Nezapamćena diplomatska kriza pogodila je ovih dana zemlje Zaljeva, Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Bahrein, Kuvajt i Oman, a od ostalih arapskih zemalja i Egipat.

Prema riječima najviših katarskih funkcionera, ova kriza za njih je bila potpuno neočekivana, a razmjere krize i njena silina nezapamćene. Restriktivne mjere koje su poduzele Saudijska Arabija, UAE i Bahrein prema svome susjedu, sestrinskoj državi i bratskom narodu Katara (kako su se međusobno nazivali prije krize) Katarani doživljavaju kao svojevrsnu opsadu, a manje kao bojkot.

Dvolična politika

Bez obzira na uzroke krize, mjere zatvaranja kopnenih, pomorskih i zračnih granica, zabranu trgovine, prekid diplomatskih odnosa, naredba da državljani Katara napuste ove tri zemlje u roku od 14 dana, kao i poziv državljanima ove tri zemlje (rezidentima u Kataru) da u roku od 14 dana napuste Katar pod prijetnjom sankcija, djeluju zastrašujuće.

Kao članice zajedničke regionalne organizacije Vijeća za saradnju zemalja Zaljeva - GCC, one nikada nisu raspravljale, niti je bilo naznaka da će doći do ove iznenadne diplomatske erupcije. Analitičari se slažu da je proizvođenje krize bilo planirano, a da je vrijeme izabrano nakon posjete Rijadu američkog predsjednika Donalda Trumpa i kako se vjeruje njegovog “blagoslova”.

Povod su bile navodne izjave emira Države Katar, Nj. V. Sheikha Tamima bin Hamada Al Thanija koje je prenijela Katarska novinska agencija (QNA) na svojoj internet-stranici. Katar je demantirao te izjave tvrdeći da je stranica QNA hakirana, a da su izjave pripisane njihovom šefu države lažne. Sada se uz pomoć FBI-ja vodi istraga o hakiranju stranice.

Katar je, zatim, optužen da podržava i finansira terorizam, kao i da vodi dvoličnu politiku, jer potajno sarađuje s glavnim saudijskim rivalom Iranom. Četiri zemlje, Saudijska Arabija, UAE, Egipat i Bahrein, objavile su prije nekoliko dana listu od 59 pojedinaca i 12 organizacija iz Katara koje, navodno, finansiraju terorističke organizacije. Jedna od osnovnih crta vanjske politike Katara je osuđivanje terorizma, bez obzira na njegove uzroke i manifestacije.

U Kataru je smještena najveća američka zrakoplovna baza Al Udeid sa oko 100 aviona i 11.000 ljudi, odakle se izvode vojne operacije protiv terorističkih organizacija i njihovih uporišta u regiji, zbog čega je Katar automatski postao meta terorista. Katar je članica antiterorističke koalicije koju je finansirao s desetinama miliona dolara, tako da ove optužbe nisu uvjerljive. Interesantno je da i Turska otvara vojnu bazu u Kataru na osnovu sporazuma koji su ranije potpisale dvije države, čime se na terenu potvrđuju bliske veze dvije države.

Trn u oku susjeda je i najutjecajnija medijska mreža u arapskom svijetu “Al Jazeera”, čije izvještavanje često doživljavaju kao sredstvo vanjske politike Katara i faktor destabilizacije regiona. Dozvole za rad ovoj medijskoj kući su ukinute u nekoliko zemalja. Nezavisna vanjska politika Katara, koji se posljednjih godina pretvorio u

diplomatski centar regije, također je na udaru velike braće, koji smatraju da njima

pripada uloga lidera, a ne malom Kataru. Posebna priča je arapsko rivalstvo s

Iranom, zasnovano na sunitsko-šiitskim sektaškim podjelama, koje je eskaliralo u neprijateljstvo i sukobljavanja na teritorijima drugih država poput Jemena i Sirije.

Međutim, Iran i Katar dijele jedno podmorsko nalazišta plina (Sjeverno polje), tako da moraju održavati najmanje srdačne odnose. Katar je do ove diplomatske krize, sa oko 1.000 vojnika, učestvovao na strani koalicije predvođene Saudijskom Arabijom protiv Hutija u ratu u Jemenu, koje podržava Iran. Ova činjenica, također, kompromitira optužbe na račun Katara da “šuruje” s Iranom. Činjenica je da Katar ima “mekši” pristup u odnosu prema Iranu nego njegovi susjedi.

U zamršenu zaljevsku priču stalno se uvode i novi elementi. Poslije velike napetosti na početku krize čini se da je došlo do određenog smirivanja napetosti.

Ministri vanjskih poslova sukobljenih strana su izjavili da se sporovi trebaju riješiti na miroljubiv način, diplomatskim sredstvima, te da nema govora o vojnom djelovanju. Sve strane su se složile da ulogu medijatora povjere kuvajtskom emiru,

Nj. V. Šeiku Sabahu Al Ahmadu Al Jaberu Al Sabahu, koji je medijatorsku ulogu uspješno odigrao i u prethodnoj krizi 2014. godine. Prva runda razgovora na visokom nivou u prijestolnicama zavađenih strana je obavljena.

Analitičarima je upala u oči činjenica da su tokom Trumpove posjete Rijadu sklopljeni aranžmani o nabavkama oružja vrijedni više od 100 milijardi dolara. Međutim, katarske kupovine oružja od Sjedinjenih Američkih Država nisu male.

Štaviše, one su ogromne za tako malu državu. Nadalje, 14. juna državni ministar za poslove odbrane Katara, Nj. e. dr. Khalid bin Mohammed Al Attiyah i ministar odbrane USA James Mattis potpisali su (14. 6. 2017.) u Washingtonu sporazum o kupovini borbenih lovaca F-15, sa početnom cijenom od 12 milijardi dolara. Kupovina naoružanja i diplomatske krize po pravilu su povezane pupčanom vrpcom.

"Gdje da odem?"

 Iza diplomatskih bedema i busija, iza bezličnih i bezosjećajnih izjava i stavova, zakomplicirali su se životi običnih ljudi koje je ova kriza snažno uzdrmala. U Kataru borave 8.254 saudijska rezidenta, 784 iz UAE i 2.349 iz Bahreina. To je ukupno 11.387 ljudi rezidenata koji žive u Kataru, imaju porodice ili poslove. Oni su pozvani od svojih vlada da u roku od 14 dana napuste Katar, pod prijetnjom ozbiljnih sankcija. Katar ne progoni nikoga, što je za svaku pohvalu.

S druge strane, čak 6.474 familije su međunacionalno izmiješane, jer je jedan od bračnih drugova Kataranin, a drugi bi trebao da ode iz zemlje. Djecu da ne spominjemo. Razgovarao sam s jednim Saudijcem koji više od 50 godina živi u Kataru s porodicom, a ima biznis u UAE.

 Pitao me sav očajan: “Gdje da odem?”

 Zar slična pitanja nismo i mi postavljali, ne tako davno?