Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić

Najvažnija pitanja za privatnika ili preduzetnika su sljedeća:

1. Kako početi?

2. Kako i gdje do finansiranja?

3. Kako razvijati biznis?

4. Kako osvajati tržište?

5. Kako zadržati klijente?

6. Kako dobro upravljati kompanijom?

7. Koje su najčešće greške, gdje su zamke i kako ih izbjeći?

Oni koji ne znaju odgovore na gornja pitanja bi najradije da savjete dobiju kratko i konkretno i kroz primjere drugih preduzetnika koji su put prešli. Da li su savjeti koji im trebaju da bi uspješno realizovali svoju ideju isti bez obzira na to šta su zamislili i kolika je njihova ideja ili postoji neka kategorizacija koja bi pomogla u lakšem snalaženju?

Za sve privatnike-preduzetnike, odgovori na gornja pitanja su više manje isti, poznati i jasni:

-znaš znanje (stolar,mehaničar,urar.moler,električar,pekar,apotekar, advokat,stomatolog, ljekar),

-nađeš prostor (u svom stanu, kući ili garaži, kod rodbine, iznajmiš negdje),

-nabaviš opremu i

-počneš da radiš.

Za to što radiš već postoji tržište, ljudi već znaju šta nudiš, ljudi već koriste taj ili takav servis negde drugo.

Tvoji argumenti su da si kvalitetniji, jeftiniji, imaš bolji odnos sa klijentima, na boljoj si lokaciji ... Potrebna investicija je relativno mala. Za nju se snalazišš: tvoja „kinta“, rodbina, nekretnina pod zakup, banke, kredit. Ako dobro radiš i otvorio si radnju na dobrom mjestu i donekle znaš šta znači marketing (da ljudi znaju da postojiš i da si dobar i povoljan) ostvarićeš svoje snove.

Moraš da postaneš profitabilan odmah i sve što radiš finansiraš iz prihoda, preciznije novčanih tokova a ne iz zaduženja i tuđih izvora.

 Kakav treba da bude preduzetnik kao vođa?

 Kao rukovodne snage preduzetnici moraju udovoljavati višestrukim zahtjevima u koje spadaju bogatstvo ideja i odlučnost, organizacijski talent, sposobnost improvizacije i smjelosti, povezana s razboritošću i oprezom.

 Preduzetnik kao vođa mora:

1. Poznavati zaposlenike,
2. Imati sposobnost za rukovođenje i suradnju za prilagođavanje i kontaktiranje,
3. Odgovornost prema suradnicima i javnosti,
4. Spremnost za sagledavanje društveno-političkih zadataka,
5. Posjedovanje općih ekonomskih znanja o međuovisnostima i zakonitostima privrednog života, stručnih znanja u trgovačkoj i tehničkoj sferi, te

6. Otvorenost za nova znanja iz nauke i prakse.

Pojedinac tj vođa je taj koji inspirira, motivira i koordinira aktivnosti ljudi.

Vođenje je najvažniji aspekt menadžmenta, a temeljne sposobnosti potrebne za efikasno vodstvo su pokrenuti druge na akciju, ostaviti baštinu, te provoditi promjene u mijenjajućem okružju.

Moć je ključni element vodstva.

Tako razlikujemo sljedeće vrste moći:

- Formalna pozicijska ili legitimna moć(hijerarhijska),

- Moć nagrađivanja (nagrade-materijalne, verbalne, itd.),

- Moć prisile (kazne- materijalne, verbalne, itd.),

-  Ekspertna moć(znanje, vještina i stručnost vođe),

-  Referentna moć(slika osobnih karakteristika vođe; poštovanje, divljenje i vjernost zaposlenika).

Ekspertna i referentna moć imaju izvor u samom vođi kao osobi.

Stilovi vođenja

Autokratski stil vođenja postoji kad je sva vlast u rukama jedne osobe, s neograničenom moći odlučivanja.

Demokratski stil vođenja je saradnja, tj. uključivanje podređenih u proces donošenja odluke. Naglasak je na timski rad te referentnu moć.

Laissezfaire je “stil dignutih ruku” u kojem vo a izbjegava sukobe i inzistira na miru pod svaku cijenu. Iako nijedan od stilova nije najbolji, danas se preferira demokratski stil vođenja.

(Autor je univerzitetski profesor i bivši poslanik Prestavničkog doma Paralemnta BiH)