Idriz ef. Bušatlić: Ako se do posla može doći samo preko mita, poznanstva, a ne preko kompetencija, onda...

Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, dž.š., Jednom i Jedinom. On je utočište svakome. Nije rodio i rođen nije. Niko Mu ravan i sličan nije. Neka je salavat i selam na Pečata vjerovjesnika, Allahovog miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu i čistu porodicu Ehlu-l-bejt, ashabe, tabi'ine, čestitu ulemu, plemenite šehide, kao i na sve muslimane i muslimanke, mu'mine i mu'minke do Sudnjega dana, amin!

Neki ljudi govore: 'Ovaj efendija samo kritikuje!' To je govor nefsa (ega) koji se boji istine i koji ne želi da se popravlja. Kada čovjek zaglibi u blatu grijeha, on se prema grijehu odnosi kao prema muhi koja mu sleti na nos – samo mahne rukom. Vjerniku je grijeh poput brda koje prijeti da će se obrušiti na njega. Zaboravljaju ljudi da su oni sami krivi za belaje i musibete koji ih pogađaju, a da im Bog daje kaznu ne bi li došli sebi:

„Nered se pojavio na kopnu i na moru zbog onoga što ljudi rade, da bi im On dao da iskuse kaznu za nešto od onoga što urade, ne bi li se povratili.“ (Kur'an, 30:41)

Alim je, po hadisu Poslanika, nasljednik vjerovjesnika. Bog se Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa tako i svim alimima, obraća i kaže: „Ti opominji, a opomena će, uistinu, koristiti vjernicima.“ (Kur'an, 51:55) Alim je dužan da opominje ljude i da se pri tome ne ustručava i ne boji njihovog prijekora.

Ljudi dalje kažu: 'Što ne govori o Džennetu i njegovim ljepotama!?“ A šta su ti ljudi pripremili da bi se mogli Džennetu nadati? Kada je neki čovjek pitao Poslanika, a.s., o Sudnjem danu, on mu je uzvratio pitanjem: „A šta si ti pripremio za njega?“ (Buhari)

To je isto kada neki siromašan čovjek, koji jedva sastavlja kraj s krajem, mašta o tome da ima puno para, pa onda planira: 'Uradit ću fasadu na kući, kupiti dobro auto, ići svake godine na ljetovanje...' I tako on cijeli život mašta, a ne radi ništa da bi ostvario svoje snove. Svaki musliman želi u Džennet, ali Džennet se treba zaslužiti. Bez zahmeta nema rahmeta.

Kur'an nas uči da je Allah, dž.š., sve s mjerom stvorio i svemu mjeru odredio. Dovoljno je da pogledamo u svemirska prostranstva, u biljke i životinje, nas same, pa da se u to uvjerimo.

Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove, i trava i drveće se pokoravaju, a nebo je digao. I postavio je Mjeru da ne prelazite granice u mjerenju - i pravo mjerite i pri mjerenju ne zakidajte!“ (Kur'an, 55:5-9)

Ljudi govore o uspjehu u životu. Koja je tvoja mjera uspjeha životu!? Ako ti je mjera uspjeha u životu bogatstvo i moć, onda si ti na putu Faraona, Karuna i Hamana. Ako su, pak, Vjera i dobročinstvo tvoja životna mjera, onda si ti na putu vjerovjesnika i dobrih Allahovih robova. Kur'an nas uči da je Faraon propao, a da su vjerovjesnici i dobročinitelji uspjeli. Mnogi su danas obmanuti dunjalukom toliko da su zanemarili i zaboravili na Ahiret. U Kur'anu stoji:

„Život na ovome svijetu je smo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se na opametite?“ (Kur'an, 6:32)

Cilj svih propisa Vjere je da čovjek u životu ima i zadrži ispravnu i tačnu mjeru. U predajama se kaže da kada ljudi odbace mjerila koje im je Bog dao i počnu mjeriti nekim svojim mjerilima, tada će imati izvrnutu stvarnost i tegoban život do mjere da će, kako se navodi, živi zavidjeti mrtvima i željeti da su oni na njihovom mjestu. Svjedoci smo da je danas sistem vrijednosti izvrnut i da je poredak u prirodi poremećen, jer su ljudi ostavili Mjeru spuštenu s neba od Uzvišenog Allaha, pa pogrešno mjere stvari i pojave.

Kur'an je jasan u teškoj osudi pogrešnog mjerenja: „Teško onima koji pri mjerenju zakidaju!“ (Kur'an, 83:1)

Zakidanje pri mjerenju ne znači samo varati prilikom vaganja ili mjerenja robe koja se prodaje. Zakidati znači i ne izvršavati dužnosti: prema Bogu, roditeljima, bračnom drugu, rodbini, komšijama i svim živim stvorovima. Kada muž od žene zahtjeva da u cijelosti izvrši svoje obaveze prema njemu, a ne uzima u obzir svoje obaveze prema njoj – on pogrešno mjeri.

Ovo vrijedi i obrnuto. Kad direktor od uposlenika traži punu posvećenost i učinak u poslu, ali je slijep kada te radnike treba nagraditi – pogrešno mjeri. Isto je i sa stvaranjem jednakih uvjeta da ljudi dođu do zaposlenja – ako se do posla može doći samo preko mita, poznanstva i sl., a ne preko kompetencija i referenci, onda odgovorna lica zakidaju pri mjerenju.

Da bi čovjek pravilno procjenjivao i mjerio stvari i pojave, treba se vježbati kako bi to postalo sastavnim dijelom njegovog karaktera. Zato su mu potrebni Vjera i vjerski propisi. Čovjek će nesumnjivo nekada pogriješiti pri mjerenju, ali će se samo vjernik popraviti. Jer, Vjera je mjera.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari pravu Mjeru u našim životima i da nas sačuva od pogrešnog mjerenja, amin!

Idriz ef. Bušatlić

Džemat Batuša, Medžlis IZ Gornji Vakuf

  1. januar 2018. / 12. džumade-l-ula 1440.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar