Odlazeću godinu obilježila su dva kontra procesa. Prvi je donošenje u februaru Strategije Evropske unije kojom se omogućava da Srbija i Crna Gora postanu članice EU do 2025. godine, s jasnom perspektivom za integraciju cijelog regiona (Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Albanije).

Drugi je sredinom godine iznijet prijedlog za "korekciju", odnosno promjenu granica između Srbije i Kosova, podržan od strane mnogih aktera na Zapadu, prenosi Al Jazeera Balkans.

I dok u prvom slučaju Zapad nudi još jedan papir i dobro poznatu priču, koju su nedugo nakon usvajanja devalvirali sami predstavnici uticajnih država EU, drugo je rješavanje međunacionalnih problema po ključu etničkog razgraničenja, bez odgovornog anticipiranja posljedica po mir i stabilnost granica u cijelom regionu.

Ta šizofrena situacija je za balkanske političare jasan signal da se otvaraju šanse za novi etničko-teritorijalni inženjering, koji devedesetih godina nije finalizovan uz pomoć genocida i najtežih ratnih zločina, posebno u BiH i na Kosovu.  

Takav politički oksimoron omogućava da se balkanske stabilokrate uz proces eurointegracija, istovremeno nesmetano bave i svojim starim šovinističkim planovima.

I dok je Aleksandar Vučić faktički prigrabio poznatu Dačićevu tezu o podjeli Kosova, lider socijalista skrenuo je u tabor starih radikalskih vizija velike Srbije....

Ostatak teksta pročitajte na Al Jazeera Balkans.