Piše: Goran Mišić

Nije sporno da su najpoznatiji crtači državnih granica na salvetama poslije Drugog svjetskog rata, u omiljenom Titovom lovištu Karađorđevo, bili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Niti da će taj događaj biti glavni katalizator dogovorenog rata i nepojmljivih zločina počinjenih pod firmom razgraničenja, “jednom za svagda”, kako su objašnjavali Milošević i Tuđman, prije svega, Srba i Hrvata.

Nije sporno da će najveću cijenu njihovog dogovora platiti Bosna i Bošnjaci-muslimani, kao što nije sporno ni da će mnogo krvi i ljudskih tijela pronijeti Dunav, Sava, Drina i druge balkanske rijeke prije nego što će se doznati kakva-takva istina o dogovorima dvojice vođa. Tek, mnogo godina kasnije će hrvatski diplomata Mate Granić posvjedočiti da su se Milošević i Tuđman sastajali čak 42 puta, a da su skoro svakodnevno bili na telefonskoj vezi, prenosi Al Jazeera Balkans.

Nije sporno ni da su obojica glavnih razbijača Jugoslavije nacionalne programe dobili sa drugih adresa kao domaću zadaću, prvi iz SANU, a drugi od hrvatske emigracije, pa ipak, evo, bezmalo 30 godina kasnije dogovor iz Karađorđeva sa novim granicama Srbije i Hrvatske, nacrtanim na hotelskoj salveti za vrijeme večere, i dalje ostaje tajnovit, ali ne prestaje da intrigira javnost.

Vučićevo razgraničenje i Thacijeva korekcija

Iako se ni danas sasvim pouzdano ne može znati šta je sve dogovoreno usmeno, niti o čemu postoje pismeni dokazi, slavni crtači novih granica na salvetama kao da su dobili nove sljedbenike na Balkanu - oličene u predsjednicima Srbije i Kosova Aleksandru Vučiću i Hashimu Thaciju. Oni se istina sastaju javno uz posredovanje Federice Mogherini i ostalih evropskih dilomata, uz obavezno slikanje pred kamerama, a u posljednje vrijeme i pričaju, prvi o, “jednom za svagda”, razgraničenju Srba i Albanaca, dvaju najbrojnijih naroda na zapadnom Balkanu, a drugi o mogućoj korekciji granice između Kosova i Srbije.

Šta im to znači i kakve reperkusije može proizvesti na region koji je uvijek funkcionirao po sistemu spojenih posuda, pregovarači ne govore. Sve se to dešava pet godina od potpisivanja čuvenog Briselskog sporazuma koji jedna ili druga strana citiraju kao da je riječ o Dejtonskom sporazumu, dakle samo one dijelove koji im odgovaraju, a da rijetko ko zna šta u cjelini u tim dokumentima piše. S tim da se u ovom drugom u nekom od aneksa smjestio i temeljni zakon odnosno Ustav Bosne i Hercegovine…

Šta ta razgraničenja i korekcije u izvedbi dueta Vučić-Thaci, danas podrazumijevaju, međutim, znaju samo njih dvojica a nadamo se i njihovi glavni partneri od Federike Mogerini i Evropske komisije do kancelarke Angele Merkel i predsjednika SAD i Rusije Trumpa i Putina. S tim što se, prema mišljenju brojnih analitičara i specijalista za Balkan, na kraju svih pregovora uvijek uvažava mišljenje Sjedinjenih Američkih Država. Barem je tako bilo u posljednjih bezmalo tri decenije.

Da li je politički princip o nepromjenljivosti državnih granica ponovo napušten i to na vječito trusnom Balkanu? Šta se to dogodilo u posljednjih petnaestak dana od kada su, sudeći prema izjavama glavih aktera, otvorene mogućnosti promjene administrativne linije između pokrajine Kosovo i centralne Srbije, kako to nazivaju srpski političari ili međudržavne kosovsko-srpske granice, kako to označavaju političari i mediji sa Kosova?

Dio nezavisnih medija u Beogradu s pravom konstatuje da je ubrzanje ogromno i da su svi frontovi u borbi za “postizanje kompromisnog rešenja za Kosovo“ temeljno pokriveni: poslije višegodišnjeg insistiranja na nepromjenljivosti granica, stižu vijesti o mogućoj promjeni stavova na Zapadu, kao na traci se smjenjuju sastanci predstavnika vlasti sa visokim stranim zvaničnicima, puštaju se probni baloni i za svijet i za domaću javnost, priprema se scenografija i mnogobrojna autobuska publika za odlazak Aleksandra Vučića da na Kosovu “održi istorijski govor”, a pritisak na neposlušni dio javnosti se konstantno pojačava.

Šešelj opet razmjenjuje stanovništvo

Da li ponovno ubacivanje u političku igru haškog osuđenika za ratne zločine Vojislava Šešelja može biti slučajno i šta nam to govori? Čim je krenula priča o razgraničenju, Šešelj je tražio i sa zadovoljstvom dobio prostor u medijima da obraloži novi etnički inžinjering - razmjenu stanovništva, ovaj put tako da se Srbi iz udaljenih enklava na Kosovu, poput Štrpca i Orahovca, premjeste u Preševo, a tamošnji Albanci na Kosovo.

Treba li podsjetiti i da je riječ o Vučićevom dugogodišnjem šefu i vjenčanom kumu? I kakve je sve prljave zločine donijela razmjena stanovništva u Bosni od konclogora širom zemlje do najtežih ratnih zločina nad civilnim stanovništvom i genocida u Srebrenici?

Otuda je sasvim opravdan strah kod običnog svijeta od nadolazeće još jedne vruće jeseni na Balkanu. Valjda zbog toga Angela Merkel, uprkos svemu ponajjači evropski igrač na političkoj sceni, ponavlja da će i ona podržati istorijski dogovor Vučića i Tačija pod uslovom da ni na jedan način ne ugrožava postojeće odnose I granice u regionu.

Završna runda dijaloga Beograda i Prištine zakazana je za petak 7. septembar, dok je srbijanski predsjednik posjetu Kosovu, preciznije Zubinom Potoku, najavio već dva dana kasnije 9. septembra. Kako je sam rekao, uveliko piše govor za tu priliku uz otvorenu sumnju da Srbi na Kosovu mogu dobiti išta više nego što sada imaju. Pa šta će tu biti od istorijskog značaja nakon što se taj govor, još nenapisan i nepročitan, poredi sa onim čuvenim govorom Slobodana Miloševića na Gazimestanu kada je poručio da ni nove bitke nisu isključene nakon što je sa Tuđmanom iscrtao nove granice na običnoj salveti.

Hoće li Vučić najaviti mir ili nešto drugo

Vučićevi mediji su već napravili atmosferu u javnom mnjenju da će sve što bude rekao biti jedino ispravno i jedino moguće, kao i mnogo puta do sada. Ali, sada je zalog mnogo veći jer, ukoliko do kompromisa zaista dođe troje pregovarača Vučić, Tači i Mogerinijeva mogli bi biti nagrađeni i Nobelovom nagradom za mir!

U sjajnom australskom filmu Toma Hoopera “Kraljev govor” koji pred odlučujuće obraćanje naciji kralja Georgea VI uz pomoć logopeda čini sve ne bi li se izliječio od mucanja, sve se na kraju završava pozitivno. Kralj na čitkom engleskom sa dramskim pauzama tačno tamo gdje treba i bez mucanja objavljuje rat Njemačkoj 1939. godine i poziva Britance da se odazovu mobilizaciji

Vučić naravno nije kralj Britanije, a ni njegov govor, naravno, nije u rangu onog kojim je George VI pozvao potčinjene u borbu protiv Hitlera, ali bojazan od novih bitaka “koje nisu isključene” ipak ostaje. Pogotovo, ako se pokaže da su Vučić i Tači daleko od očiju Mogherinijeve na nekoj od salveta crtali razgraničenja i korekcije granice, šta god to značilo.

Ima, međutim, i procjena da ni Aleksandar Vučić, ni Hashim Thaci, zapravo, sasvim suprotno utisku koji stvaraju, ne žele brz svršetak kosovske priče. Naravno, u ime očuvanja poretka neograničene vlasti koju u ovom trenutku Vučić posjeduje u Srbiji. Za razliku od Thacija kojem i premijer Ramush Haradinaj oponira upornim ponavljanjem da se postojeće granice ne smiju dirati jer bi sve suprotno značilo samo jedno - rat!

Šta je tačno posrijedi, ipak, može samo da se nagađa, a da li se zaista ulazi u dramski rasplet dugogodišnjeg konflikta znaće se već 9. septembra, poslije Vučićevog govora koji bi zaista mogao postati istorijski.