Slučaj „Vranica“ - jedna od najmračnijih mostarskih tajni, zločin koji čeka pravdu!

  • (Foto: Faruk Vele/Arhiv)
  • (Foto: INS/Arhiv)

„Svjedoci zla“, knjiga gornjovakufskog ratnog reportera Akifa Agića i novinara i publiciste Faruka Vele, koja privukla pažnju javnosti, uz ostalo, detaljno piše i o slučaju „Vranica“, drami kroz koju godinama prolaze porodice 13 mostarskih heroja Armije RBiH, najprije u potrazi za svojim najmilijima, a potom za istinom, prenosi bh. informativni servis INS (Bosnian News Service).

„Vranica“ je simbol žrtava Mostara, ali i borbe protiv zla tzv. Herceg-Bosne.

„Do čitava Evropa obilježava Dan pobjede nad fašizmom, Mostar se oprašta od žrtava jednog novog fašizma“, kazao je Esad Humo, ratni komandant 41. mostarske brigade, nosilac „Zlatnog ljiljana“, na dženazi, posljednjem ispraćaju mostarskih heroja maja 2008. godine.

Ekskluzivno prenosimo dio poglavlja o slučaju „Vranica“:

Trebalo je proći četvrt stoljeća pa da Azra Penava dočeka dašak pravde.

Supruga oficira Armije Republike BiH Fahira Penave, jednog od 13 zarobljenih i ubijenih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine iz komande Četvrtog korpusa Armije RBiH u mostarskoj zgradi „Vranica“, maja 1993. godine, tek je u novembru 2017. godine, na izricanju pravomoćne presude u slučaju „Prlić i ostali“ u Haškom tribunalu, osjetila da je pravda moguća.

„Osjećam pravdu nakon pravosnažne presude u Haškom tribunalu. Pratila sam prvostepeni žalbeni postupak. Moj kontakt s Hagom uvjerio me da u Tužilaštvu postoje čvrsti dokazi. Bila sam uvjerena da pravde ima i da će je biti. Jadranko Prlić, Valentin Ćorić, Berislav Pušić, koji su likovali kad su zatvarali naše najmilije, kada smo ih molili za milost, sada će bit zatvoreni u tamnice. Doživjet će sudbinu onih koje su hapsili, tjerali ih da hodaju pognute glave, maltretirali ih svojim odlukama. Tamo im je i mjesto“, započinjala je svoju priču Azra Penava.

No, ni poslije 25 godina potpuna pravda nije stigla u Mostar, gdje su nastala ova tragična sjećanja.

VEZANI TEKST >>>Kako do knjige "Svjedoci zla"?

Zna to Azra, ali i ostali članovi porodica ostalih mučki ubijenih.

Upravu su bili i oni koji su početkom juna 2018. godine nazvali „nastavkom udruženog zločinačkog poduhvata“ presudu Kantonalnog suda Mostar koju je izrekao sudija Marin Zadrić, inače, paradoksalno, bivši oficir HVO!?

Dok je njihov zapovjednik, Željko Džidić Džida, bezbrižno uživao u Hrvatskoj, gdje je pobjegao još 2011. godine, Mate Aničić, Ivan Škutor i Erhard Poznić zvani Šapa su tačno 25 godina i jedan mjesec poslije zločina, nepravomoćno oslobođeni optužbe za ratni zločin počinjen nad civilima i ratnim zarobljenicima iz zgrade „Vranica“ u kojoj je bila smještena komanda Četvrtog korpusa Armije Republike BiH.

Tako je čak četvrti proces u deceniji i pol sudovanja za „Vranicu“, praktično, pao u vodu!

Istina, Sudsko vijeće kojim je predsjedavao Zadrić osudilo je, simbolično, Aničića i Poznića na po godinu zatvora zbog ratnog zločina nad dvoje civila koji su iz svojih stanova dovedeni na Mašinski fakultet, gdje je bilo sjedište Vojne policije HVO-a, dok pripadnik zloglasnog SIS-a Ivan Škutor nije dobio ni tu mizernu kaznu.

No, time su se, očito, samo pokušale „zamazati oči javnosti“, kako ne bi bilo očito da ni poslije 25 godina pravda nije stigla u Mostar.

Čak i uprkos spomenutoj presudi u Haškom tribunalu u slučaju „Prlić i ostali“.

„Pravda ne ide kako treba. Namjestili su tako da oni budu pravi, a djeca koji su pobili da budu kriva“, kazao je novinarima nakon završetka još jednog suđenja Omer Ćehić, otac ubijenog Senada Ćehića, koji je i sam 11,5 mjeseci proveo u logoru.

Ovo je samo nastavak one agonije koju godinama provodi Kantonalni sud Mostar, kazala je autorima knjige Azra Penava u prvim reakcijama nakon presude iz juna 2018. godine, nadajući se da je to, ipak, prvi korak ka željenoj pravdi.

„Ovo je novi početak, ali pravde i, nadamo se, konačno, konačno, istine“, nadala se tada Azra.

Pa, ipak, zbog činjenice da bi taj proces mogao otkriti „jednu od najmračnijih mostarskih tajni“, cijeli slučaj godinama su pratili pritisci, laži, obmane, izdaje, sudije kojima nije stalo do pravde…

A pravde za mostarske „Zlatne ljiljane“ i njihove porodice nije bilo od početka te drame koja će, ne riješi li se, poput aveti, uvijek stajati nad sudbinom budućih odnosa grada na Neretvi...

Opširnije u knjizi „Svjedoci zla“....

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar