Ovo je BiH / Kako su Huelya i Benedikta ujedinile srednju Bosnu

Ovo je BiH / Kako su Huelya i Benedikta ujedinile srednju Bosnu

Nema dana a da „butum Bosnu“ ne zadevera kakva loša ili tužna vijest. Od zastave do zastave i prepucavanja koje prate takve teme, prolaze naši životi.

U ime djece...

Dok se pitamo ima li tome kraja, rijeke ljudi kupuju kartu za jednom pravcu. Ne žele to ovdašnji narodi, željni mira, prosperiteta, bolje današnjice i sutrašnjice. No, ko ih ionako pita. Zemlja zatrovana idologijom, mračnim projektima iz prošlosti i mržnjom liječi se onako kako je to stoljećima ovdje radilo, prenosi Radiosarajevo.ba.

Želeći upravo pokazati jednu drugačiju Bosnu, Huelya Rizvić, Turkinja koja 17 godina živi u BiH, inače direktorica obdaništa „Sultan Fatih“ iz Novog Travnika, i njezina kolegica, ravnateljica vrtića „Anđeli“, Benedikta Boškić, odlučile su sarađivati na najljepši način – u najboljem interesu djece koju odgajaju i svoje zajednice.

Rizvić je nedavno posjetila vrtić „Anđeli“ gdje je toplo dočekana od strane direktorice sestre Benedikte Boškić, što je naišlo na lijep odjek.

Njihov razgovor je tekao u jako pozitivnoj atmosferi na konstruktivan način. Zašto ne bi, kažu nam, jer su u pitanju djeca Novog Travnika!

Uz kahvu ili kavu, svejedno, razgovarale su o svemu: Strategije o ostvarivanju prava djece i roditelja iz budžeta Općine Novi Travnik, razmjena iskustva i mišljenja, poboljšanja i uzdizanja kvaliteta rada odgojno-obrazovnog procesa, poteškoće na koje nailaze, te njihova rješenja i mnogo toga što se tiče predškolske djece našeg grada. Na kraju razgovora su uputili zahtjev Općinskom Vijeću Novi Travnik koji su potpisale zajedno.

„Mi smo se upoznale na „Dječjoj olimpijadi“ povodom dana Općine Novi Travnik. Sarađivali smo, razmjenjivali smo poruke putem viber grupe sa svim ostalim ravnateljicima i direktoricama. Nas dvije smo se potom odlučile sastati posebno kako bismo zajedno od vlasti tražili prava naše djece. Osim toga, često se čujemo, sarađujemo... To je istinski bilo iskreno i lijepo druženje“, govori nam Huelya.

Ja sam časna sestra, imam svoja vjerska uvjerenja, ali poštujem svakog drugog čovjeka i svaku drugu vjeroispovijest. Jer, svi smo mi, na kraju, od Boga stvoreni. Tako razmišljamo i Hueyla i ja, nemamo opterećenja vezano za naše vjere, niti time opterećujemo djecu koja su u našim vrtićima. Djeca se normalno, prirodno odgajaju. Postoje i određene razlike među nama, ali mi želimo djeci omogućiti susrete i druženja“, kaže nam sestra Benedikta.

Navodi primjer „Dječje olimpijade“ u Novom Travniku gdje se djeca zadjnjih godina susreću i druže bez obzira na nacionalnost.

„To je prirodno, normalno i tako bi trebalo biti po svim našim vrtićima. Gledamo interese djeteta“, naglašava Benedikta, te šali da ona i Huelya  uvijek imaju nešto pričati.

Objašnjavajući razloge zašto su ovakvi susreti itekako važni, direktorica obdaništa „Sultan Fatih“ nam kaže:

„Evo, dok razgovaramo nacrtala sam jedan X ispred sebe. Jedan kraj ide beskonačno u jednom pravcu, a drugi u drugom. U sredini ima jedna tačka. E, to smo ja i Benedikta. Postoji milion stvari oko kojih se ne slažemo, ali mnogo više ima onih oko kojih imamo suglasje, a to su naša djeca i naša budućnost. Zato je bitno da sarađujemo i da svakodnevno razgovaramo“.

Nadalje, podsjeća na primjer osoba koje zajedno sjede u avionu ili u bolnici, pa iako je često riječ o potpunim neznancima, razgovaraju normalno o brojnim temama.

„Kako da onda ne razgovaramo mi koji imamo toliko zajedničkih tema“, veli Huelya. Sestra Benedikta je nadopunjuje pa se šali da njih dvije „uvijek imaju o čemu pričati“.

Svi su se radovali

Ističu da je ova gesta imala brojne veoma pozitivne reakcije.

„Možete vidjeti da su i Bošnjaci i Hrvati, naši roditelji... Svi su se tome radovali. To je zaista nešto pozitivno što treba da se širi u našem društvu. Vjerujem da smo nešto ljepo uradili“.

Sestra Benedikta veli da društvenu scenu opterećuje „naša situacija“.

„S kojom se se mi uopće ne slažemo... Mislim da je sve to napuhano, da je napuhana ta netrpeljivost više nego jeste. Nema toga. To je više među velikanima. Nama običnim ljudima - stalo nam je do malog čovjeka. Mislim da smo tu mi jednaki“, ističe ona.

„Nastavit ćemo ove aktivnosti. Nadamo se da će nas podržati“, zaključuje Huelya.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar