Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu.
Makedonski historičar, novinar i publicista Dejan Azeski, analizira događanja u regiji Zapadnog Balkana na primjeru sličnosti aktualne pozicije Republike Makedonije i Bosne i Hercegovine. Njegov članak „U BiH i Makedoniji trenutno se vodi ista borba“ objavljujemo u cijelosti.
Dvije najnapaćenije države regije Zapadnog Balkana još jednom se bore kako bi spasile multikulturni Balkan.
Nitko ne kaže da Balkan neće postojati ako se Bosna i Hercegovina i Makedonija raspadnu po etničkim granicama (a ima i takvih zagovornika!), ali kakav će Balkan onda postojati to je pravo pitanje. To sigurno neće biti europski Balkan, o kojemu većina od nas sanja. To može biti samo bliskoistočni model Balkana, u kojemu izraelski betonski zidovi i palestinski samoubojstveni napadi postat će sasvim normalna pojava.
Zato je sada pravi trenutak napraviti dvije stvari: 1. EU (zna kako) da ubrza prijem u svoje članstvo BiH i Makedonije; 2. Svi razdvojeni progresivni faktori iz regije da se udruže/ujedine u podršci Bosni i Hercegovini i Makedoniji i tako da se skupa aktivno bore za multikulturalizam kao jedini mogući način (su)života i spas za sve nas.
U Sarajevu nakon 10 godina
U Sarajevu sam točno nakon deset godina. Na moje veliko zadovoljstvo mogu konstatirati par stvari: ratna tenzija koja se 2008-godine i te kako osjećala polako nestaje; televizijski programi više nisu puni krvavih dokumentaraca iz devedesetih, već na njima dominiraju čuveni bosanski pjevači; kroz Bosnu jure novi njemački Talgo vlakovi (kakve nijedna druga balkanska zemlja nema), a intenzivno se radi i na izgradnji autocesta. Sarajevo, i tada i sada najljepši grad Europe, postaje još ljepši svaki sljedeći dan. Čak je i Edin Džeko, najbolji bosanski nogometaš, u odličnoj formi.
Ali očito nekome sve ovo smeta. Očito pored 30 tisuća divnih Sarajlija, koji su sretni i sa ljubavlju izašli dočekati Novu 2019.godinu, postoje i neki drugi, po meni nerazumljivi ljudi, koji, oslanjajući se na sjenke prošlosti, žele ocrniti i budućnost ove prelijepe zemlje.
Pa tako, na teritoriju BiH ovih se dana odvija intenzivno prepucavanje između predstavnika tri vodeće etničke zajednice oko toga tko treba biti dominantan, tj. tko treba dominirati i vladati nad ostalima. Tko treba kontrolirati veći postotak bosanskih planina i čiji se glas treba čuti najjače u Bosanskom Domu naroda. Jedino ovako to mogu objasniti: intenzivirani hrvatski zahtjevi o formiranju trećeg (hrvatskog) entiteta na početku u sastavu unutar BiH; sve glasnije secesionističke poruke koje dolaze iz „srpske“ Banja Luke i, svakako, ideja vladajuće bošnjačke garniture da se uopće ne mora živjeti zajedno kad postoji mogućnost živjeti jedni pored drugih.
Nakon 15 godina aktivnog bavljenja poviješću Balkana, odmah mi postaje jasno da ovi političari, koji troše svoje i tuđe vrijeme i čitavu energiju na ovakve sulude ideje/stvari, a ne na rješavanje pravih ekonomskih i društvenih problema svoga naroda/građana, nisu uopće predstavnici svoga naroda, već portparoli ili, preciznije, poltroni susjednih država, koji u ovom trenutku ne misle ništa dobro Bosni i Hercegovini.
Jedino mi nije jasno, je li moguće da su toliko plitki u razmišljanju i toliko kratkovidni da ne shvaćaju da rušenjem BiH oni prvo ruše i svoje komotne pozicije, u kojima sada itekako uživaju. O štetama koje će izazvati svojim ljudima i narodima (novim podjelama indirektno i ratom koji zagovaraju) izlišno je i govoriti.
Kako bih ovo objasnio, moram postaviti par hipotetičkih pitanja...
Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!