteste, a sami demonstranti pokazali su i određenu distancu prema opozicionim strankama. Opozicija je bila u drugom planu i više se šlepala uz protest, nego što je određivala njegov smijer i karakter. Tako je nastao i “ugovor s narodom” koji su tražili pobunjeni građani, kao prvi korak u promijeni političkog sistema, kao uvod u pretvaranje autokratske države u državu sa vladavinom prava, podjelom i kontrolom vlasti.
Kako je rastao talas nezadovoljstva i širio se Srbijom, zahvatajući sve veći broj gradova, vlast je postajala sve nervoznija. Medijska mašinerija pod kontrolom vlasti pokazala je da se ne snalazi baš najbolje u novim okolnostima. Nastavili su sa uobičajenim difamacijama proglašavajući demonstante za pristalice linča, silovanja i nasilja – iako su protesti bili savršeno mirni i prolazili bez ijednog incidenta.
Aleksandar Vučić i njegov odani ministar policije Nebojša dr Stefanović odali su se smehotresnom prebrojavanju demonstranata, računajući koliko ljudi u zimskim jaknama staje na kvadratni metar, i sličnim paramatematičkim operacijama.
Po prvi put otkad je došao na vlast Vučić se osjetio uzdrmano. Pod pritiskom građanskog nezadovoljstva bahata vlast je počela da popušta tamo gdje je to neophodno.
Otuda ostavka Zorana Babića, hapšenje predsjednika opštine Grocka Dragoljuba Simonovića i ostavka predsjednika opštine Brus Milana Jeličića Jutke.
A onda je uslijedio upad demonstranata predvođenih liderom Dveri Boškom Obradovićem u RTS, intervencija policije, hapšenja, opkoljavanje Predsjedništva i sve ono što smo gledali prethodnih par dana.
Radikalizacija protesta donijela je dvije novine. Opozicija je izašla iz sjenke i preuzela proteste, kao vođa se nametnuo Boško Obradović, dok su ostali lideri Saveza za Srbiju uglavnom sasluživali. Vlast je najzad dobila kakvo-takvo opravdanje da demonstracije naziva nasilnim i da se još snažnijom medijskom propagandom obruši na građane.
Stiče se utisak da su Vučić i njegovi saradnici jedva dočekali upad demonstranata u RTS, najzad su dobili izgovor da raspale po protestima iz svih raspoloživih oružja. Na brojnim televizijama i u tabloidima redale su se izjave najviših državnih funkcionera o opozicionim nasilnicima i siledžijama, o tome kako će država spriječiti nasilje i fizičke napade i sve u tom stilu. Najradikalniji je bio radikal Vojislav Šešelj, omiljeni Miloševićev i Vučićev opozicionar, koji je ustvrdio da se planira ubistvo predsjednika Republike...
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!