Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić

Iskustva razvijenih zemalja u svijetu pokazala su važnost izgradnje industrijskih zona za razvoj poduzetništva.

Industrijske zone su instrument razvoja ekonomske politike, koji je nastao kao odgovor na globalna ekonomska dešavanja i predstavljaju prostor za odvijanje različitih poslovnih djelatnosti. Razvojem industrijskih zona omogućujemo malim privrednicima i lokalnim zajednicama da definiraju koncept razvoja privrede, te da se na taj način obezbijedi kvalitetniji nivo ponude prema stranim investitorima.

Također, omogućuje se otvaranje radnih mjesta za mladi i visoko obrazovani kadar, brži transfer znanja i tehnologija, osigurava konkurentnost privrede u odnosu na privredu zemalja iz okruženja u smislu privlačenja stranih investicija, koncentracija usluga i potreba na jednom mjestu, umrežavanje poduzetnika, pružanje usluga korisnicima po povoljnim cijenama i efikasna administracija.

Industrijske zone su područja koja su prostorno - planskim dokumentima određena za obavljanje privrednih djelatnosti, s izgrađenom infrastrukturom: energetskom (trafo stanice, javna rasvjeta, električni i drugi priključci) saobračajnom (pristupne ceste, ceste u zoni, telefonski i drugi priključci) i komunalnom (vodovodne i oborinske instalacije,voda i kanalizacija, priključak na vanjske instalacije it.d.)..

Gradovi i općine, na čijem se području nalaze industrijske zone, svojim aktima određuju privredne djelatnosti koje se mogu odvijati u zoni.

Svojim “stanarima“ industrijska zona nudi razne povlastice-benefite koji mogu biti iskazani kroz povoljnije najamnine i rente za investitora, odloženo plaćanje, olakšice u poreskoj politici, lakši pristup kapitalu, organizovani marketinški pristup, pomoć pri izvozu i.t.d.

Industrijska zona ne služi samo za iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga preduzetnicima. Djelatnosti koje se obavljaju u zoni moraju rješavati i privredne probleme tog kraja, prije svega zapošljavanje i rješavanje socijalnih problema. Industrijska zona treba biti „operativni alat” za realizaciju ciljeva iz strategija razvoja privrede grada, kantona ili države.

Prof. dr. Sadik Bahtić

Radi postizanja  ciljeva svog osnivanja, zone moraju da ponude specifične uslove poslovanja. Ti uslovi određeni su ravnotežom interesa ino investitora i domaćih vlasti, kao i ravnotežom koristi i troškova izazvanih osnivanjem i industrijskih zona . Uspjeh  industrijskuh zona zavisi od mnogih objektivnih i subjektivnih, vanjskih i unutrašnjih faktora i vezan je za razne ekonomske i političke rizike, posebno za specifične uslove nacionalnog i međunarodnog okruženja.

Faktori za osnivanje  industrijskih zona

Razlikuju se vanjski i unutrašnji faktori, s obzirom na to može li se na njih  uticati ili ne.

 1. Vanjski faktori

- geografski položaj i saobraćajna povezanost sa svijetom,

- tehnička opremljenost puteva i prevoznih sredstava,

- političko-ekonomska otvorenost zemlje i njena važnost u međunarodnoj razmjeni,

- međunarodni ugled zemlje i stabilnost ekonomskog sistema,

- stimulativne mjere ekonomske politike za izvoznu orijentaciju,

- jeftina radna snaga,

- tržište i tržišni faktori.

2. Unutrašnji faktori

 - izbor lokacije za zonu,

- izbor kvalitetnih programa za rad u zoni,

- organizacija rada u zoni,

- uslovi korišćenja fizičke i administrativne infrastrukture,

- poslovna politika industrijske zone,

- poslovno povezivanje osnivača i korisnika zone,

- saradnja zone s lokalnim vlastima.

 Iz iskustva velikog broja industrijskih zona u svijetu mogu se kao najvažniji faktori uspješnog funkcionisanja tih zona istaknuti ovi:

 1. povoljan geo-saobraćajni  položaj – zone se lociraju na jakim prometnim punktovima i čvorištima, uz veće luke, međunarodne aerodrome, velike robne terminale i sl.

2. privlačne povlastice – omogućuju sniženje troškova poslovanja korisnika, povećavaju privlačnost zona i nadoknađuju rizike za djelovanje raznih poligona u novoj sredini. Mnoge zemlje u razvoju nadmeću se u davanju što većih povlastica zonama smatrajući da tako povećavaju njihovu privlačnost i konkurentnost.

3. poslovna operativnost zone.

4. racionalna organizacija i učinkovitost upravljanja zonom – sastoji se u brzom i efikasnom obavljanju svih usluga korisnicima zone, u osiguranju korisne saradnje i povezanosti korisnika i u što bržem otklanjanju svih teškoća i smetnji u funkcionisanju čitave zone.

Slobodna zona trebala bi funkcionisati u svojoj punoj samostalnosti i bez uplitanja sa strane, nastojeći postići svoje razvojne ciljeve i zadatke u okvirima važećih propisa.

5. ekonomske veze s tržištem izvan zone – u novije vrijeme strane kompanije u zonama orijentišu se na moderne, kapitalno-intenzivne proizvodne programe  koji zahtijevaju brži popravak njihove sofisticirane opreme, nabavku određenih tehničkih materijala, povremeni angažman stručnjaka preduzeća i ustanova izvan zone, a i same robe iz zone mogu se povremeno upućivati u carinsko područje radi ispitivanja,testiranja, oplemenjivanja i sl. Tako sve više povećavaju poslovno-tehničke veze kompanija  u zoni s onima izvan zone.

S obzirom na konkurenciju zona različitih zemalja  veoma su značajni oblici i intezitet stimulativnih mjera ,ali i mjera kojima se na neki način ograničava poslovanje.

Glavne karakteristike industrijskih zona su da:

- Oslobađaju od poreza na promet ulazne sirovine i materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnji,

- Obezbjede povoljan poslovni ambijent za privlačenje investicija,

- Oslobađaju izvozna preduzeća od izvoznih poreza i poreza na imovinu,

- Da se uredi infrastruktura (putna, željeznička,vazdušna itd),

- Također,  se odobrava izuzeće od poreza na dohodak inostranih građana zaposlenih u preduzećima lociranim u zoni.

Finansijski podsticaji su jako važni za razvoj poduzetništva i podrazumijevaju ponudu povoljnih kredita na duži rok po sniženim kamatnim stopama i dugim grejs periodom.

Na kraju kolumne želim da istaknem kolika je važnost lokalne zajednice-općine da stimuliše- potakne razvoj malog biznisa i poduzetništva, unaprijedi kvalitetu življenja podržavajući poduzetnike  kroz osnivanje industrijskih zona. Navešću nekoliko pozitivnih primjera u Bosni i Hercegovini(Tešanj, Gračanica, Gradačac, Živinice, Srebrenik, Laktaši, Bjeljina itd) gdje su općinski načelnici-gradonačelnici bili stručni, obrazovani- vizionari, osnovali su industrijske zone sa svim benefitima s kojim su  rješile najveće probleme ( socijalne i problem nezaposlenosti ) te drastično povećali budžete općine.  Prije i poslije rata u svom kraju bio sam poznat i uspješan privatni poduzetnik . Svoja znanja i pozitivna  iskustva drugih općina  kad su u pitanju poduzetnici i industrijske zone želio sam primjeniti kroz politički rad u općini u kojoj sam rođen, bavio se biznisom i živio.

Kao predsjednik kluba vječnika jedne političke stranke u općinskom vijeću  više puta sam za govornicom javno izlagao, zalagao se i podnosio inicijativu u općinskom vijeću da se donese odluka o osnivanju industrijske zone sa svim olakšicima i benefitima koje zona nudi kako bi se privukli investitori i pokrenuo razvoj općine .

Nažalost, tadašnje vlasti nisu imale sluha ili nisu razumjele šta znači industrijska zona za razvoj jedne lokalne zajednice te su moje inicijative glatko odbijene a potencijalni investitori u našoj općini kupovali su zemljište, plaćali najamnine, rente i ostale općinske takse i namete po tržišnoj cjeni tako da su im šanse za uspjeh bile male a općina u kojoj sam rođen danas je među nerazvijenima i poznata u Bosni i Hercegovini po tome da je među prvima po iseljavanju prije svega mladih stručnih kadrova u treće zemlje.

Odgovrno tvrdim da su u mom rodnom gradu općinske vlasti poslije rata imale sluha za razvoj malog biznisa i poduzetništa osnivanjem industrijske zone danas bi Sanski  Most ( grad na 9 rijeka) na osnovu svog geografskog položaja, prirodnih i ljudskih  resursa s kojim raspolaže bio pozitivan primjer drugima,  općina uspješnog poslovanja i ugodnog življenja.

 (Autor je univerzitetski profesor i bivši državni poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH)