Piše: Ted Regencia

U maglovito jutro u četvrtak, 1. februara 1979., čarter let Air Francea iz Pariza dotaknuo je tlo Međunarodnog aerodroma Mehrabad blizu Teherana, noseći najpoštovaniju duhovnu ličnost Irana, prenosi Al Jazeera Balkans.

Ajatolah Ruhollah Khomeini, otvoreni kritičar iranskog vladara Mohammada Reze Shaha Pahlavija, vraćao se kući nakon što je 14 godina proveo u egzilu u Turskoj, Iraku i Francuskoj.

Prije slijetanja, avion je kružio nisko, navodno da se uvjeri da nema tenkova koji blokiraju pistu.

Khomeinijev povratak prije 40 godina bio je ključan za uspjeh Iranske revolucije. U konačnici je doveo do uspostavljanja Islamske Republike i uspona ovog klerika na poziciju vrhovnog vođe. Također je otvorio put za Iran da preinači svoju ulogu na Bliskom istoku i promijeni svoje veze sa Zapadom – geopolitički potres koji i dalje odjekuje širom svijeta do danas.

Noseći prepoznatljivu crnu odoru i turban, ovaj 78-godišnji klerik polako je izašao iz aviona držeći se za pilota desnom rukom. Njegov sin Ahmad, slijedio ga je.

Video snimci ovog događaja prikazali su pristalice i medije u pometnji dok su čekali da ga pozdrave na pisti. Obezbjeđenje ga je brzo uvelo u parkirani Mercedes, dok su se borili da kontrolišu komešanje.

Usred euforije i povika „Bog je velik!“, Khomeini je bio smiren, bezizražajnog lica. Povremeno je milovao srebrnu bradu i podizao ruku u znak pozdrava. Kada ga je kasnije američki novinar pitao kako se osjećao u vezi svog povratka, on je odgovorio: „Hichi (Ništa)“.

Ulice su bile ispunjenje dobronamjernicima, a Khomeini je kasnije helikopterom prevezen do obližnjeg groblja da oda počast ubijenim demonstrantima revolucije i da se obrati javnosti.

Reporteri kažu da se između pet i deset miliona ljudi pojavilo za njegov dolazak, koji je uslijedio nekoliko dana nakon što je šah sišao s trona. On je pobjegao iz svoje sada uzburkane države, ostavivši američko-iranski savez u rasulu. Ova revolucija će okončati 2500 godina staro Perzijsko carstvo.

„Bila je to prekretnica u modernoj iranskoj historiji“, kaže Mohamad Marandi, stručnjak za iransko-američke odnose na Teheranskom univerzitetu, o Khomeinijevom dolasku.

Marandi kaže da je uspon Khomeinija i Islamske Republike potresao konvencionalnu političku mudrost. Tada se mislilo da samo kapitalizam ili komunizam mogu cvjetati i da su ove odluke donošene samo u glavnim gradovima SAD-a, Rusije ili Velike Britanije, tri svjetske sile u to vrijeme.

„Prvi put, Iran je postao nezavisan od stranih sila i vratio je svoj suverenitet nakon više od stoljeća“, rekao je on Al Jazeeri.

Reakcija Washingtona

Američka reakcija na promjenu političkog tla u Iranu dovela je do konačnog napuknuća među nekada najbližim saveznicima na Bliskom istoku, prema Marandiju.

Umjesto da angažuje Khomeinija, kaže on, Washington je počeo raditi da ga potkopa „pokušavajući“ da pokrene kontrarevoluciju, podržavajući iračku invaziju i jačavši savez sa iranskim regionalnim rivalom, Saudijskom Arabijom.

„Bez sumnje, da [je] SAD odgovorio drugačije, imali bismo odnose sa SAD-om danas“, rekao je Marandi.

„Problem sa SAD-om je što nije uspio i nije spreman prihvatiti države i narode koji potvrđuju svoj suverenitet.“

Mehdi Khalaji, viši saradnik na Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku i šiitski teolog, istakao je da se svećenstvo predvođeno Homeinijem već opiralo sa SAD-om u ranim, ključnim fazama revolucije.

„Antiamerikanizam je postao revolucionarna potreba“, rekao je Khalaji, objašnjavajući da je bila borba za moć između svećenstva i marksističkih frakcija unutar pokreta u to vrijeme.

„Svećenstvo nije više inherentno antizapadnjačko. Antizapadnjačkim ih je činilo nadmetanje sa marksističkim revolucionarima. Kako bi preuzeli vlast i spriječili marksiste od uspostavljanja vlade, trebali su postati antizapadnjački“, objasnio je Khalaji, islamski učenjak iz grada Qoma, važnog centra za vjerske studije u Iranu.

Ali on je također krivio „veoma siromašnu“ američku obavještajnu službu jer nije predvidjela i efikasno odgovorila na događaje u Iranu, i američko „neznanje“ o kapacitatu svećenstva da mobilizira društvo protiv šaha.

„Bila je to slijepa tačka za američku obavještajnu službu.“

Khalaji, koji je bio dijete tokom revolucije, rekao je Al Jazeeri da se još sjeća dana kada se Khomeini vratio iz egzila, prisjećajući se velikog broja ljudi koji su ispunili teheranske ulice.

„Bilo je izuzetno. Ne mislim da će se ponoviti.“

Mjesec dana kasnije, Khomeini se sreo sa Khalajijevim ocem, bliskim prijateljem koji je također bio „revolucionar“.

„Zato što sam bio dijete, on je bio iznimno ljubazan. Postavio me da sjedim do njega dok smo ručali. Kada je bio s djecom, bio je potpuno druga osoba. Ne biste vidjeli to odlučno, ozbiljno lice na njemu“, prisjeća se Khalaji.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE