U organizaciji Centra za strategijske studije Međunarodnog foruma Bosna, u sarajevskom hotelu Europa 4.  januara je održana javna rasprava na temu “Kako razumijevati bosansku budućnost”?  

Tom prilikom je predstavljena i knjiga autora Tanera Aličehića i Đenana Galešića, „Tragom drevnih Bošnjana: Bosanska država i nacionalni identitet(i) kroz historiju“.

Na raspravi su govorili Senadin Lavić, Rusmir Mahmutćehajić, Asim Zubčević i autori knjige Taner Aličehić i Đenan Galešić. Raspravu je moderirala Nermina Jusić. 

Podsjećamo na stavove koje je tokom rasprave, između ostalog, iznio prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK „Preporod“ i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Pitanje koje je postavljeno, dakle „Je li moguće iz današnje agonije bosanskog društva i njegove države izaći u bolju budućnost, a da za to ne bude preduvjet rekonstrukcija sada vladajućih mišljenja o tome društvu i toj državi?“, je vrlo teško u ovom vremenu i vrlo je teško na njega odgovoriti u deset minuta.

Radi se o tome, Heideggerovski rečeno, da ne može biti nikakva djelovanja ako već prije nije donesena neka radikalna odluka o mišljenju. Dakle, taj  okret u mišljenju počinje sa nekom grupom ljudi, sa nekim logosom, nekim zahtjevom, sa nekim iskazom o nečemu.

Da li mi u Bosni imamo neki radikalni prekid sa nekom traidicijom, na primjer, negiranja bosanstva, Bosne, nepristajanja na bosansko mišljenje? Da li mi nakon 100-200 godina života u različitim  političkim, vojnim, ekonomskim, kulturnim režimima, sistemima, državama uopće više znamo šta je to bosanstvo, šta je to Bosna, šta je to bosanski misliti?

Jer kad mi kažemo „bosanski misliti“ onda dođe neko i kaže to su burke iz 1900. godine, kao što je to uradio sada ovaj Šveđanin (Carl Bildt, op.ur.). Ili kada dođete na neki skup, znaju vas po ćevapu. Ćevapćići!

Da li se mi možemo sada izvući iz te predrasude, iz tog sklopa u koji smo gurnuti, da egzistiramo kao neka egzotična vrsta, kao egzotična biljka, kao ukras nekih drugih bitnih procesa kojima smo mi efenerija?

Dakle, šta bi mi sada trebali? Kakav bi to trebao biti raidkalan, korjenit, poduhvat među nama da se počne promišljati šta je to bosansko, šta je to bosanska misao, šta znači misliti na bosanski način, ako na historijskom, političkom, kutlurnom sistemu Bosne već dugo nemamo katedri, odsjeka, studijskih programa, curriculuma... koji na bitan način misle Bosnu, onda je moj odgovor sasvim jasan i logičan – mi nemamo bosansko mišljenje!

Nažalost! Volio bih da mi sada odmah neko kaže da nisam u pravu. Ali, sada će mi neko reći da postoje katedre po Bosni, u Tuzli, Bihaću, Zenici, Sarajevu, Goraždu, Vitezu itd., koje tamo pričaju o povijesti Bosne, govore o bošnjaštvu itd. Ako uđete u tom, u taj simulacrum Bosne, vidjetćete da sve što je postavljeno, što mi slušamo, što učimo i razumijevamo je postavljeno na nekoj drugoj osnovi. Profesor Mahmutćehajić (Rusmir) je koristio nedavno termin „antibosanstvo“. Dakle, na nekoj antibosanskoj osnovi je postavljeno.

I mi sami, zaslijepljeni, idemo na toj osnovi već dugo. Na tračnicama koje ustvari na bitan način, iznutra, raskorjenjuju, unuštavaju,  razvaljuju, samo bosanstvo. Dakle, da bi mi došli do bosanskog kao živog bića među nama, kao onoga što živimo i dišemo, očito je da bi trebali razviti bosansko mišljenje. A bosansko mišljenje ne pada iz vedra neba.

Evo, mi smo unazad desetak godina, od kako poznajem Đenana Galešića i Tanera Aličehića, održali mnogo naučnih skupova, tribina, razgovora, rasprava, ne bi li došli do vokabulara, pojmovnog sistema o tome šta jesu Bosna i bosanstvo. Vidite, naši prvi susreti su bili vrlo nervozni susreti, ti naši prvi razgovori, jedne grupe od 25-30 ljudi, nismo se razumijevali, nismo znali šta jedni drugima pričamo.

Kad neko kaže Bosna, šta misliš pod riječju Bosna. Kada kažeš bosanstvo,  šta misliš pod riječju bosanstvo. Kaže ovaj Bošnjak. Je li ti bošnjaštvo svedeno na muslimanstvo? O čemu pričamo?!

Nakon deset godina naših aktivnih druženja, tekstova, i ove jedne lijepe knjige, mi smo došli do toga da je potrebno da se izgradi jedan novi vokabular.

Taj vokabular, vokabular bosanstva, koji otrkiva antibosanske ideologije, mora biti razumljiv, precizno definiran većini ljudi, većini ljudi koji žive tu, bez obzira na njihovu etničku, religijsku, rasnu i polnu strukturu. Ali bosanstvo ne naša opća stvar. O tome treba da razgovaramo.

To da li sam ja musliman, da li klanjam pet vakata namaza, to je moja privatna stvar, to je privatna stvar svakoga od vas.

Šta se nama desilo unazad 28-30 godina? Nama su te privatne halicunaicije, lijepe stvari, privatne traume, isplivale u polje bosnastva, polje općeg dobra, općeg interesa, u političko. I počeli su nam opterećivati to političko na jedan neprimjeren način. Sad bi mi morali ozbiljno raditi na tome da razvrstmao kategorije, pojmove, da se uzme jedan pojmovni aparat preko kojeg ćemo moći opisivati ono što se dešava oko nas i jasno govoriti šta mi hoćemo u budućnosti.

Ova naša ideja da pričamo o bosanstvu, nije ideja radi povijesti, da utvrdimo gdje je koja dionica, kako je ko intepretirao, šta je bilo  itd., već da oblikujemo jedan upotrebljiv vokabular za političku zajendicu Bosne. Da taj vokabular  bude dio našeg bića, naše razumljivosti i da preko njega razvijamo mišljenje koje će  biti osnova neke buduće Bosne.

Ja ne vjerujem da je moguće praviti buduću Bosnu, bez precizno definiranog vokabulara, bez iz toga precizno razvijenih misli i jedne zajendice ljudi koja podržava te ideje, pojmove, misli i spremna je na njihovo političko ostvarenje u našoj društveno-političkoj zbilji.