Žrtvuj svoj položaj, doživjet ćeš preobražaj!

Žrtvuj svoj položaj, doživjet ćeš preobražaj!

Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, dž.š., Jednom i Jedinom. On je utočište svakome. Nije rodio i rođen nije. Niko Mu ravan i sličan nije. Neka je salavat i selam na Pečata vjerovjesnika, Allahovog miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu i čistu porodicu Ehlu-l-bejt, ashabe, tabi'ine, čestitu ulemu, plemenite šehide, kao i na sve muslimane i muslimanke, mu'mine i mu'minke do Sudnjega dana, amin!

Zabilježeno je u predaji da su neki jevrejski učenjaci (rabini) pitali Musaa, a.s.:

„Spava li Bog?“ Musa, a.s., ih je jedno vrijeme izbjegavao, a onda je jedne prilike pitao Gospodara:

„Bože, spavaš li Ti ikad?“ Bog mu tada naredi da upravo sa akšamom toga dana uzme dvije posude i napuni ih vodom, a zatim da ode u pustinju i stojeći drži te posude ispruženih ruku.

Oko ponoći Musa osjeti da ga ruke jako bole i da ga pomalo hvata san. Oko tri sata iza ponoći Musa zaspa, pade na tle, ispadoše mu posude iz ruku i voda se prosu po pustinjskom pijesku.

Sutradan je ispričao onim jevrejskim učenjacima šta mu se desilo i kako mu je Bog odgovorio na njihovo pitanje: „Spava li On?“ Musa, a.s., i rabini su tako na slikovit način saznali da Boga ne hvata ni drijemež ni san, već da je on vječno Živi i Budni – Koji na sve motri! Jer, da nije tako, ova Zemlja bi davno pala u ambis i haos.

Posmatrajući stanje i ponašanje današnjih ljudi čini nam se kao da većina nije uvjerena niti svjesna da Bog sve vidi i da je o svemu potanko obaviješten. Ima muslimana koji svojim riječima i djelima ostavljaju dojam kao da ne znaju odgovor na pitanje koje su postavili jevrejski učenjaci Musau, a.s. Jer da znaju i da su svjesni Božije sveprisutnosti i budnosti, ne bi se ponašali tako bahato i činili djela koja izazivaju Božiju srdžbu.

Međutim, oni su nehajni i slatkorječivi. Ne gledaju Božiji hatar, a za svoj se grčevito bore i svađaju.

U Kur'anu stoji:

„Ima ljudi čiji te govor o životu na ovome svijetu oduševljava i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici (svađalice).“ (Kur'an, 2:204)

Dakle, takvi koriste logiku čaršije i slatku priču koja ne obavezuje. Oni su ribari ljudskih duša. Kunu se 'Vallahi', 'Dina mi i imana', 'Bog mi je svjedok' – da bi tako stekli neku ličnu korist i liječili sujetu, a kada im je taj interes ugrožen onda su okorjele svađalice i protivnici.

A o tome šta se desi kada ti i takvi dobiju moć (vlast, položaj), sljedeći ajet kazuje:

„Čim se neki od njih okrene (dočepa položaja), nastoji napraviti na Zemlji nered (fesad), dovodeći u propast usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered!“ (Kur'an, 2:205)

Ne biraju sredstva za ostvarenje svojih interesa, dovodeći u propast privredu i ekonomiju, čineći nered gdje god se zateknu. A kada pred takve izađe neko sa moralnim i intelektualnim integritetom, pozivajući ih na odgovornost, oni postaju još gori:

„A kada mu se rekne: "Boj se Boga!" - on onda iz inata griješi. Njemu je dosta Džehennem (kao kazna), a on je, doista, grozno boravište.“ (Kur'an, 2:206)
Međutim, Bog je milostiv i blag prema ljudima. On nikada ne spava i uvijek se zanima za Svoja stvorenja. Zato među nas šalje pojedince koji se trude i žrtvuju za dobrobit zajednice:

„A ima i ljudi koji sebe (svoj ego) žrtvuju želeći Božije zadovoljstvo - a Allah je blag i milostiv prema robovima Svojim.“ (Kur'an, 2:207)

Dakle, hvala Bogu da među nama ima takvih koji svoj nefs, ego, prohtjeve, interese, položaj žrtvuju radi Božijeg rizaluka, a za interese zajednice. Trude se, popravljaju koliko mogu, pružaju pomoć, zanimaju se za probleme zajednice. Takve treba podržati, za takve treba upućivati dove, takve treba pohvaliti. A na one druge ukazivati, otvoreno i direktno im se
suprotstavljati, ali i upućivati Bogu dove da im popravi stanje i uputi ih na Uspravni put.

Ovima koji žele da iskoriste svoj ugled i položaj kako bi stekli Božije zadovoljstvo treba ukazivati na hajirli poslove i pružati im priliku za hajr. Evo jedan praktičan prijedlog za njih:

Ovih dana čujem kako se naše sestre muslimanke mahom odlučuju za hrvatsku bolnicu u Novoj Biloj kada je u pitanju porođaj, a zaobilaze Travnik, pogotovo Bugojno. Zašto, u čemu je problem?

Da li je u pitanju sama ustanova, osoblje, higijena...? Sramota je što su naše sestre muslimanke prinuđene da idu kod nemuslimana u takvim delikatnim situacijama, gdje se nerijetko muslimani posmatraju kao građani drugog reda.

Na kraju, podsjećam na riječi Pečatnog poslanika, Bog ga blagoslovio i mir mu podario:

„Duše (ruhovi) su mobilizirana vojska. One koje se upoznaju – zbliže se, a one koje se ne poznaju – raziđu se.“ (Buhari)

Stoga, radimo na tome da se što bolje upoznamo i što više zbližimo. Nemojmo živjeti u kulama svog ega, iza demira svojih predrasuda i u okovima neznanja. Neka nas Svevišnji Bog u tome pomogne, amin!


Idriz ef. Bušatlić, Džemat Batuša, Medžlis IZ Gornji Vakuf
12. oktobar 2018. / 3. safer 1440.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar